Lidere članica G20 čeka mnoštvo međunarodnih tema da razmotre na samitu u japanskoj Osaki ovog vikenda. Međutim, možda više nego ikada ranije većina njih biće više fokusirana kako će se to odraziti na domaće političke prilike, nego na međunarodnu diplomatiju, ocjenjuje Piter Eps u Rojtersu.
Za predsjednika SAD Donalda Trampa, uspjeh u pregovorima o trgovini, prije svega sa Kinom, te insistiranje na odgovornosti američkih saveznika i potencijalnih protivnika, ključni su za njegove šanse da dobije drugi mandat na izborima 2020.
Zaista, moguće je, pa čak i vjerovatno, da više pažnje posvećuje prvoj televizijskoj debati između njegovih potencijalnih rivala iz Demokratske stranke nego šta će se dešavati u Osaki u petak i subotu.
Tramp i njegov tim su takođe prilično usredsređeni na Iran u sukobu koji sve više pokazuje kakav su rizik spremni da preuzmu SAD i njihovi potencijalni protivnici samo da bi se pokazali snažnim, čak i po cijeni obostrano veoma štetnih posljedica, piše Rojters.
Tramp bi mnogo više volio da Amerikanci pričaju o bilo čemu drugom nego o predstojećem svjedočenju specijalnog istražitelja Roberta Mulera, koji je najavio da će u julu govoriti u komitetu Kongresa o svojoj istrazi mogućeg miješanja Rusije u predsjedničke izbore u SAD 2016.
Domaće neprilike po Si Đingpinga
I predsjednik KIne Si Đingping, u istoj mjeri kao i Tramp, ne želi da pokaže slabost ili nesigurnost. On će svakako insistirati da se na samitu u Osaki izbegne bilo kakva debata o protestima u Kini, prije svega nedavnim u Hong Kongu zbog prijedloga zakona koji bi omogućio izručenje stanovnika ove regije vlastima u Pekingu.
Iako je Kina saopštila da neće dozvoliti pomenutu raspravu na samitu G20, to neće biti moguće zbog prisustva demonstranata ispred zgrade u kojoj će se okupiti lideri, ocjenjuje Rojters.
Mnoge zemlje su sve zabrinutije zbog pogoršanja ljudskih prava u Kini, uključujući pritvaranje više od million pripadnika etničkih Ujgura muslimana u “kampovima za prevaspitavanje”. Nekoliko zapadnih lidera, možda i Tramp, možda će pokrenuti ovo pitanje tokom susreta sa Si Đingpingom.
Problemi zapadnih lidera
Međutim, nekolicina tih zapadnih lidera su svjesna da njihova moć opada. Britanska premijerka Tereza Mej je saopštila da se povlači. Njemačka kancelarka Angela Merkel je napustila lidersku poziciju u svojoj partiji.
Francuski predsjednik Emanuel Makron i kanadski premijer Džastin Trudo suočavaju se sa izazovima na domaćoj sceni uključujući mogućnost gubitka vlasti na sledećim izborima.
Uticaj AK partije turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana opada nakon što je na ponovljenim izborima izgubila vlast u najvećem gradu Istanbulu.
Slučaj Kašogi na samitu G20
Jedan od najkontroverznijih Trampovih bilateralnih susreta u Osaki biće sa saudijskim prijestolonaslednikom Mohamadom bin Salmanom koji je pod pritiskom jer se smatra odgovornim za ubistvo novinara Džamala Kašogija.
Specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija pozvao je na istragu protiv bin Salmana nakon dokaza prezentiranih u izvještaju od 100 strana. Međutim, Rijad je odbacio ovaj izvještaj kao “neosnovane tvrdnje”.
U osnovi, osjećanje nesigurnosti među liderima G20 može dovesti do uspjeha samita. Zapadni lideri koji su na zalasku političke karijere najviše su fokusirani na svoje nasljeđe, dok oni koji se još bore da zadrže svoje pozicije imaju itekako interes da njihova društva i svijet bolje funkcionišu.
To pokazuju sljedeći primeri. Odmah nakon samita, Tramp će posjetiti Seul, gdje je južnokorejski predsjednik Mun Jae-in riješen da ugovori novi sastanak američkog predsjednika sa sjevernokorejskim liderom Kim Džong Unom. Munova inicijativa izaziva kontroverze u sve tri zemlje, ali njome se smanjuje neposredni rizik od rata na Korejskom poluostrvu.
Pokušaj Japana da ubijedi SAD
Japanski premijer Šinzo Abe iz sličnih razloga nastoji da uvjeri Trampa da ostane privržen širem međunarodnom sistemu iako nije omiljen u Tokiju. Takvi potezi omogućavaju diplomatski aktivizam i veoma su važni za funkcionalnost grupacije G20.
No, takav pristup je rijetkost. Lideri zaokupljeni problemima – bilo da su demokratski ili autoritarni – skloni su da posegnu za potezima koji produbljuju međunarodne antagonizme, čime istovremeno jačaju populanost u svojoj zemlji.
To se odnosi na SAD i Trampa. Vašington se našao u takvoj situaciji u odnosima sa Iranom i Kinom, jer je američki predsjednik odustao od pažljivo i mukotrpno ispregovaranih sporazuma.
Tenzije u odnosima Vašingtona sa Pekingom i Teheranom bi svakako rasle i bez povlačenja iz pomenutih sporazuma, ali ovim potezima situacija je dodatno pogoršana.
Susret Tramp-Si
Trampova odluka o proširenju carina Kini zavisiće od ishoda njegovog sastanka sa Si Đinpingom ovog vikenda, izjavio je visokorangirani službenik američke administracije.
On je rekao za Rojters da još nijesu dogovoreni preduslovi za organizovanje sastanka Trampa i Si Đinpinga, koji je planiran u subotu, 29. juna.
Zvaničnik kaže da nije vjerovatno da će SAD pristati da ukinu restrikcije na prodaju američkih proizvoda kineskoj kompaniji “Huavej”.
Susret Tramp-Putin
Tramp bi trebalo da se sastane i sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. To bi bio prvi zvanični susret dva lidera u posljednjih godinu dana.
Kremlj navodi da će razgovarati o sporazumima o oružju za koje su Trump i Putin zapretili da će napustiti.
Možda će ovo biti samit na kome će početi da se mijenja pristup, ako svjetski lideri uvide da će se smanjiti domaći problemi pod uslovom da se oni istinski angažuju u iznalaženju funkcionalnih globalnih sporazuma. Ili će možda biti jedan od onih skupova na kome se lideri jednostavno opredijele da pojačaju dotadašnju retoriku, ostavljajući svijet još podijeljenijim i manje sposobnim nego ranije da se suoči sa izazovima, zaključuje Piter Eps u Rojtersu.
Vala vam nije neki taj samit G20 ako ne potegnete pricu o SPC – CPC. A da, to smo vec rijesili. 😀