Evropa

Godina dobrog sovjetskog šampanjca i Staljinovog terora

Kompanija Vintorg stekla je prava da sovjetski šampanjac distribuiše unutar Rusije, najavivši da će ga označiti istaknutom referencom na 1937. godinu

Ruska kompanija želi da iskoristiti sovjetsku nostalgiju kako bi profitirala na tržištu, isticanjem godine početka proizvodnje šampanjca u Sovjetskom Savezu. Problem je što je ta, 1937. godina vrhunac Staljinovog Velikog terora.

Decenijama, nijedan sto za ruske – ili sovjetske – novogodišnje proslave ne bi bio potpun bez boce sovjetskog šampanjca. Kao ni rođendani, vjenčanja ili bilo kakva druga veselja na kojima se pije alkohol, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Faktor nostalgije je visok, kažu u kompaniji koja ima pravo distribucije i prodaje pjenušca unutar Rusije. I zato je kompanija odlučila da godina kada je pjenušavo piće prvi put fermentiralo – 1937 – bude centralna tema u novoj marketinškoj kampanji.

No, to je bila naintenzivnija godina Staljinovog Velikog terora, ubilačka čistka rezultirala je smrću stotina hiljada ljudi – neugodan i gluv marketinški trik za neke Ruse.

“Iskreno govoreći, ne mogu vjerovati u to”, napisao je Sergej Parkomenko, istaknuti liberalni komentator na svojoj Fejsbuk (Facebook) stranici. “Ovo mora da je neka šala.”

Poznat kao ‘Sovjetskoje Šampanjskoje’, marka je bila u vlasništvu Sojuzplodoimporta, kompanije koja je prvo osnovana 1966. godine radi nadzora nad izvozom gotovo svih sovjetskih poljoprivrednih proizvoda.

Privatizovan je za vrijeme sovjetskog kolapsa, ali, suočen s ozbiljnim finansijskim problemima, završio je s prodajom zaštitnih znakova mnogih svojih najpoznatijih marki iz sovjetskog perioda, uključujući i votku ‘stoličnaja’.

Uprkos kolapsu Sovjetskog Saveza, ime pića ostalo je nepromijenjeno – odraz dijelova ambivalentnih osjećanja Rusa o posljedicama kraja SSSR-a.

Ruska vlada je 2001. godine oživjela Sojuzplodoimport, darujući kompaniji svoju čuvenu votku – na domaćem tržištu – ali i drugim dobro etabliranim brendovima, uključujući sovjetski šampanjac (koji tehnički gledano nije šampanjac, jer ne potiče iz čuvenog francuskog regiona, detalj koji se zapravo nije odnosio na sovjetske vlasti).

Ovog ljeta, moskovska kompanija zvana Vintorg stekla je prava distribucije i prodaje vina unutar Rusije – i najavila da će na bocama istaknuti oznaku s datumom 1937.

“Marketinško istraživanje… pokazalo je da su ruski potrošači ponosni na istoriju brenda Sovjetskoje, da cijene nostalgična sjećanja i asocijacije, ali im je potrebno svježije čitanje ove istorije”, navela je kompanija u saopštenju za javnost.

Kompanija nije odgovorila na zahtjeve upućene elektronskom poštom ruskog servisa RSE koji je tražio komentar.

U međuvremenu, Sojuzplodoimport je potvrdio za RSE da 1937. godinu smatra “službenim rođendanom” sovjetskog šampanjca i branio je ideju marketinga za isticanjem te godine.

“Bilo koji značajan brend smatrao bi da je godina njegovog osnivanja bitan segment imidža, i često bi ga koristio kao dio logotipa”, rekao je Sojuzplodoimport.

Marketinško istraživanje pokazalo je da su ruski potrošači ponosni na istoriju brenda Sovietskoje, kažu u Vintorgu

Nejasno je u kolikoj mjeri gnjev Parkomenka dijele drugi ruski potrošači, koji sve više izbjegavaju tradicionalnu rusku votku i okreću se pivu i vinu, pogotovo onima koje se uvoze iz inostranstva.

Mihail Smirnov, urednik ruskog internet portala čiji fokus je na ruskoj industriji pića, rekao je da su se pjenušava vina u Sovjetskom Savezu proizvodila tek u 1920-im i 30-im.

Sredinom 30-ih, Staljin je naredio sovjetskim zavničnicima koji su se bavili poljoprivrednim planiranjem da započnu uzgoj sorte grožđa za masovnu proizvodnju pjenušavih vina.

“Staljin je odredio da bi proletarijat trebalo da ima šampanjac na stolu”, kaže Smirnov i dodaje da je Staljin tu naredbu izdao Anastasu Mikojanu, članu Politbiroa i vodećem planeru za sovjetsku poljoprivrednu proizvodnju. (Mikojan je bio poznat i po povećanju proizvodnje sladoleda, kao i po proizvodnji mesa.)

Godine 1937. Staljinov Veliki teror bio je najintenzivniji, jer je tajna policija uhapsila stotine hiljada ljudi, izbačenih iz Komunističke partije i optuženih za razne političke zločine. Prema navodima ruskih i zapadnih istoričara, više od 1,2 miliona ljudi je uhapšeno; procjenjuje se da je najmanje 680.000 pogubljeno ili umrlo u radnim logorima kao dijelovima gulaga.

U Rusiji je Smirnov rekao da su pjenušava vina – domaća ili uvozna – najpopularnija za novogodišnje praznike, kao i za Međunarodni dan žena, 8. marta.

Denis Puzjrev, koji na kanalu Telegram Drunken Master piše komentare o ruskoj industriji pića, rekao je da su veliki trgovci oprezni pri stavljanju sovjetskog šampanjca označenog etiketom 1937. na tržište.

Takođe je sumnjao da će mijenjanje imidža povećati prodaju jer ruski poznavaoci imaju obilje mogućnosti za pjenušava vina.

Aleksej Makarov, istoričar iz Memorijala, ruske grupe za prava koja je dokumentovala žrtve Staljinovih čistki i tajne policije, rekao je da, strogo govoreći, ni Vintorg ni Sojuzplodoimport nisu ništa prekršili.

Rusija nema legislativu koja bi regulisala očuvanje sjećanja na žrtve iz Staljinovog vremena, rekao je. Štaviše, postoji obilje robnih prehrambenih brendova koji asocijaciraju na period Sovjetskog Saveza ili čak na represivne 1930-te.

“Vlasnici ovih brendova uopšte se ne bave tom vrstom introspekcije”, rekao je.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Mirko
Gost
Mirko

Šampanjac se ne može nikako proizvoditi u Rusiji, moze se proizvoditi jedino pjenušavo vino. A šampanjac se proizvodi u Francuskoj u oblasti Šampanj.

Send this to a friend