Kako će Putinov Ustav promijeniti Rusiju

Piše: Matthew Luxmoore

Pretposlednjeg dana cjelonedjeljnog glasanja o jednom od najvećih projekata 20-godišnje vladavine Vladimira Putina – promjeni Ustava koja mu donosi mogućnost da se kandiduje za još dva mandata u Kremlju, ruski lider se direktno obratio glasačima preko televizijskih ekrana, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

“Glasamo ne samo za ustavne promjene”, rekao je on ispred novootkrivenog spomenika sovjetskim vojnicima koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu. “Glasamo za zemlju u kojoj želimo da živimo”.

U trominutnom govoru Putin je dva puta ponovio da će promjene biti validne samo ako većina glasa za njih. Propustio da spomene klauzulu koja mu omogućava da zaobiđe ograničenje broja mandata i potencijalno ostane predsjednik do 2036. godine.

Govor 30. juna bio je prvi od mnogih nedavnih Putinovih televizijskih obraćanja u kojem se potpuno fokusirao na ustavne promjene i možda njegova poslednja prilika da poveća izlaznost pred posljednji dana glasanja 1. jula. Glasanje koje su kritičari napali kao besramno grabljenje vlasti, bojkotovao je veliki dio opozicije, dok su promjene stručnjaci za ustav kritikovali kao protivrječne.

“Ustavni amandmani služe Putinovim kratkoročnim političkim ciljevima, omogućavajući mu da izbjegne status hromog patka”, rekao je za RSE Vilijam Pomeranc (Villiam Pomeranz), stručnjak za rusko pravo i zamjenik direktora Kenan instituta (Kennan Institute) u Vilson centru (Wilson Center). “Čini se da je pokretačka snaga zadržavanje vlasti, nasuprot nekom dalekosežnom istorijskom nasljeđu”.

Gurajući svoju verziju ustava, Putin – koji je na vlasti kao predsjednik ili premijer od 1999. godine – slijedi dugu tradiciju. Rusija i SSSR su prošli kroz sedam ustava u 20. vijeku. Izmjene osnovnog zakonskog akta pravljenje su pod sovjetskim liderima Vladimirom Lenjinom, Josifom Staljinom i Leonidom Brežnjevim, i opet pod Borisom Jeljcinom, prvim predsjednikom Rusije poslije kolapsa Sovjetskog Saveza 1991.

“Stvaranjem u suštini novog Ustava on će postati neka vrsta oca osnivača”, rekla je politikološkinja iz Moskve Jekaterina Šulman za Putina, koji je još 2018. godine ponosno isticao da nikada nije mijenjao Ustav.

Ideje unijete u Putinovu reformu Ustava, međutim, predstavljaju konzervativni zaokret u odnosu na prvi ruski postsovjetski Ustav iz 1993. godine.

Od početka svog trećeg predsjedničkog mandata 2012. godine, Putin je prikazivao sebe kao čvrstog branitelja, kako on kaže, ruskih “tradicionalnih vrijednosti”, uključujući protivljenje gej brakovima, zastupanje ruskih pravoslavnih vjerovanja i odbacivanje zapadnog liberalizma i kao političkog modela i kao društvene osnove.

“Očuvanje neizvjesnosti”

Ti stavovi su odraženi u paketu amandmana koji obuhvataju više od 200 promjena – u rasponu od klauzula koje u suštini onemogućavaju legalizaciju istopolnih brakova do odredbe koja obavezuje Rusiju da se usprotivi svim pokušajima “falsifikovanja” svoje istorije. Vjeru u Boga čuvaju kao središnju vrijednost koju su današnjim Rusima zavještali njihovi preci i podižu status etničke ruske većine time što se ruski označava kao “jezik državotvornog naroda” u, kako je sam Putin ranije isticao, ogromnoj multietničkoj zemlji s mnogo jezika.

Te i druge predložene promjene isticane su u besomučnoj kampanji državne televizije i prokremaljskih društvenih medija za promovisanje plebiscita, od izrazito homofobičnog spota do uličnih bilborda s nasmijanim slavenskim parovima s djecom i sloganima o odbrani “porodičnih vrijednosti”.

“Priličan broj ideja koje su krajem 90-ih i početkom 2000-ih djelovale kao marginalne i čak ekstremističke, sada su zvanično mejnstrim”, rekla je Šulman.

Mimo naznačavanja konzervativnog kursa Rusije, amandmani Putinu pružaju priliku da se nastave nagađanja o njegovim političkim planovima, dok mu istovremeno otvaraju sasvim direktan put ka produžetku ostanka na vlasti koji je inače bio blokiran postojećem Ustavom.

