Mnogi nijesu svjesni da je kupaći kostim dobio ime po nuklearnim eksplozijama koje su uništile ostrvo Bikini. SAD su detonirale 66 bojevih glava na Maršalskim Ostrvima između 1946. i 1958. godine.
Danas je Bikini tih, mutiran i kontaminiran. Palme rastu u čudnim formacijama, ništa se ne pomjera. Nema ptica. Moje cipele aktivirale su Gajgerov brojač.
S plaže gledam u crnu rupu u okeanu. To je krater od hidrogenske bombe Bravo. Eksplozija je otrovala ljude i njihovu okolinu stotinama milja okolo.
Na povratku sam na aerodromu uočio časopis Women’s Health s naslovnice se smiješila žena u bikiniju ispod naslova “I vi možete imati tijelo za bikini”. Nekoliko dana ranije intervjuisao sam žene koje su imale drugačija “bikini tijela” imale su rak štitne žlijezde i ostale tipove raka.
Sve su bile siromašne. Žrtve i zamorci pohlepne supersile koja je danas opasnija nego ikad prije.
Prepričavam ovo kao upozorenje te kako bih prekinuo odvlačenje pažnje koje je zaokupilo mnoge od nas. Edvard Bernajs opisao je taj fenomen kao “svjesnu i inteligentnu manipulaciju navika i mišljenja” demokratskih društava – kao “nevidljivu vladu”.
Koliko je ljudi svjesno da je počeo svjetski rat? Rat propagande, laži i podmetanja zasad, ali sve se to može promijeniti prvim ispaljenim projektilom.
Predsjednik Obama je 2009. godine stao pred okupljeno mnoštvo u Pragu i zakleo se da će osloboditi svijet nuklearnog oružja. Na krilima podrške medija nakon toga dobio je Nobelovu nagradu za mir.
Sve je to bilo lažno. Lagao je, navodi Pilger za New Matilda.
Obamina administracija napravila je još više nuklearnog naoružanja, bojevih glava, nuklearnih fabrika. Sama potrošnja sredstava za nuklearno naoružanje narasla je za Obame više nego za bilo kojeg drugog američkog predsjednika.
U planu je mini-nuklearna bomba, B61model 12. General James Cartwright izjavio je da s manjim nuklearnim oružjem ono ujedno postaje i “više zamislivo”.
U zadnjih 18mjeseci odvija se gomilanje vojnih snaga uz zapadnu granicu Rusije, najveće od Drugog svjetskog rata.
Ukrajina je postala zabavni park CIA. Preko puča u Kijevu SAD kontrolišu režim koji je neprijateljski nastrojen prema Rusiji. Važne političke figure u parlamentu pozivaju na protjerivanje ruske manjine. To rijeko kad dolazi do zapadnih medija, ili se pak izokrene.
SAD gomilaju trupe i opremu u Latviji, Litvi i Estoniji. Ovu provokaciju druge nuklearne sile na svijetu prate u tišini.
Kampanja protiv Kine
Ono što mogućnost nuklearnog rata čini još opasnijom je paralelna kampanja protiv Kine.
Rijeko da prođe i dan a da se Kini ne pripiše status “prijetnje”.
Kina gradi vazduhoplovne piste na ostrvu Spratly, a koje su predmet spora sa Filipinima. Taj spor nije bio prioritetan dok Vašington nije podmitio vlast u Manili, a Pentagon lansirao propagandnu kampanju protiv Kine.
Što to znači? Znači slobodu da američki ratni brodovi patroliraju obalnim vodama Kine. Pokušajte samo zamisliti američku reakciju da se kineski ratni brodovi tako ponašaju u obalnim vodama Kalifornije.
Snimio sam film The War You Don’t See (Rat koji ne vidite, op. prev.), u kojem sam intervjuisao poznate američke i britanske novinare. Svi do jednog su rekli da se invazija na Irak 2003. godine možda i ne bi dogodila da su novinari obavili svoj posao i preispitali laži Džordža Buša i Tonija Blera.
Propaganda koja utire put ratu protiv Rusije i/ili Kine nije drugačija. Koliko znam, niti jedan zapadni novinar nije pitao zašto Kina gradi piste u Južnom kineskom moru. Odgovor je taj da SAD okružuju Kinu mrežom baza, balističkih projektila, bombardera s nuklearnim naoružanjem, itd. SAD održavanjem tajnih vojnih vježbi iskušavaju planove blokade Kine ili pristup sirovim materijalima poput nafte i plina.
U cirkusu oko američkih izbora Donalda Trampa predstavlja se kao ludaka i fašista. Njegov stav oko migracije je groteskan, ali ništa više od stava Davida Camerona. Tramp nije taj koji deportira iz SAD-a, to radi Barak Obama.
To je zemlja u kojoj novorođenče puca u majke, a policija ratuje protiv Afroamerikanaca. Zemlja je to koja je napala i pokušala svrgnuti preko 50 vlada te bombardorala od Azije do Bliskog istoka. Većinu tih sukoba pokrenuli su liberalni demokrati Truman, Kennedy, Johnson, Carter, Klinton, Obama.
Tramp se ne pokorava tome. Kaže da je invazija Iraka bila zločin, ne želi rat s Rusijom i Kinom. Za nas je opasnost Hillary Klinton. Ona inkorporira sistem amerikanizacije svijeta, milom ili silom.
Klinton će aplaudirati kao prvoj ženi na dužnosti predsjednika SAD, baš kao što su pozdravili Obamu kao prvog crnog predsjednika.
Obamu neki kolumnisti opisuju kao zabavnog i šarmantnog, kul. Neki je dan poslao bespilotne letjelice da pobiju 150 ljudi u Somaliji. Jako kul.
Hilari je u kampanji 2008. godine prijetila Iranu nuklearnim oružjem, kao državna sekretarka učestvovala je je u svrgavanju honduraške vlade, radosno je učestvovala u uništenju Libije, kad je ubijen Gadafi, likovala je: “Došli smo, vidjeli smo, umro je”.
Među najvećim finansijerima i simpatizerima Hilari Klinton su izraelski lobi i proizvođači oružja. Ona i njen suprug dobili su bogatstvo od Wall Streeta. Ona bi trebala zaustaviti zlog Trampa, službenog demona.
Politika identiteta spriječila je inteligentne i liberalne ljude da preispituju uzroke i pojedince koje podržavaju, kao što su lažnjaci Obama i Klinton te pokret Siriza u Grčkoj. Vrsta ja-izma je novi zeitgeist u zapadnim društvima, te propast velikih pokreta protiv rata, društvene nepravde, nejednakosti, rasizma i seksizma.
Ipak, mladi se bude, što je vidljivo u potpori Jeremyju Corbynu kao vođi Laburista u Britaniji te potpori Bernieju Sandersu, smatra Pildžer. Sanders je obećao poduprijeti Klinton, kad i ako bude nominovana. Glasao je za nasilje nad državama kad je to “u redu” te da je Obama obavio “super posao”.
Australska vlada je upravo usvojila obrambeni proračun od 195 milijardi eura, koji je put u rat. Nije bilo debate.
