Kako uče djeca u finskim školama i zašto su među najboljima na svijetu

Finska ima jedan od najkvalitetnijih obrazovnih sistema na svijetu. Studija OECD-a iz 2018. procijenila je da bi vještačka inteligencija u narednim decenijama mogla da zamijeni mnoge ljude u njihovim poslovima. Zbog toga postoji hitna potreba za obrazovanjem i osposobljavanjem ljudi za ispunjavanje zahtjeva koje će postavljati poslovi budućnosti.

U tom smislu Finska ima jedan od najkvalitetnijih obrazovnih sistema na svijetu koji mnogim zemljama predstavlja uzor.

Na to, između ostalog, ukazuje postojano visok plasman na raznim međunarodnim testovima.

Recimo, Finska je rangirana kao prva prema Ekonomiksovom indeksu Obrazovanje za budućnost, dok je OECD svrstava na drugo mjesto u svijetu po rezultatima diplomaca.

Posebno je zanimljivo to što je Finska ovaj uspjeh postigla uprkos samo malo većoj potrošnji po učeniku od prosjeka u zemljama OECD-a, piše Index.hr.

Visoki rezultati na PISA testovima

Finska, koja je vrlo ponosna na svoj obrazovni sistem, poznata je po visokim rezultatima na PISA testovima (Programme for International Student Assessment). Ovi testovi se sprovode svake tri godine među učenicima širom svijeta kako bi se procijenile njihove matematičke, čitalačke i naučne sposobnosti. Prema rezultatima na PISA testovima iz 2018. godine, Finska se nalazila među najuspješnijim zemljama na svijetu.

Šta finski obrazovni sistem čini tako uspješnim?

Stručnjaci tu ističu nekoliko ključnih faktora:

Ravnopravnost – u finskom obrazovanju ne postoje privatne škole i svi učenici imaju pristup besplatnom obrazovanju. Svi učenici se takođe tretiraju jednako, bez obzira na porijeklo ili socioekonomski status.

Individualni pristup – finski sistem obrazovanja pruža individualni pristup svakom učeniku, što znači da se nastavnici trude da prilagode svoje nastavne metode i strategije učenicima kako bi im pomogli u postizanju najboljih rezultata.

Kreativno učenje – podstiču se kreativno učenje i razmišljanje. Učenici se podstiču da postavljaju pitanja, da kritički razmišljaju i da razvijaju vještine rješavanja problema. To omogućava učenicima da razviju sopstvene talente i interesovanja, a ne da se samo usredsrijede na tradicionalne akademske predmete.

Visoki standardi obrazovanja – finski sistem obrazovanja ima visoke standarde i zahtijeva da se svi učenici suoče s izazovima i visokim očekivanjima.

Visok nivo stručnog znanja i obrazovanja nastavnika – nastavnici su visoko obrazovani i obučeni da pruže kvalitetnu nastavu i podršku učenicima. Oni se kontinuirano dokvalifikuju. Finski nastavnici, da bi bili zaposleni na neodređeno, moraju da magistriraju.

Kontinuirana inovativnost – školstvo se temelji na inovativnosti i kontinuiranom poboljšanju, pa se stalno radi na razvoju novih metoda i pristupa koji bi mogli da unaprijede obrazovni proces i obezbijede da učenici dobiju najbolje moguće obrazovanje.

Cjelodnevna škola

Zanimljivo je primijetiti da Finska nema cjelodnevni program, barem ne u svim školama.

On postoji u školama koje se nazivaju „aamu – ja iltapäivätominta“ (jutarnja i popodnevna aktivnost). Takve škole učenicima pružaju dodatne aktivnosti i usluge izvan uobičajenih sati nastave, a dostupne su učenicima od predškolskog uzrasta do trećeg razreda osnovne škole.

Cilj cjelodnevne škole u Finskoj je da pruži učenicima podršku u njihovom razvoju i obrazovanju i istovremeno olakša roditeljima organizaciju vremena, posebno ako su zaposleni. U cjelodnevnoj školi učenici imaju priliku da učestvuju u različitim aktivnostima, kao što su umjetnost, sport, nauka i tehnologija, a takođe im se daju obroci i pomoć u učenju.

Rezultati PISA testova i reforme obrazovanja

Igor Vukelić, nastavnik hrvatskog porijekla koji živi u Finskoj i predaje predmet koji bi se mogao nazvati profesionalnom orijentacijom, za Index.hr je otkrio neke važne tajne finskog uspjeha.

Prošao je kroz tri obrazovna sistema – hrvatski, slovenački i finski. Njegova supruga, Finkinja, takođe je nastavnica, i to za djecu s teškoćama u učenju.

Vukelić kaže da je Finska na posljednjem PISA testiranju pala na ljestvici za nekoliko mjesta.

„Zbog toga se odmah počelo razgovarati o reformama koje bi trebalo preduzeti“, kaže Vukelić.

