Haštag „alpski razvod“ posljednjih mjeseci eksplodirao je na društvenim mrežama poput TikToka i Instagrama, gdje mnoge žene dijele traumatična, ponekad i po život opasna iskustva.
Ovaj izraz koristi se da opiše situaciju tokom planinarenja ili neke druge avanture u prirodi, kada jedan partner, najčešće muškarac, napusti drugog, koji je obično manje iskusan i ranjiviji, u udaljenom i potencijalno opasnom okruženju, piše CNN.
Debata je djelimično podstaknuta slučajem u Austriji koji se dogodio ranije ove godine, kada je planinar osuđen za ubistvo iz nehata i dobio uslovnu kaznu nakon što je ostavio svoju djevojku samu na planini Grosglokner, najvišoj u zemlji, tvrdeći da je otišao po pomoć. Ona se u međuvremenu smrzla.
>>>Suđenje alpinisti: Ostavio djevojku na -20 stepeni da umre od smrzavanja<<<
Tužilaštvo je optužilo mušku osobu, identifikovanog kao Tomas P, da se nije javljao spasiocima iako je imao signal i da nije na vrijeme poslao signal za pomoć.
Tokom suđenja, bivša djevojka je svedočila da ju je ostavio na istoj planini 2023. godine jer ju je smatrao presporom, prenosi njemački Bild.
Rekla je sudu da je imao običaj da postane „mrzovoljan“ kada bi ona imala poteškoća tokom planinarenja.
Tokom suđenja, žene su na internetu dijelile svoja lična iskustva.
“POV: ideš s njim na planinarenje u planine, ali te on ostavi samu i shvatiš da te zapravo nikada nije volio“, napisala je jedna žena u TikTok videu koji prikazuje kako sama hoda planinskom stazom i koji ima skoro pet miliona pregleda.
U objavi na mreži X, druga ženska osoba podijelila je snimak kako sama hoda divljinom uz komentar: “Ovo je video mene kako planinarim u škotskim visoravnima i pokušavam da izvučem najbolje iz putovanja, dok je momak sa kojim sam bila u nekoj vrsti veze kilometrima ispred mene.“ Video ima 1,9 miliona pregleda.
Izraz “alpski razvod“ potiče iz kratke priče škotsko-kanadskog pisca Roberta Bara iz 1893. godine o mužu koji planira da ubije svoju ženu u švajcarskim Alpima. To nije pravno niti zvanično priznat termin. Ipak, psihološkinja ponašanja i savjetnica za odnose Džo Hemings rekla je za CNN da su obrasci ponašanja koji stoje iza toga prepoznatljivi.
Prema Hemings, počinioci su često osobe koje se emocionalno i fizički udaljavaju od drugih pod stresom umjesto da rešavaju problem.
“Vjerovatno im nedostaju empatija i saosjećanje i izbjegavaju sukobe – radije se povlače“, rekla je.
“Ovakvo ponašanje često viđam u savjetovalištu – partner, najčešće muškarac sa ženom kao partnerkom, koji se povlači kada je suočen s pitanjima, ili čak napušta prostoriju ili odustaje od terapije.“
Iako “alpski razvod“ možda nije česta pojava, Hemings vjeruje da će mnogim ženama osnovni koncept biti poznat.
“Ne zbog planinskog okruženja, već zato što je emocionalno povlačenje ili čak napuštanje u vezi relativno česta pojava.“
Planinsko okruženje, međutim, dodaje dodatnu dimenziju ovom obrascu ponašanja, čineći ga potencijalno opasnim. Takve aktivnosti odmah stvaraju hijerarhiju – ko vodi, ko se snalazi i ko određuje tempo.
“Hodanje ispred i odbijanje da se prilagodi može biti suptilan način pokazivanja autoriteta ili kontrole“, rekla je Hemings.
„Morala sam da potražim pomoć“
Iako se najčešće odnosi na romantične partnere, izraz može važiti i kada žene ostave drugi muškarci kojima vjeruju, poput očeva, braće, drugih članova porodice ili prijatelja.
Strastvena planinarka Lori Singer iz Kalifornije osjetila je izdaju dugogodišnjeg prijatelja kada se razboljela tokom višenedjeljnog planinarenja, što ju je dovelo u situaciju u kojoj je strahovala za svoj život.
Godine 2016, sa 56 godina, Singer je krenula na Džon Muir stazu u planinskom lancu Sijera Nevada, zajedno sa bliskim prijateljem i iskusnijim planinarom. Staza je duga 357 kilometara i prosječnom planinaru treba dvije do tri nedjelje da je pređe.
Prema njenim riječima, on je već ranije prošao tu rutu i imao više iskustva, posebno na velikim visinama, i “nagovorio ju je“ da krene. Dogovorili su se da dnevno prelaze oko 32 kilometra, a prijatelj je rekao da će se pobrinuti za hranu.
Nakon nekoliko dana, Singer, koja sebe opisuje kao “ultra-sportistkinju“, počela je da se osjeća loše zbog visinske bolesti. Uprkos tome, njen prijatelj nije usporio tempo.
“Stalno je išao ispred mene i nisam mogla da ga stignem zbog visinske bolesti“, rekla je.
Jedne noći su hodali i po mraku. “Bio je toliko ispred mene da sam se jako uplašila… dozivala sam ga… nisam čula ništa.“
Poslije oko sat vremena razdvojenosti, sustigla ga je, a on joj je rekao da ju je testirao da vidi da li će izdržati.
Narednih dana shvatila je i da nije obezbijedio dovoljno hrane za oboje. Rekao joj je da je planirao da smrša tokom ture, ali joj to nije unaprijed rekao.
Nakon što je prešla više od 240 kilometara, jednog jutra se probudila s osećajem da nešto ozbiljno nije u redu i jedva je mogla da hoda.
Prijatelj joj je predložio da se razdvoje i da ona sama krene stazom nazad po pomoć, dok će on nastaviti dalje. Dao joj je samo jednu energetsku pločicu i čak joj ubacio svoje smeće u ranac da bi sebi olakšao teret.
“Nisam znala koliko je staza duga, ali sam znala da moram da potražim pomoć“
Krenula je sama, teško održavajući ravnotežu. Zbog visinske bolesti imala je otok mozga, kao i inficirane žuljeve. Bila je u životnoj opasnosti i najviše ju je plašilo da ne umre sama u divljini.
“Bila sam strašno gladna… samo sam mislila da želim ponovo da vidim svoju porodicu.“
Nakon oko 13 kilometara naišla je na druge planinare koji su vidjeli da joj nije dobro, dali joj hranu i pomogli joj da pronađe put. Na kraju je uspjela da se vrati na sigurno, ali oporavak je trajao nedjeljama.
Osvrćući se na iskustvo, rekla je: “Nisam shvatala koliko sam morala da učestvujem u planiranju, a on je preuzeo ulogu kao neki vodič, što zapravo nije bio. Samo bi ostavljao ljude. Ko to radi?“
Motivi za “alpski razvod“ mogu varirati – od unaprijed smišljenog čina do impulsivne odluke u trenutku.
Ako je žrtva namjerno dovedena u opasno okruženje pa ostavljena, moguće je da počinilac ima poremećaj ličnosti, kaže Hemings.
U većini slučajeva, smatra ona, napuštanje je spontano, izazvano nestrpljenjem i nedostatkom kontrole i empatije.
Nakon traumatičnog iskustva, Singer ima jasan savjet: “Bez obzira koliko mislite da poznajete osobu sa kojom planinarite, uvijek morate biti samostalni.“
“Vjerovala sam mu… mislila sam da ga poznajem, a očigledno nisam.“
