Dostavljači hrane u Njemačkoj: Crkavica i „bonus“

Jurcaju kroz grad na biciklu kako bi zaradili „bonus“ na inače mizernu platu.

Dostavljači hrane u Njemčkoj koji rade za kompaniju Liferando žale se na uslove rada. Ima dokaza da firma otežava sindikalno organizovanje, piše Dojče vele.

Kristof je kurir Liferanda, hranu raznosi biciklom, ali vrlo često mora da savlada i mnogo stepenica. Važno je ne gubiti vrijeme. Ljudi naručuju hranu preko aplikacije za telefon i, naravno, ne vole dugo da čekaju.

Prelaženje po 60 kilometara dnevno za Kristofa je normalna stvar. Baš kao i teški uslovi rada.

On spada u malobrojne kurire koji su pristali da kažu ponešto o uslovima rada, posljedicama fizičkih napora i plati za koju radi.

Minimalac i sumnjivi bonus

Plata iznosi 12 eura na sat i predstavlja zakonski minimalac u Njemačkoj. Tako Kristof mjesečno zarađuje oko 1.700 erra bruto, dakle, prije odbitaka na ime poreza, penzionog i zdravstvenog osiguranja i drugih dažbina.

To znači da mu za život ostaje bitno manje od te sume. Doduše, na nju se nadodaju specijalne nagrade – bonusi – koji zavise od broja realizovanih isporuka.

No, Kristof kaže da taj broj zavisi od okolnosti na koje kuriri ne mogu da utiču. Na primjer, od dužine pojedinačnih trasa koje moraju da savladaju, od vremena koje su proveli u restoranima čekajući da se zgotove naručena jela, ili od vremena koje prođe dok preko aplikacije ne stigne nova porudžbina.

Tako uz isto radno vrijeme Kristof jednog mjeseca dobije bonus od 350 eura, a u slhedećem mhesecu 240. Razlika od 100 eura za njega je – u vruheme stalnih poskupljenja – velika suma.

Sindikat kaže: „Bezobrazluk“

Novinari TV-magazina „Report Majnc“ imali su uvid u plate Liferandovih kurira iz čitave Nhemačke. Tabele pokazuju velike varijacije u bonusima.

Kompanija je novinarima saopštila da je satnica od 12 eura temelj za planiranje, a da je bonus dodatni podsticaj za rad.

Mark Baumajster iz sindikata „Prehrana, užitak, gostionice“ (NGG) smatra da je taj model nepravedan: „Govoriti o bonusima na nivou minimalnog dohotka – to je bezobrazluk“, rekao je on i dodao da Liferando tako dio poslovnih rizika prebacuje na svoje kurire. Oni su ti koji moraju da spasavaju situaciju kad ima manje porudžbina, kaže Baumajster.

Prema njegovim ruhečima, bonusi navode kurire da voze prebrzo što stvara mogućnost da nepotrebno dovedu sebe i druge u opasnost. Upravo iz tog razloga su još sedamdesetih godina zakonski zabranjene takve vrste bonusa za vozače kamiona.

Liferando odbacuje optužbe. Predstavnici te firme su izjavili da bezbjednost vozača ima najviši prioritet i da kuriri dobijaju „redovne instrukcije za bezbjednu vožnju“, kao i da bezbjednosne standarde stalno kontroliše povjerenik za zaštitu na radu.

Sprečavanje sindikalnog organizovanja

Novinari „Report Majnca“ saznali su da je kompanija Liferando u najmanje četiri grada u Njemačkoj preduzela korake protiv osnivanja savjeta zaposlenih.

Firma tvrdi da je riječ o gradovima u kojima ona nema nikakav pogon, niti kancelarije i da se sve koordiniše iz centrale u Berlinu. Da li bi interese zaposlenih onda trebalo da zastupa Savjet koji postoji u Berlinu?

Predsjedavajući Savjeta zaposlenih u Ahenu, Danijel Laval, kaže da je to apsurd: članovi Savjeta iz Berlina nemaju nikakvu mogućnost da u toku jednog radnog dana stignu do Ahena i na licu mjesta provjere navode zaposlenih koji su se na nešto požalili. Slično je i sa preostala tri grada, Braunšvajgom, Majncom i Bremenom.

Da li su savjeti zaposlenih trn u oku uprave Liferanda? Na to pitanje uprava firme je odgovorila da podržava osnivanje tih savjeta – „u okviru zakonskih regulativa“.

No, stručnjaci poput Johane Venkebah, iz sindikatima bliske fondacije „Hans Bekler“, ukazuju da aktuelni zakoni o udruživanju radnika koji se bore za svoje interese potiču iz „analognih“ vremena u kojima je postojala jedna jedina lokacija na kojoj su mogli da se okupe i radnici i rukovodstvo preduzeća.

„Sada živimo u vremenima u kojima aplikacije za mobilne telefone upravljaju zaposlenima i dodjeljuju im zadatke“, kaže Venkebah. „Tu rukovodioci na licu mjesta više nisu ni potrebni.“ Zbog toga bi odgovarajući zakoni trebalo da budu hitno prilagođeni novoj situaciji.

Zakonodavac ćuti

No, njemačko Ministarstvo rada očito ne vidi potrebu da išta mijenja. Tu smatraju da je pojam radnog kolektiva dovoljno dobro definisan i „otvoren i fleksibilan kada su u pitanju nove forme rada“.

Njemačka vlada ne namjerava da predloži ni izmjene zakona koje bi se ticale isplata bonusa ili njihovih mogućih posljedica u saobraćaju.

Ministarstvo je saopštilo samo da se „zalaže za fer i primjerene uslove rada i delatnosti i kada je riječ o privređivanju putem internet-platformi“. Ono je ukazalo da se u EU upravo radi na nacrtu smjernica o toj temi.

Sindikat NGG upozorava da bi vlada trebalo da reaguje mnogo brže ako postoji želja da se situacija kurira poput Kristofa poboljša.