Promjene mu omogućavaju da se kandiduje za još dva mandata, a ograničavaju ovlašćenja njegovog eventualnog nasljednika. One daju Putinu imunitet od krivičnog gonjenja kada se povuče i ostavljaju otvoreno mjesto, ako to želi, u nedavno rekonstruisanom Državnom savjetu – tijelu koje može biti oblikovano budućim zakonima da mu se pruži nastavak uticaja.

“Ideja nije bila da se stvori izvjesnost, već da se očuva neizvjesnost”, rekla je Šulman.

Kako je došlo do glasanja

Kremlj je rano krenuo u proces. Putin je najavio predložene ustavne promjene u govoru o stanju nacije 15. januara. Dok su amandmani prolazili kroz parlament, poslanica i prva žena u svemiru Valentina Tereškova 10. marta je predložila, kako je to nazvano, “poništenje” – postavljajući broj Putinovih dosadašnjih mandata na nula, umjesto četiri, i tako mu omogućavajući da se kandiduje još dva puta.

Ustavni sud je brzo podržao legitimitet tog i ostalih amandmana, ne ostavljajući prostor za raspravu o njihovoj legalnosti.

Takođe ima dosta pokazatelja da je glasanje puka formalnost. Makar dvije nedjelje prije početka glasanja, knjižare širom Moskve prodavale su kopije ruskog Ustava s novim amandmanima. A otkako je glasanje počelo 25. juna, ruski društveni mediji su prepuni slika koje prikazuju ad hoc glasačka mjesta u prtljažnicima automobila i parkiranim autobusima, na panjevima drveća i klupama u parku, na fudbalskim terenima i u šatorima. Tombole su nudile nagrade svima koji glasaju.

Priče o nesposobnosti i haosu koje su se pojavile poslije početka izjašnjavanja, otkrile su sve više pokazatelja o, kako kažu kritičari, očiglednim rupama u glasačkom procesu.

Klimava pravna osnova glasanja ukazuje na jednu takvu rupu. Nazivajući to “opštenarodnim glasanjem”, Kremlj je mogao da izbjegne stroge zahtjeve koje ruski zakon postavlja za referendume, uključujući minimalnu izlaznost i druge uslove za zaštitu od prevare i manipulacije. Bez pravnog presedana, vlada je mogla da izbjegne takva ograničenja i organizuje glasanje kako joj je odgovaralo.

“Opcija ‘opštenarodno glasanje’ je odabrana zbog malo nametnutih uslova”, rekao je Ben Nobl (Noble), predavač za rusku politiku na Univerzitetskom koležu u Londonu. “Takva vrsta glasanja nije spomenuta u Ustavu iz 1993. godine, niti se čvrsto utemeljena u ruskom zakonu”.

Nejasna budućnost?

Međutim, odsustvo jasnih pravila, mada je omogućilo Kremlju da oblikuje proces i eventualno kontroliše ishod, Putinu će otežati da prikaže rezultate glasanja kao izraz narodne volje.

Putinov rejting postojano opada od njegovog izbora za četvrti mandat u martu 2018. godine, pod pritiskom duboko nepopularne penzijske reforme i pada realnih zarada. Za razliku od lidera drugih zemalja teško pogođenih korona virusom, Putin nije doživio efekat “okupljanja oko zastave” pošto je pandemija počela da se širi zemljom u martu.

Umjesto toga, javnost je velike zasluge pripisala regionalnim liderima kojima je Putin delegirao posao kontrole širenja epidemije, pošto je pretrpio kritiku što je prvo naznačio da će Rusija izbjeći teške posljedice COVID-19 a potom se povukao u zvaničnu rezidenciju izvan Moskve, na duže, van očiju javnosti.

Putinova pobjeda na glasanju mogla bi na kraju da se ispostavi Pirovom pobjedom, rekla je Šulman, predviđajući da bi to moglo da ubrza pad njegove popularnosti. Čak iako su mnogi od početka smatrali da je to unaprijed gotova stvar.

Do jutra 28. juna, poslije četiri dana glasanja, a prije Putinovog govora i glavnog dana glasanja, Centralna izborna komisija saopštila je da je izlaznost 37,2 odsto. Ruskinja koja živi u Izraelu rekla je da je mogla tri puta da glasa, u Tel Avivu, Haifi i opet preko interneta. Na jednom moskovskom biračkom mjestu, jednom čovjeku je rečeno da su on i cijela njegova porodica već glasali, iako je on tvrdio da niko od njih nije. Kontrolorka je potom uzela birački spisak, zatvorila ga i rekla čovjeku: “Dokaži!”

“Ljudi misle da je to de facto gotovo, da je sve odlučeno”, rekla je Šulman. “A to je jedno od najefikasnijih alata vladanja – navesti ljude da vjeruju da ništa ne mogu da promijene”.