Zašto Tramp ima pik na njemačku kancelarku

Proteklog jula, posljednjeg dana NATO samita u Briselu, njemačka kancelarka Angela Merkel predložila je hitan sastanak iza zatvorenih vrata, a povod je bio istup Donalda Trampa, piše američki Njujorker.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država stigao je na večernju sesiju gdje su predsjednici Ukrajine i Gruzije govorili o svojim zemljama koje teže da pristupe Alijansi, prekinuo njihovu prezentaciju i verbalno napao članove NATO. Tramp ih je nazvao slobodnim jahačima na američkoj moći. Zaprijetio je i da će otići “svojim putem” ukoliko evropske zemlje ne ulože više novca u svoju zaštitu.

“Ti, Angela”, Tramp je opomenuo Merkelovu.

Države koje su članice NATO alijanse u najvećoj mjeri nisu ispunile cilj da dva procenta BDP-a daju u kasu Alijanse, ali se Tramp fokusirao na troškove njemačke vojske koji iznose jedan odsto BDP-a.

Ispred televizijskih kamera prethodnog dana optužio je Njemačku da je “potpuno kontroliše Rusija”, zbog predloženog novog gasovoda.

“Kakvu korist ima NATO od toga što Njemačka plaća Rusiji milijarde dolara za gas i struju? SAD plaćaju za zaštitu Evrope, a onda gube milijarde u trgovini. Moraju da plate dva odsto BDP-a ODMAH, ne do 2025”, napisao je Tramp.

Kada je osoblje izašlo iz prostorije, NATO lideri sjedjeli su zapanjeni “bizarnim spektaklom” Trampovog govora.

Druga žena, predsjednica Litvanije, stala je u odbranu Merkel. Njemačka je poslala trupe da zaštiti Litvaniju od Rusije. Danski i norveški premijer takođe su stali u odbranu kancelarke.

U uglu sobe, ona je pravila strategiju sa drugim Evropljanima kako da zaustave Trampa. A onda je premijer Holandije ponudio Trampu ono što je želio da čuje. Rekao mu je da su od Trampovog preuzimanja funkcije članice NATO pakta kolektivno povećale svoje budžete za odbranu i to u iznosu od 70 milijardi dolara. Rute je predsjedniku SAD poručio da uzme to kao svoju pobjedu, što je on i uradio.

Kada je izašao sa sastanka pred novinare, američki predsjednik je lagao tvrdeći ne samo da su saveznici kapitulirali pred njim, nego da su rekli i da će uzeti u obzir njegov zahtjev da podignu godišnje troškove za vojsku na četiri odsto.

Predsjednik Francuske Emanuel Makron, odlučno je demantovao te Trampove tvrdnje.

Četiri dana kasnije, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država završio je svoju evropsku turneju u Helsinkiju, govoreći sa simpatijama o ruskoj spoljnoj politici, kritikujući svoje NATO saveznike i ističući ogroman skepticizam u rad sopstvenih obavještajnih službi.

Čitava ta zapanjujuća sedmica bila je samo kulminacija četvoromjesečnog period tokom kog je američki predsjednik isticao da je potrebno povećati tarife evropskim državama i time kvario odnose sa decenijskim saveznicima, u isto vrijeme se sastajući sa Vladimirom Putinom i Kim Džong Unom. Glavna meta mu je konstantno bila Angela Merkel.

Postavlja se pitanje otkud takav “pik” Trampa na njemačku kancelarku?

Osam dana nakon što je Tramp izabran za predsjednika SAD, 16. novembra 2016. godine, Barak Obama je odletio u Berlin, u svoju posljednju zvaničnu posjetu. Obama i Merkel nisu imali dobar odnos na početku, ali su tokom godina razvili najbolje moguće odnose, u skladu sa svojim funkcijama. Večera je bila vrlo emotivna, a američki magazin piše da je Obama svom savjetniku za nacionalnu sigurnost poslije tog sastanka rekao da je savjetovao Merkelovu da se uhvati za nešto visoko, kako bi mogla da izdrži Trampovu vladavinu koja će biti poput oluje. Nju je nazvao tada “vođom slobodnog svijeta”.

