Tramp izigran: Mogući dogovor sa Iranom mogao bi biti gotovo jednako kontroverzan kao i odluka SAD da započnu rat

Najbolja nada za okončanje loše planiranog rata, koji je počeo uz oskudne konsultacije sa Kongresom ili američkom javnošću, možda je nezadovoljavajući mir koji ostavlja ključna pitanja za kasnije rješavanje i produbljuje sukobe u Vašingtonu.

Predsjednik Donald Tramp je više puta rekao da je dogovor o zaustavljanju sukoba koji je započeo protiv Irana blizu i na dohvat ruke. Svaki put su se njegove prognoze pokazale kao puste želje ili pogrešno tumačenje stvarnih namjera Irana, piše u analizi CNN-a.

Zato ne iznenađuje što su njegove najnovije tvrdnje da je okvirni sporazum sa Teheranom blizu dočekane sa skepticizmom i konfuzijom – kao i to što i konzervativni jastrebovi i demokrate smatraju da je na ivici da pristane na loš dogovor.

Ipak, diplomatske glasine sugerišu da bi kompromis oko ponovnog otvaranja Ormuškog moreuza i ublažavanja američke blokade iranskih brodova i luka mogao biti blizu. Takav proboj bi mogao biti početna tačka za pregovore koje administracija želi da iskoristi kako bi spriječila preostale iranske nuklearne ambicije.

Konkretniji sporazum, izvan sadašnjeg krhkog primirja, bio bi dobrodošao širom svijeta jer bi donio nadu da će se vremenom ublažiti energetske i ekonomske krize izazvane ratom i zatvaranjem moreuza od strane Irana.

Rat u Iranu, kao i sve drugo u Vašingtonu, talac je oštre politike, ukorijenjenih ideologija i političara koji pokušavaju da unaprijede sopstvene pozicije. Agresivno odbijanje administracije da prihvati kritike u vezi sa sukobom, koji je očigledno potcijenio iransku sposobnost otpora, dodatno je pogoršalo situaciju.

Vrijedi napomenuti da Tramp politički ne može da „pobijedi“. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da se većina Amerikanaca protivi ratu, pa bi se suočio sa jednakim ili još većim negativnim reakcijama ako bi naredio nove napade na Iran, potez koji bi mogao izazvati opasnu eskalaciju nasilja i još veće ekonomske posljedice.

Nagovještaji, na primjer, da bi Vašington mogao da odblokira dio iranske imovine i postepeno ukine sopstvenu blokadu kako bi ubijedio Iran da ponovo otvori Ormiški moreuz, zapravo bi potvrdili polugu moći koju je Islamska Republika stekla u ratu i predali ključne američke pregovaračke adute.

Svaka obaveza Irana u memorandumu da neće težiti nuklearnom oružju bila bi dočekana sa velikim rezervama u Vašingtonu.

Predloženi period od najmanje 60 dana za pregovore o preostalim spornim tačkama u vezi sa iranskim nuklearnim programom, uključujući zalihe uranijuma, djeluje prilično kratak s obzirom na složenost pitanja. Istorija pokazuje da bi Iran rado uvukao Sjedinjene Države u dugotrajan period neodlučnih pregovora koji bi trajali mjesecima ili godinama.

Još jedan razlog za oprez jeste to što nije jasno da li će Iran prihvatiti bilo kakav mirovni sporazum koji su SAD spremne da ponude. Tokom vikenda stizale su oprečne poruke iz Teherana. A čini se da novi iranski lideri vjeruju da su pobijedili u ovom obračunu sa američkom supersilom — čak i ako im je ekonomija u rasulu, a građani pod represijom suočeni sa teškim uslovima.

Okvir predloženog sporazuma, u međuvremenu, daleko je ispod “bezuslovne kapitulacije” koju je Tramp zahtijevao od Irana u martu. Ali on je pod ogromnim pritiskom da pronađe neko rješenje, jer cijene gasa rastu, njegov rejting opada, a podrška republikanaca u Kongresu slabi po pitanju Irana i drugih tema.

Republikanski jastrebovi vrše pritisak na Trampa da ne popusti

Neki republikanci strahuju da bi Tramp mogao da bude pred popuštanjem.

“Gledajte, prije oko 11 nedjelja su nam (sekretar Pit) Hegset i Ministarstvo odbrane rekli da su uništili iransku odbranu i da je samo pitanje vremena kada ćemo doći do nuklearnog materijala“, rekao je senator iz Sjeverne Karoline Tom Tilis.

„A sada govorimo o poziciji u kojoj bismo možda prihvatili da nuklearni materijal ostane u Iranu? Kako to uopšte ima smisla?”

