Sirija: Mračni izgledi za 2020. godinu

Vojno gledano predsjednik Bašar el Asad je ostvario uspjeh. Ali u Siriji i dalje nema mira. On bi ubuduće mogao još autoritarnije da vlada. Za Evropu će to i dalje biti izazov, piše Dojče vele.

Skoro decenija rata u Siriji. Decenija tokom koje je pola miliona Sirijaca stradalo, dok su milioni izbjegli, dijelom unutar zemlje, dijelom van nje. Nakon tih deset godina, predsjednik Bašar al Asad u intervjuu za italijanski televizijski program RAI iznosi politički zaključak. Pritom nastupa sigurno i pobjednički. Sirija će iz rata krenuti u obećavajuću budućnost, objašnjava.

“Situacija je mnogo, mnogo bolja, jer smo iz ovog rata naučili toliko mnogo lekcija… Iz ovog rata izlazimo jači”, rekao je Asad.

“Mi”: to bi prije svega trebalo da znači sirijska vlada, koja je zahvaljujući saveznicima – Rusiji, Iranu i libanskom Hezbolahu – tokom proteklih godina u borbi protiv pobunjenika uspjela da povrati sve više teritorija. U međuvremenu je Asad ponovo toliko čvrsto na vlasti da uopšte ne bi morao da pravi ustupke pobunjenicima, kao ni Ujedinjenim nacijama koje insistiraju na uspostavljanju mira u zemlji.

Mračni izgledi za sirijsko stanovništvo

“Predsjednik Asad i njegova svita su zajedno sa Rusijom i Iranom pobijedili u ratu”, kaže Andre Bank, viši naučni saradnik hamburškog GIGA insituta za bliskoistočne studije. I pored neprekidnih borbi koje se vode oko Idliba, na sjeverozapadu zemlje, i pored podijeljene teritorijalne kontrole između Rusije, SAD, Turske, kao i sirijske vojske i kurdskih odbrambenih jedinica na sjeveroistoku, u zemlji se nazire neka vrsta “pobjedničkog mira”.

Tako Asad u doglednoj budućnosti ostaje na vlasti.

Njemačka vlada budućnost Sirije vidi kao sumornu. U povjerljivom izvještaju njemačkog ministarstva spoljnih poslova u koji je list Tagesšpigel imao uvid, govori se o katastrofalnoj situaciji u zemlji. Ni u jednom dijelu Sirije nema zaštite od političkog progona i mučenja, citira Tagesšpigel.

Kako se navodi, snabdijevanje je loše i privreda propada. Blizu dvije trećine Sirijaca – 69 odsto stanovništva – je ekstremno siromašno i mora da preživi sa manje od dva američka dolara dnevno. Procjenjuje se da je za pet miliona Sirijaca neophodna pomoć. Ni u jednom dijelu Sirije ne postoji zaštita od političkog progona i mučenja.

Politički gledano, budućnost izgleda sumorno za najveći dio stanovništva, kaže Andre Bank.

Za apsolutnu većinu Sirijki i Sirijaca to znači preživljavanje u diktaturi u kojoj dominiraju tajne službe i gdje su proizvoljna hapšenja i mučenja. Održive bezbjednosti i neke srednjoročne životne perspektive i dalje nema. Asadova pobjeda ne znači početak obnove i prve korake ka pomirenju traumatizovane zemlje.

Renesansa džihadista

Borba u regionu Idliba, na sjevorozapadu zemlje, koja je počela 2019. godine, vjerovatno će se nastaviti i 2020. godine. To područje je posljednje utočište džihadističkih grupa, kao što je Hajat Tahrir al Šam (HTS). Sirijska i ruska avijacija bi mogle da pokušaju snažnim bombardovanjem da uspostave kontrolu na području Idlima, očekuje Andre Bank. To će naići na snažan otpor HTS. Među tri miliona ljudi koji tamo žive, kao i među interno raseljenim licima, broj ljudskih žrtava bi mogao da bude veoma velik, ocjenjuje Bank.

I na sjeveroistoku Sirije bi moglo da dođe do pregrupisanja džihadista, naročito Islamske države (IS). Nakon što je još prije nekoliko mjeseci IS djelovala poraženo, uplitanje turskih snaga od oktobra 2019. godine, džihadističkim organizacijama je neočekivano otvorilo nove mogućnosti. U borbu protiv turske vojske Kurdi su uključili i dio boraca koji su ranije bili zaduženi za nadzor IS boraca u kurdskim zatvorima.

Oni koriste haos, kako bi sa svojim porodicama pobjegli iz zatvora koji su pod kurdskom kontrolom. Zbog loše političke i ekonomske situacije u Siriji oni bi mogli da imaju uspeha sa mobilizacijom novih regruta.

“U dijelovima istočne Sirije i u zapadnom Iraku i dalje postoji ljudski potencijal za IS”, smatra Andre Bank.

Evropski interesi

Generalno bi 2020. godine pozicija Asadovog režima mogla da se učvrsti. On jeste izgubio dio svoje autonomije i zato će oko osnovnih pitanja morati da se konsultuje sa svoje dvije najvažnije zaštitničke sile, Rusijom i Iranom. Ali i njima je zbog visokih troškova intervencija u interesu da se rat završi. Zato bi, naročito Rusija, narednih mjeseci u Evropi mogla da se založi za pomoć za obnovu zemlje.

Ali kada je riiječ o Siriji, Evropa ima svoje interese, kaže Andre Bank. Kontinent je pred izazovom kako da se suprotstavi Asadovom režimu s obzirom na trenutno slabe mogućnosti diplomatskog uticaja. Umjesto da finansira program za obnovu Sirije, kojim bi se jačale diktatorske i korumpirane strukture u zemlji, upravo bi Njemačka u multilaterlanom savezu mogla da se fokusira na tri oblasti, objašnjava stručnjak za Siriju: prikupljanje dokumentacije o povredi ljudskih prava u Siriji i međunarodno krivično gonjenje, nastavak pružanja humanitarne pomoći susjednim zemljama Sirije i aktivno zalaganje za otvorenu izbjegličku i integracionu politiku.

Upravo kada je riiječ o izbjeglicama Evropa sa svojim angažmanom ne bi smjela da popusti. Jer nije isključeno da će nastavak diktature u Siriji uticati na to da još više ljudi želi da napusti zemlju.