Nacionalne strateške rezerve nafte svuda se smanjuju kako bi se ublažila eksplozija cijena. Ali, rat protiv Irana traje i dalje, snabdijevanje je poremećeno, a rezerve nijesu beskonačne.
Rat protiv Irana i zatvaranje Ormuskog moreuza, ključnog pomorskog prolaza kroz koji je prije sukoba prolazilo oko 20 odsto svjetske trgovine naftom — izazvali su šok u snabdijevanju naftom kakav nije viđen decenijama.
Zbog tog pritiska, zemlje širom svijeta užurbano traže alternative kako bi nadoknadile količine koje više ne stižu. Mnoge vlade, naročito u azijskim državama koje u velikoj mjeri zavise od energije sa Bliskog istoka, uvele su i mjere za smanjenje potražnje za gorivom.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) u martu je koordinisala masovno puštanje oko 400 miliona barela nafte iz hitnih rezervi industrijalizovanih zemalja. Cilj tog poteza bio je da se obezbijedi dovoljna količina nafte i stabilizuje cijena na tržištu.
Pre rata, na globalnom tržištu sirove nafte ponuda je bila veća od potražnje, a velike ekonomije stvorile su ogromne strateške rezerve. Najveće zalihe na svijetu imaju Kina, SAD i Japan.
Najmanje za dva mjeseca potrošnje
Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Kina je u decembru 2025. u svojim zalihama nagomilala gotovo 1,4 milijarde barela, uključujući komercijalne i državne rezerve.
SAD je u svojim strateškim rezervama držao oko 413 miliona barela, uz dodatnih 411 miliona barela u komercijalnim zalihama. Japan je imao treće najveće strateške rezerve, sa oko 263 miliona barela u državnim zalihama.
Zemlje Evropske unije po zakonu su obavezne da skladište hitne rezerve koje odgovaraju najmanje 90 dana uvoza ili 61 danu potrošnje.
Države članice učestvovale su sa oko 20 odsto u oslobađanju 400 miliona barela u okviru koordinisane akcije IEA, pri čemu je Njemačka na tržište pustila 19,5 miliona barela, Francuska 14,6 miliona, Španija 11,6 miliona, a Italija 10 miliona.
Prema podacima EIA, Indija je imala oko 21 milion barela u svojim strateškim rezervama. One trenutno pokrivaju samo oko 9,5 dana nafte koju je ranije uvozila, upozorava konsultantska kompanija S&P Global. Kada se uključe i zalihe državnih naftnih kompanija, pokrivenost raste na oko 74 dana.
Pored tih strateških rezervi, na raspolaganju su se našli i milioni barela ruske nafte koji su ostali na tankerima zaglavljenim na moru, nakon što su SAD privremeno ublažile sankcije kako bi povećale globalno snabdijevanje.
Sredstvo za smirivanje tržišta
Do sada su te zalihe pomagale da se ublaži energetski šok i smanje poremećaji u snabdijevanju. Međutim, gotovo tri mjeseca nakon izbijanja rata, saobraćaj kroz Ormuski moreuz i dalje je blokiran. Tržište se ovih dana nadalo dogovoru Vašingtona i Teherana, ali očigledno to nije tako lako ostvariti.
A kako se poremećaj u snabdijevanju nastavlja, tako države posežu za svojim strateškim i komercijalnim zalihama.
IEA je saopštila da su se globalne zalihe nafte u martu i aprilu smanjivale rekordnom brzinom i da su sada manje za 246 miliona barela. Direktor agencije Fatih Birol nedavno je upozorio da zalihe nafte „nijesu beskonačne” i da se „veoma brzo” smanjuju širom svijeta. Naglasio je i da će biti potrebno „mnogo vremena” da se proizvodnja i prerađivački kapaciteti vrate na nivo prije rata.
Američka investiciona banka Goldman Sachs prošle nedjelje objavila je slično upozorenje o brzom smanjivanju rezervi nafte. Glavni ekonomista kompanije Kapital ikonomiks Nil Širing, napisao je 18. maja u analizi da bi, ako se nastavi sadašnji tempo pražnjenja, komercijalne zalihe nafte mogle pasti na kritično nizak nivo do kraja juna.
Ako se uslovi snabdijevanja uskoro ne poboljšaju, cijene bi mogle naglo da porastu, upozorio je Širing.
Na kraju i — nestašica?
Situacija bi mogla izazvati i paniku na tržištu i strah od nestašica, naročito tokom vrhunca ljetnje potražnje. Ako se poremećaj u snabdijevanju nastavi, nestašice se neće jednako osjetiti u svim djelovima svijeta i u svim sektorima, smatra Antoan Half, stručnjak za energetiku iz Centra za globalnu energetsku politiku Univerziteta Kolumbija.
Najviše će vjerovatno biti pogođene azijske zemlje zbog velike zavisnosti od energenata sa Bliskog istoka, dok su vazdušni saobraćaj i avionsko gorivo među sektorima koji će najteže osjetiti posljedice.
Rast cijena nafte osjetiće se svuda, uključujući i zemlje koje imaju veliku domaću proizvodnju poput SAD, rekao je Half. Cijene su već skočile u odnosu na period prije sukoba, što odražava ograničenja u snabdijevanju i geopolitički rizik.
Istovremeno se veoma brzo mijenjaju i zavise od aktuelnih vijesti: padaju kada se najavi brzo rješavanje sukoba, a rastu kada izgleda da će moreuz duže ostati zatvoren.
Helima Kroft iz RBC Capital Markets smatra da tržišta možda potcjenjuju koliko će biti teško riješiti sukob. Osnovna činjenica je, napisala je u izvještaju, da se očekivanja o brzom i potpunom ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza zasnivaju na nerealnim pretpostavkama o lakoći rješavanja i strateškim interesima uključenih strana.
Ako se nastavi trenutni poremećaj u snabdijevanju, ukupni gubitak nafte premašiće milijardu barela do kraja mjeseca, a do kraja juna dostići će čak 1,5 milijardi barela.
To bi moglo da lansira cijenu nafte prema rekordnim nivoima iz 2008. , nakon čega bi pad potražnje stabilizovao tržište.
Neke zemlje već su uvele mjere za smanjenje potražnje i štednju goriva, poput kraće radne sedmice na Filipinima i smanjenja korišćenja prevoza u Pakistanu.
Uprkos smanjenju rezervi, vlade su oprezne prema novom koordinisanom oslobađanju nafte iz strateških zaliha.
Francuski ministar finansija Rolan Leskir, koji je prošle nedjelje bio domaćin kolegama iz grupe G7, izjavio je za Financial Times da su zalihe „ograničene” i da ih nije moguće oslobađati bez jasnog uvida u trajanje i intenzitet sukoba.
Half smatra da, ako Ormuski moreuz ostane blokiran duže vrijeme, vlade neće imati mnogo mogućnosti da istovremeno obezbijede snabdijevanje i zadrže cijene pod kontrolom.
Puštanje nafte iz strateških rezervi može pomoći, ali samo do određene mjere. Jer, količine rezervi nijesu neograničene.