Sjedinjene Države i Izrael su uklanjanje iranskih zaliha visoko obogaćenog uranijuma postavili kao ključni ratni cilj. Međutim, žrtve koje bi mogle nastati pokušajem da se to postigne silom bile bi prevelike. A ustupci koje bi Iran tražio zauzvrat za predaju tog materijala diplomatskim putem vjerovatno bi bili veoma visoki.

Kretanje ka dogovoru izazvalo je i skepticizam senatora Rodžera Vikera, koji predsjedava Odborom za oružane snage Senata. Senator iz Misisipija je na platformi X u petak napisao da su Trampovi instinkti da „završi posao” u Iranu bili ispravni, ali da bi traženje dogovora sada moglo stvoriti „utisak slabosti”.

Trampov saveznik, senator Lindzi Grejem, upozorio je u subotu da bi omogućavanje Iranu da učvrsti svoju prednost kontrolom moreuza Ormuz promijenilo regionalni odnos snaga.

Ovi argumenti imaju određenu težinu. Ali takođe nije jasno kako bi nastavak borbi, pored višenedjeljnog američko-izraelskog napada na Iran, imao veću šansu za uspjeh u slamanju otpora Teherana.

Tramp je takođe pod pritiskom demokrata koji ga kritikuju što je započeo rat, loše ga vodio i sada ga napadaju zbog mogućeg ishoda. Njihove kritike pokazuju da stranka procjenjuje da bi protivljenje birača ratu moglo donijeti pobjedu na međuizborima.

Senator Kori Buker izrazio je zabrinutost zbog izvještaja o redosljedu koraka u dogovoru, koji bi počinjao otvaranjem moreuza, a tek potom uključivao nuklearne pregovore.

„Ono što vidim i što me sada toliko ljuti jeste to što je predsjednik rekao da je ušao u ovo da bi riješio njihov nuklearni program“, rekao je demokrata iz Nju Džerzija. „Ovo to ne rješava“.

Buker je dodao: „Donald Tramp je izigran kao budala jer nas je uopšte uveo u ovo“.

Senator Kris Van Holen upozorio je da bi predloženi sporazum mogao „vratiti stvari na predratni status kvo” ili čak i gore, ali je nagovijestio da SAD možda nemaju izbor.

“Mislim da je ovo bila greška. Kada kopaš rupu, treba da prestaneš da kopaš, i čini se da možda to konačno i radimo”, rekao je senator iz Merilenda.

Marko Rubio je odbacio kritike o potencijalnom dogovoru tokom posjete Indiji. „Ideja da bi ovaj predsjednik, s obzirom na sve što je već pokazao da je spreman da uradi, pristao na dogovor koji na kraju jača Iran u pogledu nuklearnih ambicija, je apsurdna”, rekao je.

Predsjednik izgleda da je uvažio zabrinutosti da bi mogao da potpiše loš dogovor. „Obavijestio sam svoje predstavnike da ne žure sa sporazumom, jer je vrijeme na našoj strani”, napisao je na društvenim mrežama u nedjelju.

Zastupnik sa Floride Bajron Donalds je rekao da bi, čim se postigne dogovor, „cijene nafte pale, a sa njima i cijene goriva u SAD”.

Međutim, mnogi analitičari upozoravaju da oporavak nakon zatvaranja moreuza, koji je ostavio desetine tankera zaglavljenih u Zalivu nedjeljama, neće odmah poboljšati globalne ekonomske prilike. Analitičari JPMorgan-a, na primjer, očekuju da će nafta u prosjeku koštati oko 97 dolara po barelu do kraja godine.

Dva ključna pitanja na koja Tramp mora da odgovori

Kako sve više detalja o predloženom sporazumu postaje javno, Tramp će se suočiti sa nekoliko ključnih pitanja.

Prvo, da li će njegov eventualni dogovor biti čvršći od pakta bivšeg predsjednika Baraka Obame iz 2015., koji je pregovaran sa Iranom i velikim svjetskim silama? Taj sporazum je Teheranu presjekao više mogućih puteva ka nuklearnom oružju i uključivao strogu i stalnu verifikaciju.

Drugo, da li je Trampovo odbacivanje tog sporazuma i rat koji je odnio 13 američkih života u borbi, zatvorio region Zaliva, koštao milijarde dolara i vjerovatno doveo do smrti stotina Iranaca – dovelo Sjedinjene Države u bolju poziciju u odnosu na Iran?

Činjenica da se ovo uopšte postavlja kao pitanje pokazuje Trampovu dilemu: ponovno pokretanje rata moglo bi imati ozbiljne političke i ekonomske posljedice. Završetak rata pod najboljim dostupnim uslovima mogao bi biti gotovo jednako problematičan i nepopularan.