Predsjednik SAD Donald Tramp je tokom današnjeg sastanka svog kabineta o ratu u Iranu, rekordno dugim redovima za provjeru bezbjednosti na mnogim glavnim aerodromima, rastućim cijenama nafte i nestabilnim berzama, podižući crno-zlatni marker napravljen po narudžbi ispričao dugačku priču o tome kako je to postalo dio inventara Bijele kuće, prenosi Beta.
“Vidite ovu olovku ovdje?”, rekao je Tramp na početku petominutne priče o markeru, “ova olovka je zanimljiv primjer”.
Bila je to jedna od nekoliko njegovih dugih intervencija kojima je prekidao sastanak, a koje su ponekad izledale da uznemiruju prisutne s obzirom na to o koliko su važnijih stvari njegovi glavni savjetnici htjeli da razgovaraju, prenosi AP.
Monolog o markeru “Šarpi” (Sharpie) je uslijedio pošto su ministar odbrane Pit Hegset, izaslanik Stiv Vitkof, potpredsjednik DŽ. D. Vens i državni sekretar Marko Rubio iznijeli otrježnjujuće komentare o raketnim napadima, naporima Teherana za obogaćivanje uranijuma i američkim trupama koje su u opasnosti.
Predsjednik je ponudio uzbudljivu priču o olovci kao primjer kako njegov poslovni smisao može dovesti do boljih i jeftinijih rezultata u federalnoj potrošnji. Takođe je objašnjavao svoju širu, dugogodišnju kritiku da je preskupo renoviranje zgrade Federalnih rezervi u Vašingtonu.
Trampova priča je počela tako što je tvrdio da je Bijela kuća nekada bila “puna prelijepih hemijskih olovki” koje su koštale po 1.000 dolara.
To je predstavljalo problem, rekao je Tramp, kada je tokom ceremonijalnih potpisivanja zakona dijelio olovke kao suvenire poslanicima, pristalicama i drugima, čak i djeci koja, kako se požalio, ne znaju vrijednost takvog poklona.
Uprkos tome što je poznat po ljubavi prema svemu što je raskošno – uključujući i prostranu balsku dvoranu Bijele kuće koju gradi za 400 miliona dolara, za čiju je izgradnju srušio Istočno krilo gdje su bili istorijski kabineti “prvih dama” SAD, Tramp je rekao da poklanjanje toliko skupih olovki njemu etički nije prihvatljivo.
“Volim vladu kao što volim sebe, ekonomski”, rekao je Tramp. “Želim da uštedim novac”.
Predsjednik je rekao da je sarađivao s proizvođačem markera i da je zabrinut da će toj kompaniji biti dato previše publiciteta, ali je otkrio da je to “Šarpi”, njemu godinama omiljen. Decenijama, kao biznismen, koristio je baš te olovke za potpisivanje ili obilježavanje isečaka iz novina i slanje s bilješkama napisanim gustim crnim mastilom. I, kao predsjednik, Tramp je nastavio da koristi te olovke.
Tramp je rekao da je kontaktirao proizvođač “Šarpija” i rekao da mogu da naprave crnu olovku sa znakom Bijele kuće u zlatnoj boji i da tu uslugu neće naplaćivati. Tramp je rekao da je insistirao da plati pet dolara po markeru. Onlajn pretrage pokazuju da se tipični markeri “Šarpi” prodaju obično za jedan do dva dolara po komadu.
Proizvođač tih markera, kompanija “Newell Brands” sa sjedištem u Atlanti, saopštila je da nema nikakve informacije o razgovoru koji je Tramp opisao, ali da markere “Šarpi” koriste sadašnji i bivši predsjednici SAD, izabrani zvaničnici, poznate ličnosti, sportisti i umjetnici.
Tramp je to sumirao kao “poslovnu priču”.
“Za pet dolara dobijam mnogo bolju olovku nego za 1.000 dolara, i mogu da ih dijelim”, rekao je Tramp. “Iskreno, baš su tražene, pa šta da vam kažem?”.
Pošto je završio svoju priču o markeru, Tramp je odvojio trenutak da uživa u sopstvenoj sposobnosti pripovijedanja prije nego što je ponudio riječ ministru finansija Skotu Besentu.
“Srećno, Skote poslije mene!”, rekao je dok su se ostali smijali.
“Pa, gospodine”, rekao je Besent, “kao i obično, teško vas je pratiti”.
Providan trik za skretanje pažnje. Svi ga znaju. I ne rješava problem. Amerika bi morala da unese u Ustav još jedno ograničenje za kandidate za Predsjednika. Godine. Npr kraj mandata do granice za penziju. Starci mogu davati savjete, na osnovu iskustva, koje mladima nedostaje, ali ne i vladati. Mozak se biološki troši i ne obnavlja, funkcije su mu sve lošije.