NATO je svoj 70. rođendan dočekao uz sumnje o posvećenosti Vašingtona ovoj vojnoj alijansi i njegove zahtjeve da ostale članice povećaju finansijske doprinose zapadnom savezu koji je, prema pisanju svjetskih medija, nakon višegodišnjeg fokusa na Rusiju ove godine raspravljao i o potencijalnim prijetnjama iz Kine.
Oslabljen status
Činjenica da niko od šefova vlada nije prisustvovao proslavi 70. rođendana u Vašingtonu ove nedjelje ukazuje na oslabljen status NATO-a, piše londonski Tajms, i dodaje kako se alijansa, uprkos dobrodošlici novim inicijativama za jačanje sigurnosti u istočnoj Evropi i u Crnom moru, suočava s većim izazovima.
Tajms ocjenjuje da je najavom otvaranja nove vojne baze NATO-a u Poljskoj, jačanjem svoje pomorske patrole u Crnom moru, te povećanjem finansiranja od 2,3 milijarde dolara u protekle četiri godine – alijansa pokazala posvećenost odbrani svojih članica centralne i istočne Evrope, čime signalizira da zadržava kapacitete i volju za djelovanjem.
Najgora tema na dnevnom redu ministara vanjskih poslova u Vašingtonu bila je kako zaustaviti “odlazak Turske iz NATO-a u zagrljaj Moskve”, piše Tajms i dodaje kako su SAD suspendovale daljnje isporuke mlaznjaka F-35 u Tursku u pokušaju da uvjere turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana da ponovno razmisli o kupovini ruskog raketnog sistema S-400.
Drugi izazov NATO-a je da odgovori na Trampovu legitimnu frustraciju o troškovima drugih zemalja – jer većina članica saveza ne ispunjava obavezu izdvajanja dva odsto BDP-a na odbranu, navodi list ističući kako se od SAD ne može očekivati da same preuzmu teret kolektivne sigurnosti. Treći izazov je uvjeriti Trampa o značaju NATO-a za sigurnost na zapadu, naročito jer “Kina gradi sopstvene strateške odnose u Evropi” koji riskiraju produbljlivanje kontinetalnih podjela, piše Tajms.
Kineska prijetnja
Skretanje pažnje NATO-a na potencijalne sigurnosne prijetnje iz Kine predstavlja novi izazov za alijansu čije članice imaju suprotne stavove prema Pekingu, piše Volstrit džornal uz ocjenu da neslaganje oko Kine povećava postojeće tenzije između SAD i evropskih saveznika oko potrošnje na vojsku.
Poslije pet godina fokusa na Rusiju, ministri članica NATO ove nedjelje su imali prvu formalnu raspravu o prijetnjama iz Kine, ističe list, ali i ukazuje na izjavu višeg evropskog diplomate da je izazov pitanja Kine kompleksniji – mnoge evropske zemlje su prihvatile kineske investicije i za razliku od Rusije, nema problema kao što je ruski upad u Ukrajinu 2014.
SAD su tražile od evropskih saveznika, kako list ocjenjuje “uglavnom neuspješno”, da se pridruže blokadi kineske kompanije Huavej (Huawei) u postavljanju 5G mreže zbog zabrinutosti da bi Peking mogao prisiliti tu kompaniju da špijunira ili ometa komunikacije.
Potencijalne prijetnje iz Kine obuhvataju i njene planove za Arktik, vojno jačanje u Južnom kineskom moru, kao i sve veće prisustvo Kine u globalnoj infrastrukturi poput Inicijative “Pojas i put”, objašnjava Volstrit džornal koji dodaje da su saveznici u NATO u ranoj fazi procjene prijetnji iz Kine i kako Alijansa, fokusirana na odbranu Evrope, treba reagovati.
Diplomatija ili Trampov ‘stvarni učinak’
Njujork tajms piše kako je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nakon sastanka sa Trampom – koji je kritikovao Njemačku u vezi potrošnje za odbranu i govorio o boljoj saradnji s Rusijom – izjavio da je američki predsjednik “imao stvaran učinak”, odnosno da je pomogao da države članice kroz budžete izdvajaju dodatnih 100 milijardi dolara za odbranu.
Komentarišući tu izjavu, američki list ističe kako je u pitanju najnoviji primjer napora generalnog sekretara NATO-a da se premoste naizgled nepomirljivi stavovi između Evrope i Sjedinjenih Država – no i da je njegovo odavanje priznanja Trampu uznemirilo evropske lidere.