Njemačka kancelarka je imala problem i sa Džordžom Bušom, koji je “zaratio” još sa njenim prethodnikom Gerhardom Šrederom. Kao i probleme sa Obamom, sa Bušom ih je uspješno riješila. Zato nije gajila iluzije da će sa Trampom saradnja biti laka. Džon Emerson, ambasador SAD u Berlinu u doba Obame, savjetovao je Merkelovu da “što prije ode u Vašington i stvori lični odnos sa Trampom jer on funkcioniše upravo na taj način”. Poslušala je taj savjet i u martu je bila u avionu koji je letio ka Sjedinjenim Američkim Državama. Njujorker piše da se ni za jedan sastanak nikada nije tako pripremala – proučavala je Trampov intervju za Plejboj iz 1990. godine, raspitivala se kod kanadskog premijera kakav je Tramp sagovornik, čitala knjigu “Umjetnost dogovora”.

A onda su sve njene pripreme “pale u vodu” kada je Tramp nakon očigledno nevoljnog rukovanja, odmah po izlasku medija iz Ovalnog kabineta rekao – “Angela, duguješ mi trilion dolara”.

Ta brojka bila je proizvod računice koliko bi novca ušlo u NATO da su članice alijanse odvajale 2% BDP-a za zaštitu Evrope.

I poslije dvije pune godine, ta tema i te brojke su i dalje aktuelne. Čak i kada je Merkel svu svoju pažnju usmjerila na svoju partiju i unutrašnja pitanja sopstvene države, Tramp je pažnju usmjerio upravo na nju.

Nekoliko puta došlo je i do direktne konfrontacije na sastancima, a jedna od slika objavljenih iz kabineta njemačke kancelarke prikazuje nju kako stoji nad Trampom, koji namršten sjedi sa prekrštenim rukama na grudima.

Kada je u Parizu obilježavana stogodišnjica od završetka Velikog rata, predsjednik SAD je iskoristio priliku da iste teme o finansiranju NATO alijanse spomene nekoliko puta, a lidera koji mu se suprotstavio, Emanuela Makrona, optužio je da preko njega pokušava da riješi probleme sa manjkom podrške koji ima u Francuskoj. Nešto ranije pokazalo se da manjak podrške ima i partija Angele Merkel koja je jedva zadržala vlast na regionalnim izborima u Bavarskoj i Hesenu. Kao reakcija na takvu situaciju, uslijedila je objava njemačke kancelarke da se povlači sa mjesta predsjednika stranke.

“Ovo je velika pobjeda za Trampa”, rekao je za Vašington post jedan od njegovih saradnika.

Među kandidatima da naslijedi Merkelovu na čelu partije bio je i Jens Špan, koga su mediji u Americi isticali kao “Trampovog kandidata”, što je djelimično potvrdila i njegova posjeta Bijjeloj kući i sastanak sa Boltonom. Špan nije uspio da dođe na čelo partije, a mnogi smatraju da bi Tramp novog sparing partnera mogao da ima u svježoj Anegret Kramp-Karenbauer. Međutim, da li su Merkel i Tramp zaista bili sparing partneri, ikada?

Ona nikada nije imala vojsku koja bi mogla da se suprotstavi Putinu, nema nuklearno oružje i nema podršku javnosti da troši novac na takve stvari. Evropa sa svojim mukama oko Bregzita, protestima u Parizu i ljutitim populistima ne bi mogla da joj bude dovoljno dobra podrška u toj borbi.

“Postojao je taj mit kako nas Angela Merkel može spasiti od nas samih. Kako bi mogla da spasi evropski projekat i neutrališe Trampa. Međutim, za to nikada nije bilo izgleda”, tvrdi Džulijan Smit, koja je nekada bila viša službenica Pentagona, a danas živi u Berlinu.

Jednostavno, Angela Merkel nije vođa slobodnog svijeta, zaključuje Njujorker.