Kandidatura Saifa al-Islama Gadafija za predsjednika Libije odražava istorijski trenutak s kojim se zemlja suočava na predstojećim izborima dok pokušava da izađe iz godina građanskog rata i haosa poslije svrgavanja i ubistva njegovog oca, Moamera Gadafija.
Dok dio Libijaca strahuje od povratka diktature, drugi u Saifu al-Islamu Gadafiju vide nekog ko bi mogao da ujedini zemlju, podsjećajući ih na vrijeme stabilnosti, pišu svjetski mediji.
Simbol istorijskog trenutka
Saif al-Islam Gadafi pokrenuo je u nedjelju, 14. novembra, predsjedničku kampanju u pokušaju da ponovo preuzme kontrolu nad zemljom više od decenije poslije pada režima njegovog oca u oružanoj pobuni, piše Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).
Pojavivši se prvi put u javnosti poslije šest godina, Gadafi je potpisao dokumenta za registraciju kandidature u gradu Sabha na jugu Libije, poslije čega je libijska izborna komisija na svojoj internet stranici potvrdila da je primila dokumenta.
Objava Gadafijeve kandidature za predsjednika simboliše istorijski trenutak s kojim se Libija suočava na izborima zakazanim za 24. decembar, ocjenjuje američki list i ukazuje da se ova zemlja, više od 10 godina poslije pobune i stranih vazdušnih napada u kojima je zbačen režim Moamera Gadafija, muči da prevaziđe godine sukoba i političke krize.
Ako bi bio izabran, Gadafi će vjerovatno naići na otpor miliona Libijaca koji su podržali revoluciju u kojoj je svrgnut i brutalno ubijen njegov otac 2011, okončavši više od 30 godina autokratske vladavine, ističe Volstrit džurnal i ukazuje da su neki Libijci s gnušanjem odbacili kandidaturu sa strahom da će ponovo uspostaviti diktaturu, budući da je i dalje žestok protivnik prodemokratske pobune.
Protiv Gadafija je Međunarodni krivični sud podigao nalog za hapšenje zbog zločina protiv čovječnosti u vezi s njegovom navodnom ulogom u krvavom gušenju protesta 2011, a takođe ga traže tužioci u Tripoliju u vezi s navodnim ubistvima koja su počinile ruske paravojne formacije u toj zemlji. Gadafi odbacuje optužbe.
Komplikovanje izbora
Ulazak sina bivšeg libijskog diktatora na nestabilnu političku scenu podijeljenu između zavađenih frakcija dodatno će zakomplikovati napore za održavanje izbora, ocjenjuje Fajnenšl tajms (The Financial Times).
Ujedinjene nacije i zapadne vlade, ukazuje list na navode analitičara, vide izbore kao neophodan korak za ujedinjenje zemlje bogatom naftom koja izlazi iz građanskog rata.
Na sastanku na visokom nivou u petak, 12. novembra, u Parizu, kojem su prisustvovali lideri Francuske, Njemačke, Italije, Libije, Ujedinjenih nacija i potpredsjednica SAD Kamala Haris (Harris), istaknut je značaj održavanja izbora na vrijeme uz prijetnju sankcijama svakom ko pokuša da ugrozi izborni proces.
Analitičar u Njemačkom institutu za međunarodne i bezbjednosne poslove Volfram Laher (Wolfram Lacher) rekao je da bi kandidatura Saifa al-Islama Gadafija mogla da podstakne druge moćne ličnosti i moguće kandidate koji žele da odlože ili poremete izbore da intenziviraju svoje napore, ističe britanski list, dodajući da se političke snage s istoka i zapada Libije spore oko pravnog okvira glasanja, što možda nagovještava da strana koja izgubi neće priznati rezultate.
Saif al-Islam Gadafi ima uporište u svojoj plemenskoj grupi, kao i drugim plemenima koja su stala na stranu njegovog oca, dok ankete pokazuju da ga na širem nivou podržavaju Libijci koji gaje nostalgiju za vremenom pre 2011. kada je zemlja bila stabilna i prosperitetna, mada pod Gadafijevom diktatorskom vlašću.
Izuzetan povratak
Kandidatura Saifa al-Islama, koji je važio za nasljednika pukovnika Gadafija, nije iznenađenje, ističe Njujork tajms (The New York Times), dodajući da je on to sam najavio u intervjuu za taj list u maju.
Ipak, ukazuje list, njegov izlazak iz sjenke potresao je ionako krhke napore da se održe izbori, za koje se međunarodni akteri i Libijci nadaju da će biti sljedeći veliki korak u tranziciji Libije iz višegodišnjeg građanskog rata i haosa ka miru i stabilnosti.
Pobijedio na izborima ili ne, Saif al-Islam Gadafi je, prema ocjeni Njujork tajms, izveo izuzetan povratak i njegovo ponovno pojavljivanje odražava kako su se vremena u Libiji promijenila otkako su pobunjenici uhvatili i ubili njegovog oca 2011.
