Brige za budućnost NATO-a na 70. rođendan

Sjevernoatlantski savez na samitu u Londonu ove nedjelje obilježava 70. rođendan, ali bi proslava mogla biti više prikaz nejedinstva u NATO-u s tenzijama među liderima i sukobljenim shvatanjima šta su najveći izazovi zapadne vojne alijanse, dok se očekuje da predsjednik SAD Donald Tramp (Trump) nastavi pritisak na ostale članice da više izdvajaju na odbranu, pišu svjetski mediji.

Tenzije na rođendan

Ispod rođendanskog raspoloženja, tenzije će ključati dok transatlantska vojna zajednica obilježava 70 godina postojanja na skupu u blizini Londona 3. i 4. decembra, ocjenjuje Rojters (Reuters).

Žalbe američkog predsjednika da mora da “subvencioniše” Evropu primorale su članice da povećaju svoje doprinose, dok je francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) prošlog mjeseca podigao prašinu rekavši da je NATO “moždano mrtav” i predložio “strateški odnos” s Rusijom.

Na samitu saveza treba očekivati užarenu debatu i oko prijetnji Turske da će glasati protiv odbrambenog plana za baltičke države i Poljsku, ako NATO ne proglasi kurdske snage – Jedinice narodne odbrane (YPG) teroristima, što nije vjerovatno budući da su YPG pomogle u pobjedi nad ekstremističkom organizacijom tzv. Islamska država.

Rojters ukazuje na još jedan osjetljiv trenutak – domaćin samita, britanski premijer Boris Džonson (Johnson) se nada da se Tramp neće uplitati u britanske izbore, što bi mogla da iskoristi opozicija.

Teška pitanja i neizvesni odgovori

Partneri u NATO su suočeni s teškim i urgentnima pitanjima koje treba riješiti i koja će se pojaviti na samitu kod Londona, ali nije jasno da li će biti riješena ni na izbliza odlučan način, ocjenjuje Gardijan (The Guardian) u uredničkom stavu.

NATO je suočen s neizvjesnim obavezivanjem Trampa alijansi, što je, kako ističe Gardijan, pokazano odukom SAD o povlačenju sa sjevera Sirije da dozvoli Turskoj, takođe članici NATO-a, da izvrši invaziju. Neizvjesnost u razmišljanju SAD o alijansi prethodilo je Trampu, pošto su i njegovi prethodnici Džordž Buš (George Bush) i Barak Obama (Barack), bili nestrpljivi s alijansom, posebno oko dijeljenja troškova.

Francuski predsjednik je s pravom istakao još veći izazov kada je reagovanje NATO u vezi sa Sirijom nazvao “moždanom smrću” i sugerisao da su potrebne “nove alijanse i novi načini saradnje” protiv prijetnje od terorizma, ocjenjuje Gardijan, ukazujući da je Makronov komentar podstakao raspravu s istočnim članicama koje kao glavnu prijetnju vide Rusiju, a ne terorizam.

Izazovi – terorizam ili Rusija?

Napad na londonskom mostu prošle nedjelje će nesumnjivo ojačati vjerovanje nekih članica NATO-a da je terorizam, a ne Rusija, jedni zajednički neprijatelj alijanse, ali bi to bila greška, ocjenjuje spoljnopolitička urednica britanske televizije Skaj (Sky) Debra Hejns (Deborah Haynes).

Iako članice treba da reaguju na prijetnje koje predstavljaju terorističke organizacije, poput tzv. Islamske države ili Al-Kaide, to nije egzistencijalna prijetnja po evropski način života i slobode, ističe urednica Skaja dodajući da napori država kao što je Rusija u kršenju međunarodnih pravila, podrivanju demokratskih vlada i eksploatisanju podjela u društvu predstavljaju daleko podmukliju opasnost po bezbjednost saveznika.

Oba izazova – Rusija i terorizam – treba da budu dio fokusa NATO za budućnost, kao i niz drugih pitanja, poput klimatskih promjena, migracija i kako se postaviti prema Kini koja će postati najveća svjetska privreda u narednih pet godina. Očekuje se da će ta pitanja biti na dnevnom redu lidera NATO u Londonu, ukazuje Hejns.

NATO je kao organizacija u kojoj je potrebno jednoglasje članica, protekle dvije decenije uspijevala da reaguje na izazove dvije glavne brige, ali je to uvijek balansiranje, podvlači urednica Skaja, ukazujući da je najznačajnija promjena svrhe alijanse uslijedila poslije terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001.

Odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina o Krimu 2014. i istočnoj Ukrajini je bio sljedeći događaj koji je NATO opet primorao da promijeni oblik – NATO je opet morao da razmišlja o potencijalnom sukobu među državama, zbog čega su članice proteklih pet godina povećale ulaganja u konvencionalnu vojsku i poboljšale spremnost za brzo reagovanje, ističe spoljnopolitička urednica Skaja.

Predstava nejedinstva

Okupljanje osmišljeno kao proslava jednog od najvažnijih svjetskih vojnih saveza rizikuje da postane predstava nejedinstva – i to ovog puta ne zato što je Tramp nešto rekao ili uradio, ističe Blumberg (Bloomberg).

