Doba vremenskih ekstrema: Zapad SAD se smrzava, Australija gori

Vlasti u Čikagu su upozorili građane da se čuvaju od smrzavanja tokom najhladnijih dana ikad, a centri u kojima bi se oni koji nemaju krov nad glavom mogli ugrijati otvoreni su po srednjem zapadu SAD-a. Škole i fakulteti su zatvoreni jer se taj region suočava sa rijetkim polarnim vjetrovima koji dolaze sa Arktika.

U isto vrijeme, na drugoj strani planete –  u Australiji bijesne požari tokom rekordno visoke temperature. Pretjerana upotreba klima uređaja opteretila je mrežu pa je dolazi do čestog nestajanja struje. Tamošnji nadležni su morali da ugase neke tramvajske linije da bi uštedjeli struju. Sindikati su zatražili da se zatvore radnje tokom toplotnog talasa, koji je najviše pogodio Adelaidu u južnoj Australiji.

Ovakvi su vremenski uslovi u doba eksrtema, pogađaju razna mjesta na različite načine, piše Njujork tajms.

“Kad se nešto desi, bilo da je hladan talas ili požar, uragan, moramo razmišljati i dalje: šta li smo sve vidjeli ranije i pretpostaviti da postoji velika vjerovatnoća da će biti sve gore ubuduće“, kazao je Kristal Kolden profesor na Univerzitetu u Ajdahu koji je specijalizarao na požarima i koji je radio u Tanzaniji tokom jedne od najgorih požarnih sezona.

U tekstu Njujork tajmsa pozivaju da se razmotre sljedeći primjeri – toplotni rekordi koji su zabilježeni svuda od Norveške do Alžira tokom prošle godine. U Australiji je otišlo toliko daleko da se djeca u vrtiću ne sjećaju da su ikad u životu vidjela kišu.

Da li se klima mijenja?

Ekstremne vrućine i suše dovele su do naučnog konsenzusa: Više emisija staklene bašte dovode do veće vjerovatnoće nenormalno visokih temperatura. Takođe, u širem smislu, naučnici kažu da će sve toplija planeta povaćavati temperature koje će biti sve veće i intenzivnije, piše ovaj list.

I ekstremno niske temperature koje su pogodile Sjedinjene države su najvjerovatnije posljedica globalnog zagrijavanje.

“Najnovija istraživanja pokazuju da zagrijavanje Arktika prouzrukuje promjene, te se ledeni mraz širi i na područja koja nijesu navikla na hladnoće i koja su na njih često ne pripremljena. Otuda je ove nedjelje zabilježena netipična hladnoća sjeveroistoka i srednjegzapada SAD”, navode dalje u tekstu.

Naučnik sa Oksfordskog univerziteta smatra da, iako se se sve ove vremenske neprilike ne mogu usko povezati sa globalnim zagrijavanjm, duboke promjene u Zemljinoj atmosferi podižu vjerovatnoću velikog broja ekstremnih događaja.

Čikago, na primjer. Tokom ljeta 1995. godine velike vrućine ubile su 1.000 ljudi, naročito one koje su živjeli sami. Tada je grad razvio plan zaštite od ekstremnih vrućina. Posadili su  na hiljade drveća, otvorili su centre za ugrožene u kojima bi dobili pomoć i rashlađenje, kao i  SOS servise. Sada se, više od 20. godina kasnije, Čikago susreće sa nezabilježenim hladnim talasom.

Međutim, prema navodima Njujork tajmsa, u suštini ekstremna toplota je veći problem.

Jedna skorija studija predviđa petostruki porast broja smrtnih slučajeva izazvanih rekordno visokim temperaturama u SAD-u do 2080. godine. Izgledi za manje razvijene zemlje su još lošiji, pa naučnici na Filipinima predviđaju da će porast smrtnosti zbog visokih temperatura biti uvećan 12 puta. Ekstremne vrućine već uništavaju živote 10 miliona ljudi, posebno u Južnoj Aziji.

Ove godine, sa njom su se borili stanovnici sjeverne i južne hemisfere.

Meteorolog Bob Henderson je istakao da klimatske promjene utiču na vrijeme, ta da se moramo pripremiti na različite okolonosti.

Neke pripreme se sprovode, gradonačelnici nakon svake prirodne katastrofe obećavaju da će njihovi gradovi biti otporniji na klimatske promjene. Naučnici već eksperimentišu sa sjemenima koja su otporinija na suše i vrućine.

A specijalista za proučavanje požara, doktor Kolden primijetio je da kao vrsta, ljudi se ponose što su otporni.

“Ta ljudska osobina moće imati i negativnu stranu. Zašto često kada nam zvaničnici kažu da se evakuišemo iz zone požara ili poplava mi to ne činimo. Mislimo da ćemo uspjeti, ili da su prognoze pogrešne. U našoj DNK imamo tu ekstremnu otpornost. U tome je naša propast kada se radi o ekstremnim uslovima“, ocijenio je doktor Kolden.

Prevod:  CdM