Napori koje predvode Ujedinjene nacije za ujedinjenje Libije Saifu al-Islamu daju priliku da povrati značaj, mada analitičari kažu da je sumnjivo da li može privući široku podršku. Ipak, ukazuje list, dok neki Libijci odbacuju njegovu kandidaturu kao ciničan pokušaj povratka na vlast posle destruktivne vladavine njegovog oca, za mnoge u Libiji on predstavlja šansu za okončanje previranja i nasilja u protekloj deceniji, vidjeći u njemu potencijalno ujedinjujuću figuru koja ih podsjeća na stabilnije dane prije pobune.
S druge strane, dodaje Njujork tajms, malo je vjerovatno da će izbori sami stabilizovati Libiju koja se suočava s ekonomskom neizvjesnošću, naoružanim milicijama koje ne namjeravaju da se rasformiraju, fragmentiranom politikom, podjelama između istoka i zapada i kontinuiranim mešanjem spoljnih sila koje su podržavale sukobljene strane, s ciljem da dobiju uticaj u naftom bogatoj zemlji.
Prema procenama Ujedinjenih nacija, u Libiji ima oko 20.000 stranih boraca , uključujući i pripadnike ruske privatne firme za obezbeđenje Vagner grupe, kao i borce iz Čada, Sudana i Sirije. Uprkos pritisku evropskih sila i SAD, Rusija i Turska, koje podržavaju suprotne strane u Libiji, i dalje su nespremne da povuku svoje plaćenike.
Iako strane sile insistiraju da su izbori neophodni za stabilizaciju Libije poslije godina rata, mnogi u toj zemlji, kao i posmatrači, zabrinuti su zbog predstojećeg glasanja, ukazuje Vašington post (The Washington Post) i ističe da u Libiji i dalje ima mnogo naoružanih grupa i stranih plaćenika.
Očekuje se takođe da će Kalifa Hifter, koji predvodi Libijsku nacionalnu armiju na istoku zemlje i kojeg podržavaju ruski plaćenici, takođe objaviti kandidaturu za predsjednika.
Hifter se po povratku iz SAD pridružio rivalskoj vladi na istoku i njegove snage su 2019. pokrenule ofanzivu na Tripoli. Provladine snage su 2020. potisnule Hifterove snage iz njegovog poslednjeg zapadnog uporišta u Tarhuni, jugoistočno od Tripolija. Ove godine se privremeno povukao sa svoje zvanične funkcije na istoku, što je izazvalo spekulacije da namjerava da se kandiduje za predsjedničke izbore, pošto je uslov da kandidati napuste druge službene dužnosti tri mjeseca prije glasanja.
Abdulhamid Dbeiba, premijer Vlade nacionalnog jedinstva, takođe se smatra potencijalnim kandidatom. Ta vlada je formirana u Tripoliju uz podršku Ujedinjenih nacija u pokušaju ujedinjenja zemlje koja je u godinama poslije svrgavanja starijeg Gadafija ušla u haotične sukobe naoružanih grupa, dok je nestabilnost takođe pomogla da takozvana Islamska država nađe uporište u Libiji.
Među mogućim kandidatima su i predsjednik parlamenta Agila Saleh i bivši ministar unutrašnjih poslova Fati Bašaga.
Saif al-Islam i druga Gadafijeva djeca
Saif al-Islam Gadafi (49) doktorirao je na Londonskoj školi ekonomije i viđen je kao reformističko lice Gadafijevog režima prije pobune 2011, ukazuje Asošiejtid pres (Associated Press).
Zarobljen je u gradu Zintan krajem 2011. godine, kada je u pobuni, koju je podržao NATO, svrgnut njegovo otac. Poslije više od 40 godina na vlasti, Moamer Gadafi je ubijen u oktobru 2011. usred borbi koje su kasnije prerasle u građanski rat.
Pušten je u junu 2017. poslije više od pet godina pritvora, mada ga i dalje traži Međunarodni krivični sud zbog optužbi za zločine protiv čovječnosti koji su navodno počinjeni u prvim nedjeljama pobune 2011.
Diktator Gadafi je imao osmoro djece, od kojih je većina igrala značajne uloge u njegovom režimu. Njegov sin Mutasim je ubijen u isto vrijeme kada je Gadafi zarobljen i ubijen. Još dva sina, Saif al-Arab i Hamis, ubijeni su ranije u pobuni. Još jedan sin, al-Sadi Gadafi, pušten je u septembru pošto je više od sedam godina bio u pritvoru u Tripoliju poslije izručenja iz susjednog Nigera.




Idemo bre!!!
Gadafi je za Libiju bio sto I Tito za Jugoslaviju. Svjedoci smo procvata poslije njihove vladavine…
Treba bliski istok puštit da žive kako su naučili,a vrijeme svemirskog progresa će učinit svoje,samo treba vremena i strpljenja.
Zapad je to konačno shvatio.