Američki izbori 2020: Sve što treba znati o predsjedničkoj trci

Trka za Bijelu kuću počela je punom parom, a ishod američkih izbora osjetiće se u čitavom svijetu. Dokle se stiglo i kako uopšte osvojiti predsjednički mandat?

Mnoštvo demokrata koji se takmiče za nominaciju vlastite stranke u kampanji su od prošle godine i održavaju redovne debate.

Narednih mjeseci otkrićemo ko je pridobio dovoljno glasača da u novembru izađe na megdan predsjedniku Donaldu Trampu.

Od kokusa do konvencija, evo šta sve treba da znate o američkim predsjedničkim izborima.

Koje su glavne partije?

Za razliku od mnogih drugih zemalja, u SAD postoje samo dvije stranke između kojih bira većina glasača – Demokratska (liberalna stranka lijevo od centra) i Republikanska (konzervativna stranka desno od centra).

Nekad učestvuju i drugi kandidati “treće strane”, kad Libertarijanska, Zelena i Nezavisna stranka istaknu kandidate.

Šta se trenutno dešava?

U ovom trenutku, pretendenti se bore za nominaciju unutar partija na kokusima i primarnim izborima širom zemlje.

Primarni izbori se ne pominju u američkom Ustavu, tako da pravila igre određuju stranka i zakoni saveznih država.

Uopšte uzev, primarni izbori su otvoreni za više glasača – oni se održavaju širom neke savezne države, dok se kokusi održavaju na jednom mjestu u jednom trenutku i otvoreni su samo za članove stranke.

Kokusi su nekad bili najpopularniji način da se izaberu kandidati, ali su mnogo rjeđi danas.

Šta se trenutno dešava?

U ovom trenutku veoma je teško reći ko će pobijediti u novembru – demokratski protivnik Donalda Trampa neće biti izabran sve do jula.

Prema najnovijim anketama, Berni Sanders i Džo Bajden neznatno vode ispred Trampa u čitavoj zemlji, s oprečnim podacima oko toga kako bi Elizabet Voren prošla protiv njega. U trci za kandidata demokrata je još i Tulsi Gabar, članica Kongresa sa Havaja.

Pit Butidžidž, Ejmi Klobučar i Majkl Blumberg su se povukli iz trke demokrata.

Tramp je i dalje izuzetno popularan među republikancima, sa stopom odobravanja od 94 odsto među članovima njegove vlastite partije.

Vlade saveznih država organizuju primarne izbore – ne stranke – na praktično isti način na koji vode opšte izbore.

Državni zakoni određuju da li su ovi primarni izbori zatvoreni, što znači da samo oni koji su registrovani u datoj stranci mogu da glasaju, ili su otvoreni, kada mogu da učestvuju i glasači koji nemaju veze sa strankom.

Ukoliko kandidat pobijedi na primarnim izborima, on osvaja sve ili dio delegata te države, u zavisnosti od pravila stranke. Ti delegati će potom glasati za njega na stranačkoj konvenciji, na kojoj se zvanično proglašava predsjednički kandidat.

To je sistem koji je postao široko rasprostranjen tokom predsjedničkih izbora sedamdesetih godina prošlog vijeka. Prije toga, kandidata su članovi stranke birali na konvencijama.

Godine 2016. na primarnim izborima obje stranke učestvovalo je nešto više od 57 miliona Amerikanaca – 28,5 odsto onih s pravom glasa – prema Istraživačkom centru Pju.

Proces primarnih izbora prilično je jedinstveno američka stvar, ali postoje neke sličnosti sa Australijom i Izraelom kada je u pitanju “preliminarni izbor” kandidata.

Šta je sa kokusima?

Šačica država, poput Ajove, ima kokuse umjesto primarnih izbora. Kokuse drže stranke u izbornim okruzima širom savezne države.

Budući da ih ne vode vlade saveznih država, kokusi dopuštaju partijama više fleksibilnosti prilikom utvrđivanja pravila, kao što su ko može da glasa. Za demokratske kokuse se ne štampaju glasački listići, već se glasovi prebrojavaju stajanjem po grupama u prostoriji.

Da li obje stranke održavaju primarne izbore?

Dok demokrate rade na tome da smijene Trampa, koji će gotovo sigurno biti republikanski kandidat, sve oči uprte su u njihove primarni izbore.

Glasači biraju između umjerenih liberala kao što je bivši potpredsjednik Džo Bajden i naprednih kandidata kao što su senatori Berni Sanders i Elizabet Voren.

Većina država takođe će održati primarne izbore, sa Trampovim imenom na glasačkim listićima, ali on nema ozbiljnog protivkandidata.

Šta se desilo u državama koje su rano glasale?

Četiri države su glasale u februaru. Poslije Ajove i Novog Hempšira, Pit Butidžidž i Berni Sanders osvojili su najviše delegata.

Potom je došao kokus u Nevadi kojim je dominirao Sanders, ali u četvrtoj državi koja je glasala, Južnoj Karolini, ubjedljivu pobjedu odnio je bivši potpredsjednik Džo Bajden.

To se desilo dijelom zahvaljujući podršci koju ima od afro-američke zajednice i zato što ga je zvanično podržao uticajni crni kongresmen u državi Džejms Klajbern.

Koliko dugo, dakle, sve to traje?

