Eresundski most – da, onaj most – inženjersko je čudo koje povezuje švedski grad Malme i danski Kopenhagen i njime dnevno prođe i do 70.000 ljudi. No, ovih je dana prilično miran. Danska je zbog koronavirusa skoro potpuno zatvorena i Danci sprovode strogu kontrolu prelaska granice. Ali na švedskoj strani Eresundski most je otvoren, iako, razumljivo, ne kreću baš mnogi na put preko mosta.
Švedska sada izgleda nadrealno. Sjedim u svom lokalnom kafiću i skrolujem Twitterom po slikama praznih evropskih gradova i kolona kamiona koje u Italiji prevoze mrtve, a u isto vrijeme okružen sam grupom brbljivih tinejdžera, majki s djecom i pokojeg freelancera, piše za Guardian Derek Robertson.
Vani parovi šetaju ruku pod ruku i uživaju na proljećnom suncu; terase kafića u Malmeu su pune. Na plažama i parkovima koji okružuju Sibarp ljudi ove sedmice uživaju u pikniku i roštilju; skejtpark je pun, baš kao i dječja igrališta. Niko ne nosi masku.
Globalna pandemija je zatvorila ekonomije evropskih zemalja i osudila milione na boravak u kući. No ovdje su škole, fitnes centri i sve trgovine (posve popunjenih polica) otvoreni, baš kao i granice. Barovi i restorani i dalje uslužuju, autobusi i vozovi i dalje prevoze ljude širom zemlje. Ako želite, možete čak ići i u bioskop (u mom lokalnom bioskopu prikazuju se The Peanut Butter Falcon i Mr Jones).
Blage mjere
Mjere koje su Šveđani usvojili – zabrana okupljanja više od 50 ljudi, izbjegavanje društvenog kontakta ako imate više od 70 godina, rad od kuće ako je moguće te posluživanje za stolom samo u barovima i restoranima – smanjili su strah da bi se šokantni prizori iz italijanskih i španskih bolnica mogli ponoviti i ovdje.
Premijer Stefan Leven naložio je Šveđanima da se ‘ponašaju odraslo’ i da ne šire ‘paniku i glasine’. No, panika je upravo ono što mnogi unutar švedske naučne i medicinske zajednice počinju da osjećaju.
Peticijom koju je potpisalo više od 2.000 ljekara, naučnika i profesora prošle sedmice – uključujući i predsjednika Fondacije Nobel, profesora Karla-Henrika Heldina – poziva se vlada da uvede strože mjere.
“Ne testiramo dovoljno, ne tražimo kontakte oboljelih, ne izolujemo dovoljno – virus slobodno šeta’, kazala je profesorica Sesilija Sederberg-Nukler, virološkinja i imunološlinja na Institutu Karolinska. “Ovo nas vodi u katastrofu”.
Snažne riječi, no stoicizam je ovdje način života. 300-godišnja istorija efikasne i transparentne javne administracije, visok stepen povjerenja u stručnjake i vladajuću strukturu, učinila je da ljudi vjeruju u ono što im se kaže i da oni koji govore čine to u svačijem najboljem interesu.
“Vjerujem da ljekari koji rade s vladom znaju šta rade, pa pretpostavljam da smo spremni koliko možemo biti spremni”, kaže Robert Anderson (50), IT menadžer koji živi u Sedermalmu u Stokholmu. “Ova histerija koju pumpaju mediji je puno opasnija od samog virusa”.
Simon Strand (30), poslovni konsultant iz Estermalma je saglasan: “Nema razloga da mislimo da naša vlada ne obraća pažnju na ovo”.
Drugačija strategija
Anders Tegnel, glavni epidemiolog koji vodi odgovor švedske vlade na koronavirus, zagovara drugačiju strategiju: dopuštaju virusu da se sporo širi tako da ne preoptereti zdravstveni sistem, ali bez drakonskih restrikcija. Samo to nemojte zvati ‘imunitetom krda’ jer taj termin Tegnel uporno odbija da koristi.
To što je Tegnel tako dostupan medijima, dosta govori o transparentnosti i odgovornosti koju Šveđani očekuju od vlasti. No, kako se kritike na račun švedskog odgovora na Kovid-19 množe, njegov ton postaje pomalo ljutit, kao što to obično bude kod ljudi koji su prisiljeni da ponavljaju jedno te isto. Pogotovo kad ga pitaju šta misli o rastućoj zabrinutosti i pozivima na uvođenje karantina u Stokholmu, posebno nakon posljednjeg snažnog rasta broja zaraženih u glavnom gradu Švedske. U ponedjeljak je u zemlji zabilježeno 3.700 slučajeva zaraze i 110 umrlih.
“Da, postoji rast, ali zasad to nije ništa traumatično. Naravno, ulazimo u fazu epidemije u kojoj ćemo u sljedećim sedmicama vidjeti mnogo novih slučajeva, mnogo više ljudi na intenzivnoj njezi, ali to je kao i u svakoj drugoj zemlji – nigdje nisu uspjeli značajno da uspore širenje”.
Najbliži susjedi Šveđana – Danci, Finci i Norvežani – prihvatili su strategiju zatvaranja te ispraznili škole, kancelarije i granice još prije nekoliko nedjelja. “Problem s tim pristupom je u tome što iscrpite sistem. Ne možete državu držati zatvorenom mjesecima. To je nemoguće”, kaže Tognel.
Ali takva će situacija možda postati neizbježna. “Vlada misli da to ne mogu zaustaviti, pa su odlučili da puste ljude da umru”, kaže Sederberg-Nukler. “Ne žele da slušaju naučne podatke koje im prezentujemo. Oni samo slijepo vjeruju Javnoj zdravstvenoj agenciji, ali podaci koje oni imaju su slabi, čak sramotni.
Veoma opasna situacija
“Vidimo da se broj oboljelih povećava brže nego u Italiji. Stokholm će se uskoro suočiti s manjkom mjesta na intenzivnoj njezi, a ono što oni ne razumiju je da će tada biti kasno za reakciju. Sve ovo je veoma opasno”.
Ali Tegnel odbacuje takvu kritiku: “Nema dokaza da bi neko veće djelovanje u ovoj fazi napravilo bilo kakvu razliku. Bolje je uvesti vrlo stroge mjere u vrlo specifičnim intervalima i zadržati ih što je moguće kraće vrijeme”.
I dok traju debate o ovoj situaciji, Tegnel kaže da Švedska ima situaciju pod kontrolom. “Vjerujemo da je naša najvažnija mjera već na snazi. Naravno, možda ćemo morati da preduzmemo još mjera, ali ne još”.
Šveđani mu, čini se, za sada vjeruju i nastavljaju sa svojom rutinom pitajući se hoće li – ne kada – doći trenutak za strože mjere.
Tegnel i švedska vlada su zacrtali smjer i, iako je teško sumnjati u njihovu iskrenost, nije lako pomiriti njihov odgovor s onim što se događa širom Evrope. Možda Šveđani privatno osjećaju isto, ali nisu voljni javno da izraze svoju zabrinutost.
Orla Vigse, profesorica krizne komunikacije na Univerzitetu Geteborg, ovako sažima dilemu: “Ljudi počinju da se pitaju: jesu li drugi glupi i paranoidni? Ili Švedska radi nešto pogrešno?”
Bgm svedska pogresno