Takođe, u intervjuu za Njujork tajms Stoltenberg je sugerisao kako je politika Alijanse prema Rusiji bila u skladu sa Trampovom željom za boljim odnosima, istaknuvši da “sada imamo snažno, zajedničko razumijevanje kako pristupiti Rusiji”.
Njujork tajms podsjeća kako je prošle nedelje NATO učinio neobičan potez produživši mandat Stoltenberga po drugi put – što znači da će on napustiti kancelariju 2022. godine. “To je potvrda spretnosti Stoltenberga ne samo sa Trampom, već i sa drugim teškim liderima saveza, uključujući predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana i mađarskog premijera i Viktora Orbana.
Tenzije i nakon Trampa?
Dolaskom Donalda Trampa u Bijelu kuću oslabljene su transatlantske veze, ali se postavlja pitanje da li će tenzije opstati kada sadašnjem predsjedniku SAD istakne mandat, piše Fajnenšl tajms.
Obilježavanje 70. godišnjice NATO u Vašingtonu pretvorilo se u test tenzija koje cijepaju transatlantske veze otkad je Tramp postao predsjednik, ocjenjuje britanski list, ali ukazuje da za pojedine evropske političare, Trampovi ponekad nipodoštavajući stavovi prema njihovom kontinentu nisu nešto kratkoročno, već odraz postepenog smanjenja posvećenosti Vašingtona alijansi.
Ukazujući da mnogi Evropljani nisu srećni Trampovim kritikama zbog nedovoljne potropnje njihovih država na odbranu, Fajnešl tajms navodi kako su i ranije administracije – i demokratske i republikanske – tražile od evropskih članica da više izdvajaju za odbranu, kao i da su se protivile dupliranju vojnih kapaciteta.
List konstatuje da za neke Evropljane sadašnje poteškoće predstavljaju zakašnjelo buđenje u novoj “strateškoj stvarnosti” koja je očigledna od kraja Hladnog rata, te da sada evropski lideri primjećuju sve veću preokupaciju Kinom i velikim rivalstvom sila.
Dugovječnost NATO-a
NATO je oduvijek radio na osnovama povjerenja a ne pravnih obaveza, ocjenjuje penzionisani britanski diplomata Piter Riket u Gardijanu, ukazujući da je to povjerenje sada na iskušenju s razlikama među članicama alijanse.
Tajna dugovječnosti NATO-a je, piše Riket, dvostruka. To nije samo vojni pakt, već alijansa zajedničkih vrijednosti, pošto preambula temeljnog sporazuma obavezuje članice da “čuvaju slobodu, zajedničko naslijeđe i civilizaciju svojih naroda na osnovama načela demokratije, individualne slobode i vladavine prava”. S druge strane, dodaje on, NATO spaja snažnu političku posvećenost kolektivnoj odbrani s diskrecijom kako to izvesti – ako je jedna članica napadnuta, druge ne moraju automatski ići u rat.
Riket ističe da je NATO i dalje relevantan, i da se “vratio kući, dajući najviši prioritet sigurnosti saveznika suočenih s agresivnim vojnim stavom i bezobzirnim ponašanjem Rusije”, ali i da je alijansa sada fragilnija nego što djeluje, s razlikama između saveznika koje podrivaju uzajamno povjerenje.
Ozlojađenost SAD zbog toga što evropski saveznici ne snose pravičan dio troškova odbrane decenijama se povećavala i obavezivanje svih članica na samitu 2014. da će izdvajati dva odsto na odbranu do 2024. zasad je ispunilo samo njih pet, navodi Riket, dodajući da je Tramp naglo povećao pritisak dovodeći u pitanje da li se NATO isplati SAD, što je navelo evropske lidere poput francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačke kancelarke Angele Merkel da govore o strateškoj autonomiji EU, pa čak i o vojsci EU.
Ipak, ukazuje Riker, realnost je da evropske zemlje ne mogu nadomjestiti vojne resurse koji su dostupni u NATO preko SAD i retorika u evropskim prijestonicama mogla bi ubrzati promjenu prioriteta SAD od Evrope ka sve većoj konfrontaciji s Kinom.
Zato, zaključuje bivši britanski diplomata, dobar cilj predstojećeg 70. samita NATO-a u Londonu bi trebalo da bude preokretanje trenda erozije povjerenja – Evropljani treba da potvrde spremnost da više troše na odbranu, dok bi SAD mogle potvrditi da je Alijansa dragocjen resurs koji “izdvaja slobodan svijet od autoritarnih država”.