„Posebno ih je zabrinulo to što su pali rezultati iz matematike. Stručnjaci koji se bave obrazovanjem smatraju da bez dobrog obrazovanja nema napretka društva. Čim nisu u vrhu, Finci idu u reforme“, tumači Vukelić.

Reforma školstva na svake četiri godine

Nakon što sprovedu reformu školstva, Finci odmah počinju da razmišljaju o sljedećoj.

Vukelić kaže da se te reforme rade kako bi se pratili trendovi u društvu i na tržištu rada.

„Sada su krenuli u novu reformu, čim su zabilježili da je pao uspjeh na PISA testovima iz matematike. Posebno je to zabilježeno kod učenika, koji su ranije bili bolji od učenica u matematici. Dječacima je donedavno matematika bila jača strana nego djevojčicama. Dobro obrazovanje iz matematike jako je važno kako bi mogli da se školuju dobri inženjeri“, ističe ovaj nastavnik u Finskoj.

Nastavnici za nadarene i za one s posebnim potrebama

Finske škole, kako osnovne tako i srednje, imaju nastavnike koji se posebno posvećuju djeci koja su nadarena i još više djeci kojoj treba pomoć u učenju. Njihov posao plaćen je više, pa se za njega moraju doškolovati.

Postoje i posebne škole za djecu s posebnim potrebama.

„Recimo, postoje škole za djecu koja imaju ozbiljnije probleme s učenjem, poput neke djece s autizmom ili s poremećajem pažnje. Takođe postoje bolničke škole za djecu koja duže ne mogu na nastavu. Tu imaju nastavnike. Obično u svakoj opšini postoji jedna takva bolnička škola“, kaže Vukelić.

U Finskoj se vrlo malo toga uči napamet

„Djecu najviše uče kako učiti i kako razmišljati. Recimo, istoriju uče vrlo malo godina jer se ona lako može naći na internetu. Znatno više pažnje posvećuje se tumačenju raznih istorijskih okolnosti i pozadine događaja“, kaže Vukelić.

Uči se kako da se zavoli učenje

Učenje počinje vrlo rano, još od jaslica.

Vukelić kaže da u svakoj vrtićkoj grupi postoji nastavnica za djecu vrtićkog uzrasta.

„Obrazovanje u predškolskom uzrastu sada je obavezno u Finskoj. Djeca u grupama uče slova i brojeve. Takođe se navikavaju da sjede za stolom. Vijreme za to se postupno povećava. Djeca za stolom rješavaju neke zadatke kroz igru, crtaju nešto ili povezuju iste slike i iste brojeve i sl. Tako se navikavaju na školsko okruženje. Djeca kreću u prvi razred u godini u kojoj navrše sedam godina, a osnovna škola traje devet godina. Nastavnici su visoko obrazovani i svake godine moraju da izdvoje dvije subote ili slobodno vrijeme u danu za doškolovanje. Drugim riječima, moraju izdvojiti 12 sati slobodnog vremena za doškolovanje“, tumači Vukelić.

Nema usmenog ispitivanja

Zanimljivo je da, uprkos svoj toj podršci koju učenici dobijaju u obrazovanju, ne postoji inflacija petica kakvu imamo na ovim prostorima.

„U mojoj školi, u kojoj radim 18 godina, samo jedna učenica imala je prosjek 10 što odgovara ovdašnjem pet. U posljednje tri godine imam oko 350 učenika po godini u gimnaziji, dakle više od 1.000 učenika. Samo jedna učenica ima prosjek 10. U gimnaziji u posljednje četiri godine, među 1.500 mojih učenika, niko nije imao 10. Razlog tome je objektivnost u ocjenjivanju. Moja ćerka je u osnovnoj školi imala prosjek 9,27. Za to je morala da stvarno puno uči. Ocjene su od četiri do 10. Ako se dobije ocjena osam tokom godine, na kraju godine ne može se dobiti zaključna ocjena 10. Nema usmenog ispitivanja pred tablom ili iz klupe zato što to nije objektivno, jer nastavnik nekome može da olakša, a nekome da oteža odgovaranje. Sva ispitivanja su pismena. Dodatno se ocjenjuju zalaganje na času i domaći zadaci. Takođe se ocjenjuje neopravdano izostajanje sa časa. Predmet se ne može proći ako se ne rade domaći zadaci. U gimnazijama ima puno zadataka. Onaj ko želi da prođe na maturi mora kod kuće nakon nastave da radi minimalno sat i po dnevno, pet ili čak šest dana u nedjelji. Oni koji malo teže uče moraju da potroše i tri sata dnevno“, tumači Vukelić.

Nemaju informatiku u osnovnim školama

Zanimljivo je da u finskim školama nema posebne nastave iz informatike. Ona je implementirana u sve predmete.

