Raste rasizam u Njemačkoj

Diskriminacija na osnovu porijekla u Njemačkoj je u porastu. To pokazuje i godišnji izveštaj Kancelarije za antidiskriminaciju. U njemu se upozorava na ozbiljne posljedice takvog trenda.

Od nasilne smrti Džordža Flojda protesti širom SAD ne prestaju. Gotovo devetominutna borba tog Amerikanca afričkog porijekla za goli život pokrenula je i mnoge građane Njemačke. Prošlog vikenda na desetine hiljada građana je širom zemlje protestovalo protiv rasizma.

Ali na tim demonstracijama nije jedina tema bila smrt Džordža Flojda, već i rasizam u samoj Njemačkoj. Svakodnevni rasizam, netrpeljivost prema strancima i napadi s radikalno desnom pozadinom i u toj zemlji su dio svakodnevice.

Gotovo 1.200 pritužbi zbog rasizma

Nove statistike potvrđuju taj zabrinjavajući trend. Diskriminacija na osnovu rase ili etničke pripadnosti osjetno je porasla. Prema godišnjem izvještaju Saveznog ured za antidiskriminaciju (ADS) za 2019, broj prijavljenih slučajeva u Njemačkoj porastao je u poređenju s prošlom godinom za deset odsto, na 1.176.

Od 2015. se broj tih prijava više nego udvostručio, pokazuje izvještaj ADS. Taj ured od 2006. pruža i savjete osobama koje se osećaju diskriminisano zbog svoje boje kože, porijekla, vjere, svetonazora ili polnog identiteta.

„Njemačka ima trajni problem s rasističkom diskriminacijom i ne pomaže dovoljno onima koji su pogođeni tim fenomenom“, izjavio je šef ADS Bernhard Franke prilikom predstavljanja ovogodišnjeg izvještaja. On naglašava da ljudi koji su time ugroženi imaju ojsećaj da su sa svojim problemima prepušteni sami sebi, i ocjenjuje da to „ima dugoročne posljedice po društveno zajedništvo“.

Bolni tragovi

U predgovoru za izvještaj, Franke navodi da je 2019. bila godina u kojoj su „mržnja i neprijateljstvo prema određenim grupama građana ostavile duboke i bolne tragove“, počevši od ubistva demohrišćanskog političara Valtera Libkea, koji se zalagao za izbjeglice, preko napada na sinagogu u Haleu, pa do mnogih svakodnevnih slučajeva rasne diskriminacije.

Evo kako izgledaju konkretne prijave zbog diskriminacije:

Mušterija jednog frizerskog salona pozvala je i pitala: „Gdje je moja crnčuga? Najviše volim kad mi on masira glavu“.
Jedna majka svjedoči da je njen sin zbog tamnije boje kože bio pretučen u školi, a učiteljica je to vidjela i nije reagovala
Jednu inženjerku iz Sirije su kolege na novom radnom mjestu pitale da li je ona tu zaposlena da im kuva kafu

Vrh ledenog brega

U izvještaju se navodi da mnogi pogođeni imaju osjećaj da se situacija već godinama ne poboljšava, da napadi i ubistva s radikalno desnom pozadinom uvek prodrmaju društvo, ali da se i dalje strahovi i iskustva građana s migrantskom pozadinom ne shvataju ozbiljno.

Napadi i ubistva su pritom samo vrh ledenog brijega, piše u izveštaju.

„Svakodnevni rasizam počinje s oglasima za stanove u kojima se otvoreno navodi da se ne primaju stranci; sa zabranama ulaska u diskoteke, jer ’ljudi kao što si ti prave probleme’; sa šefom koji kaže da kolega koji je ispričao rasistički vic ’sigurno nije tako mislio’.“

Prošle godine je svaka treća osoba s migrantskim porijeklom izjavila da je u posljednjih deset godina iskusila diskriminaciju prilikom potrage za stanom. Istovremeno, 41 odsto ispitanih reklo je da bi „imalo problema“ ili čak „velikih problema“ da izda stan nekoj osobi stranog porijekla.

Anonimne prijave za zaposlenje

Opšti zakon o jednakom tretmanu zabranjuje diskriminaciju, ali pravna zaštita je često upitna zbog mnogih izuzetaka u zakonu. Jedno pravno vještačenje pokazuje i da se antirasistička smjernica Evropske unije u njemačkoj svakodnevici nedovoljno primjenjuje.

Savezna kancelarija za antidiskriminaciju od zakonodavca traži poboljšanje pomoći za osobe pogođene diskriminacijom. Isto tako mora biti poboljšana i pravna zaštita u slučaju diskriminacije koja proističe iz sistema.

Političari su svjesni tih nedostataka. Bivša predsjednica vladajuće Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Anegret Kramp-Karenbauer za DW izjavila da se o svim aspektima mržnje prema strancima i rasizmu redovno raspravlja u jednom posebnom odboru vlade Njemačke. Tu se recimo raspravlja i o mogućnosti da se ljudi anonimno prijavljuju za posao ili za iznajmljivanje stana.

Neke zakonske promjene u tom smislu već su pokrenute. Tako je u Berlinu nedavno stupio na snagu antidiskriminacioni zakon koji omogućava lakše podnošenje pritužbi i prijava u slučaju diskriminacije, a zakon predviđa i odštete.

Diskriminacija po svim aspektima

Savezni ured za antidiskriminaciju prošle godine je reagovao na ukupno 3.580 slučajeva diskriminacije. Pored pritužbi zbog diskriminacije na osnovu porijekla, 29 odsto pritužbi se odnosi na polnu diskriminaciju iza čega slijedi disikriminacija zbog tjelesnih nedostataka (26 odsto), starosti (12 odsto), vjere (7 odsto), polnog identiteta (4 odsto) te svetonazora (2 odsto).

Najveći broj slučajeva diskriminacije odnosi se na traženje posla, ali tu su i druge situacije, poput potrage za stanom, prilikom kupovine ili u ugostiteljskim objektima, te pri poslovanju s bankama ili osiguravajućim kućama.