Trebalo bi da koristimo efekat medenog mjeseca

Oko 20 miliona ljudi, dakle četvrtina stanovništva Njemačke je migrantskog porijekla. To znači da ili oni sami ili jedan od njihovih roditelja nije rođenjem stekao njemačko državljanstvo. Oko polovina njih, deset miliona, posjeduje njemački pasoš i imaju pravo glasa na izborima. U političkom diskursu je trenutno tema da bi svi koji ovdje žive smjeli, odnosno trebali, da učestvuju i na izborima.

Fondacija za integraciju i migracije (SVR) istražuje kako stoje stvari sa participovanjem tih ljudi u njemačkoj politici. Ovaj nezavisni gremijum redovno izrađuje barometar integracije – i po prvi put daje uvid u spoznaju o “političkoj samoefikasnosti”. Pri tom se tu u osnovi radi o samoprocjenjivanju šta je to na šta ljudi smiju da se usude u političkom smislu: Razumijete li političke procese? Vjerujete li da političari zastupaju svoje interese? Da li vidite da ste u poziciji da se uključite? U ovim aspektima ljudi migrantskog porijekla sebe procjenjuju lošije od onih koji to nisu. O detaljima studije DW je razgovarao sa Janom Šnajderom, rukovodiocem odjeljenja za istraživanja pri SVR.

Dojče vele: Kakva saznanja niste mogli prije istraživanja ni da pretpostavite?

Jan Šnajder: Nas je iznenadilo koliko jasno možemo da uočimo razlike u percepciji samoefikasnosti ljudi migrantskog porijekla i onih koji to nisu. Mi smo pitali ljude o njihovoj samoefikasnosti, koliko dobro razumiju političke sadržaje i koliko aktivno bi mogli da uzmu učešća. Tu vidimo interesantne razlike. Na primjer puno manja je politička samoefikasnost kod ljudi turskog porijekla u poređenju sa drugim etničkim grupama.

Dojče vele: Zbog čega je to tako?

Jan Šnajder: Jedan sveobuhvatni faktor je obrazovanje. Onaj ko je završio srednju školu ili možda studirao ima mnogo veću percepciju svoje političke samoefikasnosti, nego ljudi koji su, na primjer, završili samo osnovnu školu ili uopšte nisu završili školu. To objašnjava mnoge razlike kod ljudi turskog porijekla.

Dojče vele: Zbog toga što među ljudima turskog porijekla još uvijek ima mnogo nekadašnjih gastarbajtera?

Jan Šnajder:  Tačno. Takođe i zbog toga što i u drugoj generaciji imamo manje onih kojih se školuju. Ako uzmete ove statističke nalaze, upravo nivo obrazovanja objašnjava razlike.

Jedna grupa, kod koje je, nezavisno od porijekla, uočen manjak političke samoefikasnosti su žene. Zbog čega? U oblasti politike postoje takozvane rodne barijere. Mogu to biti kulturološke razlike, kao i stereotipi da je politika “muška stvar”. Tu može da se radi o jasnoj diskirminaciji. Žene su uvijek kada je riječ o učešću u politici imale strukturalne nedostatke. A to se pokazuje i kod najvećeg dijela grupa stranog porijekla.

Dojče vele: U studiji ste pitali i o stavu ljudi o tome koliko su političari bliski tzv. običnim ljudima. Tu su ljudi stranog porijekla pokazali u pravilu pozitiviju sliku nego autohtoni Njemci, posebno oni koji od skoro žive u Njemačkoj. Zašto?

Jan Šnajder:  To se može objasniti tako da među onima koji su u posljednjih deset godina došli u Njemačku ima mnogo ljudi koji potiču iz zemalja u kojima generalno nije dobro stanje po pitanju demokratije. I oni vjeruju da je ovdje bolje. Tako se tu dobija bonus i povjerenje u politički sistem i njegove aktere. Istovremeno je to poruka i politici: ne smijemo dozvoliti da se sa dužim boravkom raširi skepsa.

Dojče vele: Kako politika može da iskoristi ovu pozitivnu sliku?

Jan Šnajder: Moglo bi da bude važno pojačano angažovanje oko izbjeglica pridošlih posljednjih godina i da se iskoristi efekat “medenog mjeseca”. Važno je da ne dođe do razočarenja, već da se taj stav pozitivno iskoristi.

Dojče vele: Kako je pokazala Vaša studija, ljudi migrantskog porijekla su se do sada osjećali manje sposobnim da se angažuju politički. Koji akteri bi to mogli promijeniti i koje mjere bi trebalo tu da se primjene?

Jan Šnajder: Jedna od naših najvažnijih preporuka je da se ne posreduje samo na klasičan način političko znanje putem publikacija i različitih događaja, već da se politički procesi učine prepoznatljivijim, i da možda i sami mogu da se uključe u njih.

Dojče vele: Nešto kao direktno učešće građana…

Jan Šnajder: Tu se može pokazati mladima, učenicama i učenicima da mogu da djeluju direktnim učešćem i da se politički interesi i politički angažman nekako isplati i da pričinjava zadovoljstvo.