Prije dvadeset godina nekoliko saveznih zemalja najmnogoljudnije afričke države Nigerije je na opšti užas jednog i oduševljenje drugog dijela stanovništva uvelo šerijatsko pravo. Kakva su iskustva danas? Analizu donosi Deutsche Welle.
Bio je 27. oktobra 1999. kada je guverner nigerijske savezne zemlje Zamfara najavio kako je ovdje ubuduće na snazi i islamski zakonik šerijat. Ovaj primjer je slijedilo još 11 drugih saveznih zemalja najmnogoljudnije afričke države. Hrišćani su izašli na ulice u ovim saveznim zemljama a u neredima koji su uslijedili je život izgubilo nekoliko hiljada stanovnika. Kako hrišćana tako i muslimana.
Šerijat kao “varvarski zakon”
Direktor katoličkog centra Kukah Atta Barkindo se nerado prisjeća tog vremena.
“Vojna diktatura je tek završila i niko nije znao koje posljedice će sa sobom donijeti odluka o uvođenju šerijata”, kaže on, koji se zalaže za ekumenski dijalog. I imam Nuruddeen Lemu iz glavnog grada savezne zemlje Niger Minne, se prisjeća tog vremena.
“Vladao je strah među ne-muslimanskim stanovništvom od dominacije”, kaže i odmah se nadovezuje: “No muslimani nisu obavili svoj zadatak i uklonili te strahove.”
Lemu smatra da su sa šerijatom povezane mnoge legende koje nisu tačne, poput one o odsijecanju ruke ili prisiljavanje na prihvaćanje islama.
“Mnogi ne-muslimani šerijat smatraju varvarskim”, kaže Lemu. No šerijat se primjenjuje samo kod muslimana. Zbog toga u mnogim saveznim zemljama na sjeveru Nigerije postoje paralelni zakonski sastavi. Šerijat na sjeveru Nigerije ima bogatu tradiciju još iz pretkolonijalnog razdoblja kada su se ovi djelovi zemlje nalazili u sklopu moćnih sultanata Sokoto i Borno.
S obzirom na to da je ovdje vladalo relativno blagostanje i na šerijat se gledalo pozitivno i odmah nakon nezavisnosti od britanske kolonijalne sile početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća su zahtjevi za uvođenjem islamskog temeljnog zakona postajali sve glasniji.
Šerijat kao predizborni adut
No to je postalo moguće tek nakon 1989. kada je Nigerija nakon desetljeća vojnih diktatura postala višestranačka demokratija. Olusegun Obasanjo kao prvi predsjednik i hrišćanin je dozvolio uvođenje šerijata što mu je među muslimanskim dijelom stanovništva donijelo mnoge pobornike. Što mu je opet pomoglo i u političkom smislu. I ne samo njemu nego i mnogim guvernerima sjevernih saveznih zemalja.
Halima Jibril, predsjednica udruženja muslimanki Nigerije, šerijat vidi u pozitivnom smislu i to ponajviše zbog zabrane alkohola. Zbog šerijata, kako kaže, se muškarci više brinu o svojim porodicama. Ona ističe i pozitivnu ulogu šerijata u aspektu socijalne pomoći.
Dodatne podjele
No u bezbjednosnom smislu se na sjeveru zemlje nije mnogo toga promijenilo u posljednjih dvadesetak godina. Bande često otimaju stanovnike i ucjenjuju rodbinu. Ovdje, u poređenju sa ostatkom zemlje, djeca vrlo kratko pohađaju školu a šerijat nije spriječio niti širenje radikalnih ideja grupe Boko Haram.
Imam Lemu traži da se sprovedu reforme koju su trebale biti pokrenute uvođenjem šerijata, posebno na polju borbe protiv korupcije.
I hrišćanin Atta Barkindo je razočaran i rezignirano zaključuje: “Šerijat je dodatno podijelio našu zemlju.” On se zalaže za Nigeriju kao sekularnu zemlju.
“Vjera danas u Nigeriji određuje sve: ko ima pristup bogatstvima, moći i privilegijama i to nije dobro.”
Ono sa rukom je ok. Ukradeš – fik ruka. Ne kradeš – imaš obje ruke. U čemu je problem?
Vjera isključivo da bude zasnovana na obredima u vjerskim objektima. Takodje se vjernik može biti i kući, to je u ljudskoj glavi. Dakle, vjerovanje u Boga i tačka. Religiji nije mjesto nidje drugo.
Kako bi bilo ponovo uvesti kaste u Indiju? Ili kmetove u Rusiji? Ili crne robove u Americi? Ili da Jevreji opet budu robovi Egipćanima? Imam bolju ideju, da organizujemo gladijatorske borbe, dodjemo na “stadion” i navijamo da lav pojede čoveka koji je prije toga bio rob. Super.
Mičite mi se tamo