Da li je Erdoganova pobjeda sigurna?

U Turskoj se 24. juna održavaju opšti izbori s kojima se uvodi izvršni predsjednički sistem, ali predsjednik Redžep Tajip Erdogan, dominantna figura na turskoj političkoj sceni u protekloj deceniji i po, ne može biti siguran u apsolutnu pobjedu, smatraju svjetski mediji.

Tako Washington post piše da se sa njegovim rastućim autoritarizmom Erdogan prije nekoliko mjeseci doživljavao kao nepobjediv kada se odlučio za raspisivanje prijevremenih izbora za 24. jun.

“Njegova oštra taktika u slučaju pobjede najavljivala je još više neprijateljstva prema Zapadu i represiju kod kuće. Ali sada postoje signali da se Erdogan i njegova partija suočavaju sa suprotstavljenim vjetrovima,“ piše list.

Ključna prekretnica dogodila se nedavno kada su se razjedinjene opozicione stranke okupile u savezu, ocjenjuje Post.

“Formiranjem jedinstvenog fronta, opozicioni savez mogao bi da nadjača većinu Erdoganove Partije pravde i razvoja AKP i njenih saveznika u parlamentu – i da na taj način blokira njegove ambicije,” navodi vašingtonski dnevnik i dodaje da ankete pokazuju da je taj ishod moguć.

List tvrdi i da ankete pokazuju da Erdogan možda neće pobijediti u prvom krugu i moraće da ide u drugi krug.

“Erdogan je najuticajniji turski političar tokom nekoliko decenija i ne treba ga potcjenjivati, već treba reagovati. To su dobri razlozi za zapadne Vlade, uključujući i administraciju američkog predsjednika Donalda Trampa, da ne otpisuju unaprijed turske izbore, već da ih pažljivo prate“, zaključuje se u tekstu.

Turska opozicija miriše na uspjeh

Prema pisanju britanskog nedjeljnika Economist, turska opozicija je u zamahu snage i pronašla je prave kandidate.

“Muharem Ince, kandidat Republikanske narodne stranke CHP, popularni je podstrekač i jedan od rijetkih sekularnih političara sposobnih da se povežu s vjerskim glasačima. Rođen u konzervativnoj porodici, redovno se moli i brani pravo ženskih državnih službenika da nose islamsku maramu, ali izgleda da povremeno uživa u piću,“ piše list.

Dodaje se i da je Meral Aksener, bivša ministarka unutrašnjih poslova, izvukla sebe i njenu Iji (Dobru) stranku iz mraka na nacionalnu scenu, kao i da joj nedavne ankete daju 20 odsto glasova u prvom krugu.

Economist navodi i da su opozicione stranke obećale da će u slučaju pobjede odustati od Erdoganovog novog ustava, koji je jedva prošao na referendumu 2017. godine, zbog nepravilnosti i navodnih prevara.

“Ince ovaj Ustav opisuje kao recept za režim “jednog čovjeka” i obećava da će ponovo promijeniti ustav kako bi vratio parlamentarnu vladavinu što prije,” piše u tekstu.

Londonski nedjeljnik zaključuje da je za sada najveća Erdoganova glavobolja valutna kriza kojoj je u velikoj mjeri i sam doprinio.

Tri razlike između turskih predsjedničkih izbora 2014. i 2018. godine

Prvi direktni predsjednički izbori u Turskoj održani su u august 2014. godine. Erdogan, dotadašnji premijer i šef Stranke pravde i razvoja, pobijedio je na izborima uz podršku 52 odsto glasača protiv njegova dva rivala, piše Hurriyet Daily News.

Postoje značajne razlike između izbora održanih 2014. i 2018. godine, što bi moglo predstavljati prednosti, ali i štetu za kandidate.

Prva razlika je u odnosu na broj kandidata. Naime, kako piše Hurriyet, Vrhovni izborni odbor 9. maja objavio je da su prihvaćene prijave šest kandidata.

“Vjeruje se da će većina kandidata koji će se naći u izbornoj utrci biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na Erdogana – kao najjačeg kandidata – koji želi da pobijedi u prvom krugu, obezbijedivši najmanje 50 odsto plus jedan glas”, navodi list.

Druga razlika između izbora 2014. i 2018. godine je da će se posljednji održati istovremeno s parlamentarnim izborima, u skladu sa prošlogodišnjim ustavnim amandmanima. Jedna od ideja za održavanje ova dva skupa izbora bila je da se poguraju glasači da glasaju za Erdogana i njegovu AKP partiju zajedno, kako ne bi oslabili predsjednika na njegovoj poziciji.

Treća razlika je u tome što će se ovi izbori održavati pod vanrednim okolnostima, nametnutim nakon pokušaja državnog udara u julu 2016. godine. Vladini zvaničnici i provladini krugovi tvrde da vanredna pravila ne predstavljaju prepreke za poštene i jednake izbore, ali istina je prilično drukčija.

Ukratko, najvažniji izbori u Turskoj 24. juna izgledaju otvoreni za bilo koji scenario. Nema sumnje da će svi kandidati i njihove političke partije raditi do posljednjeg trenutka kako bi postigli najbolji rezultat.

Ima li turska opozicija šansu da pobijedi Erdoganovu AKP partiju?

Nakon 15 godina u vladi – pogotovo nakon pokušaja državnog udara u julu 2016. godine koji su ga krunisali posebnim izvršnim ovlašćenjima – turski predsjednik nikada nije bio moćniji, piše vašingtonski The Brookings Institution.

Ipak, kako se približavaju prijevremeni izbori, postoje sve veći pokazatelji da bi političke vještine koje su dugo dozvoljavale Erdoganu da odredi tok turske politike mogle da oslabe.

Ova organizacija navodi da turskim anketama treba pristupiti s oprezom, iako mnoge od njih sada sugerišu da će predstojeći predsjednički izbori biti odlučeni u drugom krugu i da Erdoganova AKP neće uspjeti da zadrži većinu u parlamentu.

To bi stvorilo sasvim novu i izazovnu političku sliku u kojoj bi opozicija mogla da ima veći značaj u kreiranju politike.

U tekstu se navodi kako na izborima koji slijede, Erdogan i njegovi protivkandidati imaju jednake realne šanse za pobjedu u onome što bi moglo da postane najspornija izborna trka Turske u novijoj istoriji.