Lideri NATO-a će ove nedjelje morati da brinu o druga dva predsjednika – francuskom predsjedniku Makronu i turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu (Recep Tayyip Erdogan) koji je uznemirio članice saveza odlukom da pošalje trupe u Siriju i kupi ruski antiraketni sistem, ukazuje Blumberg, dodajući da je situacija pogoršana javnim razmjenama uvreda dva predsjednika.

Tri značajne članice alijanse – SAD, Francuska i Turska – na samit donose suprotstavljene programe, zbog čega bi okupljanje moglo da pojača zabrinutost o budućnosti NATO-a, umjesto da se slavi, kako zvaničnici i lideri saveza redovno kažu, najuspješnije vojno grupisanje u istoriji.

Viši zvaničnik SAD je rekao da će Tramp željeti da prioritet bude uključenje NATO-a u suzbijanju sve većeg uticaja Kine. On je rekao da će Tramp takođe pritisnuti saveznike da povećaju odbrambenu potrošnju i da isključe kineske kompanije iz izgradnje 5G mreža. S druge strane, Makron želi da terorizam, a ne Kina, bude prioritet alijanse. Povrh toga, Ankara želi da se prihvate turski ciljevi na sjeveru Sirije, između ostalog da se kurdske snage klasifikuju kao teroristička prijetnja.

Mada su članice alijanse povećale izdvajanja za odbranu, a NATO i dalje privlači nove države – Sjeverna Makedonija, za koju se naredne godine očekuje pridruženje savezu, povećaće broj lidera na 30, dok ih je u vrijeme pada Berlinskog zida (1989.) bilo 15. Ovakve uspjehe, međutim, nadglašavaju javne rasprave o tome na šta bi NATO trebalo da se fokusira i za šta bi trebalo da se zalaže. U pokušaju da obuzda debatu, Njemačka je predložila formiranje ekspertske grupe koja bi sastavila izvještaj o budućem političkom obliku alijanse.

Ustupak Trampu

U još jednom gestu prema Trampu, NATO je u četvrtak najavio da je dogovoreno smanjenje doprinosa SAD relativno malom centralnom budžetu alijanse, s ciljem da se osigura miran sastanak lidera u Londonu, ocjenjuje Njujork tajms (The New York Times).

Budžet vojne alijanse, koji pokriva njeno sjedište i osoblje, kao i neke male zajedničke vojne operacije je oko 2,5 milijarde američkih dolara godišnje u poređenju sa 700 milijardi dolara budžeta Pentagona.

Na sastanku s Makronom u Parizu generalni sekretar alijanse Jens Stoltenberg rekao je da su se članice dogovorile da preraspodijele troškove – SAD će plaćati manje, Njemačka više što će dovesti do balansiranja budžeta – ove dvije zemlje će doprinositi prosječno 16 odsto centralnom budžetu NATO-a. Do sada su SAD pokrivale 22 odsto troškova saveza. Prema izvorima, promjena će stupiti na snagu od 2021.

Taj centralni budžet NATO-a je odvojen od onih dva odsto godišnje BDP-a koliko je svaka članica prihvatila da odvaja na odbranu do 2024. godine.

Tramp se redovno žali na potrošnju na odbranu ostalih članica, ali su druge zemlje u alijansi povećale svoju potrošnju od ruske aneksije Krima na oko 130 milijardi dolara, rekao je izvor iz NATO-a. Ipak, ukazuje Njujork tajms, tek osam od 29 članica je ispunilo cilj od dva odsto BDP-a.

Dobra vest za NATO?

Samit NATO u Londonu dolazi u posebno teškom trenutku za Trampa koji se suočava sa sljedećom fazom istrage za opoziv, ali njegovi savjetnici vide sastanak kao priliku da ga predstave kao lidera koji ispunjava svoja spoljnopolitička obećanja, ukazuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Tramp, koji je kao predsjednički kandidat govorio da je alijansa zastarjela, poremetio je prethodne samite prigovaranjima da članice moraju više trošiti na odbranu. Uoči samita u Londonu, Bijela kuća je, navodi list, imala pomirljiviji ton pripisujući predsjedniku zasluge za povećanu vojnu potrošnju članica te objavom konstatacije da je “transatlantski odnos veoma, veoma zdravo mjesto”.

Bijela kuća je u petak saopštila da devet članica sada ispunjava prag od dva odsto BDP-a izdvojenih za odbranu, dok ih je 2016. bilo četiri, a očekuje se da će taj broj porasti na 18 do 2024. godine. Tramp, koji se ove godine dva puta u Bijeloj kući sastao sa generalnim sekretarom NATO-a Stoltenbergom, tvrdi da je to njegova zasluga.

Stručnjaci ocjenjuju da je promjena tona Bijele kuće dobra vijest za alijansu. “Mislim da je najgore iza nas i da je Tramp izgleda malo ublažio svoje protivljenje”, rekao je profesor univerziteta Džordžtaun Čarls Kapčan (Charles Kupchan) koji je bio u Nacionalnom savjetu za bezbjednost u administracijama Bila Klintona (Bill Clinton) i Baraka Obame.