Gledaćemo primarne izbore i kokuse širom zemlje od februara do juna.

Uprkos tome, vjerovatno ćemo znati ko je demokratski kandidat i ranije – kako kandidati budu gomilali delegate poslije svakog primarnog izbora ili kokusa.

Za razliku od nekih država sa zakonski definisanim periodima za kampanju – kao što su Velika Britanija i Francuska – američki kandidati mogu da vode kampanju koliko god to žele, tako da predsjedničke kampanje od početka do kraja obično traju oko 18 mjeseci.

Kad će se tačno Tramp suočiti sa izazivačem?

Demokratska nacionalna konvencija, na kojoj će partija imenovati kandidate za predsjednika i potpredsjednika, održaće se od 13. do 16. jula.

Republikanska nacionalna konvencija održava se kasnije, između 24. i 27. avgusta. Tehnički gledano, predsjednik Tramp nije zvanični republikanski kandidat sve dok to ne bude objavljeno na toj konvenciji.

Poslije toga, možemo da očekujemo četiri debate, kad će predsjednik Tramp i potpredsjednik Majk Pens izaći na binu zajedno sa svojim demokratskim izazivačima.

Ove debate sponzoriše i vodi nestranačka Komisija za predsjedničke debate, ustanovljena 1987. godine. Prva od tri predsjedničke debate održaće se u Indijani 29. septembra, a još dvije uslijediće u oktobru.

Potpredsjednička debata održaće se 7. oktobra u Juti.

Kako kandidat pobjeđuje na opštim izborima?

Popularni glasovi – ukupan broj glasova koje dobije svaki kandidat – neće imati ništa s određivanjem pobjednika na opštim izborima 3. novembra.

To će zavisiti od glasova „elektorskog koledža”. Prosta većina 270 od 538 dostupnih glasova osvaja Bijelu kuću. To neke države čini veoma važnim za kandidate, budući da naseljenije države imaju veći broj elektorskih glasova.

Moguće je osvojiti popularne glasove, a izgubiti elektorske, kao što se to desilo demokratama Alu Goru 2000. i Hilari Klinton 2016. godine.

Šta je “elektorski koledž”?

To je izraz za delegate, „elektore”, koji glasaju za predsjednika u ime saveznih država.

Svaka država nosi broj elektora proporcionalan zastupljenosti u Kongresu: ukupan zbir senatora (svaka država ima dva) i predstavnika u Domu (koje bira narod).

Šest najvećih država su Kalifornija (55), Teksas (38), Njujork (29), Florida (29), Ilinois (20) i Pensilvanija (20).

Ovaj sistem daje veću važnost manjim državama i znači da predsjednički kandidat mora da osvoji pravilno raspoređene glasove iz čitave zemlje.

Šta su kolebljive, crvene i plave države?

Republikanski bastioni kao što su Ajdaho, Aljaska i mnoge južnjačke države smatraju se „crvenim” državama, dok se države kojima dominiraju demokrate kao što su Kalifornija i Ilinois i veći dio regiona Nove Engleske na sjeveroistočnoj obali nazivaju „plavim državama”.

Kolebljive („sving”) države su države koje mogu da promijene mišljenje u zavisnosti od kandidata.

Budući da kampanje često odlučuju da ne šalju kandidate ili ulažu resurse u države koje smatraju neosvojivim, predsjednička trka uglavnom se vodi u tih nekoliko kolebljivih država, kao što su Ohajo i Florida.

Arizona, Pensilvanija i Viskonsin mogle bi da se smatraju kolebljivim državama 2020. godine.

Koliko vremena imaju glasači za glasanje?

Kao i sa mnogim drugim stvarima u Americi, sve zavisi od države do države.

Većina nudi mogućnost ranog glasanja, što registrovanim glasačima omogućuje da glasaju prije Dana izbora (3. novembar).

Tu je i glasanje odsutnih putem pošte, za glasače koji ne mogu da izađu na glasačka mjesta zbog bolesti, putovanja ili školovanja van države.

Oni koji glasaju na Dan izbora moraju lično da izađu na zvanično glasačko mjesto. Ne postoji mogućnost glasanja preko interneta.

Svaka država prebrojava glasove za sebe i pobjednik se obično utvrđuje još iste noći.

Šta se dešava ako niko ne dobije “elektorski koledž”?

Ako nijedan kandidat ne osvoji većinu elektorskih glasova, onda će Predstavnički dom izabrati predsjednika između prva tri kandidata. Senat će izabrati potpredsjednika između preostala dva kandidata.

To je rijetka situacija, ali se jednom već desila: Džon Kvinsi Adams ušao je u Bijelu kuću na ovaj način 1824. godine.

Šta se dešava poslije proglašenja pobjednika?

Poslije izbora slijedi kratak period tranzicije, kako bi se novom predsjedniku omogućilo da izabere članove kabineta i skroji planove.

U januaru, novi predsjednik (ili aktuelni povratnik) polaže zakletvu na događaju koji se zove inauguracija. Dvadeseti amandman Ustava – ratifikovan 1933. godine – propisuje da se inauguracija održi 20. januara.

Poslije ceremonije u Kongresu, predsjednik se paradno vraća u Bijelu kuću kako bi zvanično započeo četvorogodišnji mandat.