„Od prije tri godine svako dijete od trećeg razreda naviše dobija besplatno obrazovanje iz informatike, tako da od trećeg do šestog razreda dobija besplatan tablet na korišćenje, a u višim razredima i u srednjim školama laptop. Sve gradivo dobija se u digitalnom obliku, uključujući knjige i zbirke zadataka. Pisanje u sveske je dozvoljeno, ali se zapravo uglavnom sve radi digitalno. U gimnazijama se na korišćenje dobija računar najviše na četiri godine. U strukovnim školama dobijaju se besplatna odjeća i obuća potrebne za rad u struci. Djeca uče da rade u različitim programima kao što su Excel, PowerPoint, Movie Maker i sl. Sedmi, osmi i deveti razredi više uopšte nemaju knjige u papirnom obliku. Eventualno imaju radne sveske. Matura se od prije tri godine polaže potpuno digitalno. Uz to, učenici imaju robotiku kao obavezan predmet“, kaže Vukelić.

Nema male mature, odnosno masovnih testiranja

Po osnovnim školama sprovode se testiranja, međutim ne tako da testove polažu sve škole odjednom ni iz svih predmeta.

Vukelić kaže da opštine biraju škole u kojima će se određene godine sprovoditi testiranje za određene predmete.

„Škole se u tome mijenjaju. Kada se u nekoj školi sprovede testiranje za finski i engleski jezik, u toj školi se isto testiranje neće sprovoditi sljedećih nekoliko godina. Škole same mogu da se prijave za testiranja, ali ih mogu odabrati i opštine. Testiranja se sprovode kako bi se vidjelo treba li školama pomoć. Ako neka škola ima slabiji rezultat u nekim predmetima, opština će se potruditi da joj pruži pomoć, možda nekim dodatnim nastavnikom“, govori Vukelić.

Prijemni ispiti

Na neke finske fakultete učenici mogu da se upišu samo s maturom, bez prijemnog.

Međutim, Vukelić kaže da se vrlo mali broj učenika odlučuje za takav način upisa.

„Naime, u Finskoj se prvo piše matura u martu, čiji se rezultati dobijaju tek početkom juna. Prijemni za fakultete održavaju se krajem maja, a njihovi rezultati dobijaju se sredinom juna. Budući da se rezultati mature ne znaju prije nego što počnu prijemni, velika većina učenika odlučuje se da polaže prijemne. Najzahtjevniji fakulteti, poput medicinskog, pravnog, pedagoškog, stomatologije i psihologije, traže obavezno polaganje mature“, objašnjava Vukelić.

Profesionalna orijentacija

Djeca u osnovnoj školi u višim razredima imaju predmet koji je neka vrsta profesionalne orijentacije. To je ono što predaje Vukelić.

„U osnovnoj školi taj je predmet manje zahtjevan jer je na osnovcima samo jedna odluka, a to je hoće li da upišu gimnaziju ili strukovnu školu. U Finskoj je srednjoškolsko obrazovanje obavezno. Osim toga, vrlo mali procenat učenika prekida obrazovanje nakon srednje škole. Velika većina nastavlja na fakultetima. Profesionalna orijentacija posebno je važna u gimnazijama kada se učenici odlučuju za profesiju, odnosno karijeru“, kaže Vukelić.

Velika većina studenata završava fakultete

U Finskoj veliki procenat studenata, veći od prosjeka EU, završava fakultete.

Vukelić kaže da postoje dva razloga za to.

„Jedan je to što je studiranje besplatno, ali samo za one koji ozbiljno studiraju. Oni koji odustanu moraju da državi vrate novac. Takođe, država subvencioniše najam studentskih stanova s oko 250 eura mesečno. To je dovoljno za oko pola cijene kirije u gradu kao što je Turku, a za oko 30 odsto u Helsinkiju. Ako student ne završi fakultet za osam godina, taj novac mora da vrati državi. Jedine studije koje se plaćaju su one za pilote, a koje su jako skupe. Studije na državnoj Finaviji plaćaju se oko 45.000 eura. Finnairov je još skuplji, košta oko 110.000 eura. Za to se dobija kredit, a u Finnairovoj školi garantuju da će on moći da se otplati kroz šest godina jer garantuju posao. Ako neko prekine studiranje u tim školama na višim godinama, mora da plati određene penale.“

Dobra hrana za učenike

Vukelić smatra da je vrlo važno i to što finske škole i fakulteti imaju jako dobru hranu.

„Ona je subvencionisana. Svaki učenik od prvog razreda osnovne škole do završetka srednje škole ima pravo na besplatan topli obrok, koji se sastoji od najmanje dvije vrste mlijeka – punomasnog i nemasnog, hljeba i salate i može biti mesni, vegetarijanski ili usklađen s vjerskim i zdravstvenim potrebama. U osnovnoj školi djecu uče da pojedu svoj obrok. Osnovci ne smiju da izlaze van prostora škole tokom cijele smjene. Ručak je organizovan tako da različiti razredi jedu u različito vrijeme kako se ne bi stvarale gužve“, kaže Vukelić.