Jadran se pojačano trese, šta to znači

Nakon jakih potresa u Zagrebu i Petrinji posljednjih dana pojačala se i seizmička aktivnost u Jadranu.

Najjači potres u moru od 5.5 prema Rihteru zabilježen je kod Palagruže prije tri dana. Današnji je bio jačine 4.2.

S obzirom na to da se potresi u Hrvatskoj povezuju s Jadranskom tektonskom pločom koja se sudara s Evroazijskom, nameće se pitanje jesu li svi oni međusobno povezani i šta znače – najavljuju li moguće nove jače potrese?

Seizmička aktivnost na Jadranskoj ploči pojačana

Josip Stipčević, doktor geofizike i seizmologije, kaže da se može pretpostaviti da su jaki potresi u 2020. ljude učinili osjetljivijima na svako podrhtavanje tla koje bi inače previdjeli ili brzo zaboravili. No, ističe da je seizmička aktivnost u tom dijelu Jadranske mikroploče malo pojačana.

“To nije ništa spektakularno, toliko neuobičajeno da bi bilo izvan okvira normalnog”, rekao je.

Upozorava da je ipak nezahvalno tvrditi da se radi o nekom odstupanju od višegodišnjeg prosjeka.

“To je teško reći jer ne postoji nešto što bismo mogli nazvati višegodišnjim prosjekom. Dogodilo se nekoliko jačih potresa, od kojih je onaj u Petrinji bio stvarno jak, dok su ostali, uključujući onaj u Zagrebu i onaj kod Palagruže, zapravo bili umjereno jaki. Dakle, u posljednjih godinu dana dogodilo se nekoliko potresa koji izlaze izvan okvira onoga na što smo navikli. Ali to ipak nije izvan granica očekivane pojavnosti. Na primjer, u Italiji se, nakon potresa u Amatričeu 2016, u godini dana dogodilo još pet ili šest jačih potresa, magnitude između 6.4 i 5.5. O njihovoj mogućoj povezanosti ne znamo dovoljno, nemamo dovoljno potrebnih posmatranja, tako da je nezahvalno bilo šta tvrditi, ali jasno je da postoje periodi pojačane seizmičnosti”, kaže Stipčević.

Svi potresi u Hrvatskoj povezani su sa Jadranskom mikropločom

Tumači da su svi potresi koji se zbivaju u Hrvatskoj, bili oni u moru, na obali ili na kopnu, povezani s Jadranskom mikropločom.

“Ovaj palagruški je takođe povezan s njom, međutim, u neku ruku je neobičan jer se događa u sredini Jadranske mikroploče, dok se većina potresa uobičajeno zbiva uz njene ivice. Stvar je u tome da je Jadranska mikroploča pukla na sredini, u području Palagruškog praga, i tu se komada. To područje takođe se naziva i Srednjojadranski greben. Sjevernije od njega postoji dublje more Jabučke kotline, a južno područje u kojem dubina mora dostiže i do 1200 metara. Sličan prostor postoji i u italijanskom dijelu Jadrana u kojem se nalaze ostrva Tremiti koji su poređani po tom grebenu, baš kao i Palagruža.

Pretpostavlja se da se u tom području Jadranska ploča fragmentirala u dva dijela – sjevernojadranski i južnojadranski. To pucanje je jedan od razloga zašto u tom području dolazi do potresa. Tu nema jako često pojačanih aktivnosti, ali one se ipak znaju dogoditi. 2003. godine bila je velika serija potresa kod ostrva Jabuke, zatim 1988, 2006. i 2010. kod Palagruže itd. S vremena na vrijeme ondje se događaju umjereni potresi. Oni nikada nisu vrlo jaki, ali svakih 10-ak godina zna se dogoditi neki jači kao što je ovaj nedavni. Nakon takvog potresa uobičajeno slijedi duži period od više mjeseci podrhtavanja i postupnog smirivanja tla u kojem se može dogoditi još poneki jači potres kao što je bio ovaj današnji od 4.2”, kaže Stipčević.

Šta je Jadranska mikroploča?

Jadranska mikroploča je mala tektonska ploča koja se u periodu Krede odvojila od Afričke ploče. Ona se u dalekoj prošlosti sudarila s Evroazijskom pločom, a i dalje se kreće nezavisno od nje u smjeru sjeveroistoka, s time da se takođe pomalo okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Istraživanja pokazuju da se Jadranska ploča podvlači pod Evroazijsku u području Apenina, Alpa i Dinarida. Ovo podvlačenje je, među ostalim, odgovorno za postojanje vulkana u južnoj Italiji.

U njenom sudaranju s Evroazijskom pločom nastali su brojni planinski lanci kao što su Dinaridi i Alpi. Na njoj se nalaze veliki dijelovi Italije i Hrvatske, uključujući jugoistočni dio Apeninskog poluoatrva (Apuliju), Istru, dolinu rijeke Po i velik dio Jadranskog mora.

Može li se očekivati nastavak aktivnosti vezanih za mikroploču?

Nameće se pitanje može li pojačana aktivnost vezana za Jadransku mikroploču pokrenuti još drugih jačih potresa u Hrvatskoj.

“To je vrlo nezahvalno reći. Postoje periodi u kojima seizmička aktivnost na određenom području može biti pojačana. Međutim, ti potresi vrlo teško mogu biti uzrok jedan drugome. To su relativno mali potresi, osobito zagrebački i palagruški, mada se nama mogu činiti jakima. Dužine tih rasjeda su svega nekoliko kilometara. To su relativno mali rasjedi. Moguće je da se mi nalazimo u periodu pojačane seizmičke aktivnosti. O povezanosti bi imalo više smisla govoriti da su se sva tri potresa – zagrebački, petrinjski i palagruški – dogodili u nekom manjem području, na primjer u južnom Jadranu ili u Dinaridima.

Međutim, ta tri potresa nisu u istom dijelu tektonskog sistema pa je teško govoriti jesu li svi posljedica iste povećane seizmičke aktivnosti. Ja bih, po slobodnoj procjeni, rekao da nisu povezani, ali to ne znači da ne mogu biti. Prije više godina radila se statistička analiza pojava potresa na italijanskoj i hrvatskoj strani. Pokazalo se da se, kada se na italijanskoj strani pojavi niz jačih potresa u Apeninima, mogu očekivati jači potresi i s naše strane mikroploče. Ali rezultati tog istraživanja bili su na granici značaja. Mi trenutno radimo projekt za šire područje Dubrovnika u sklopu kojeg ćemo se, među ostalim, koncentrisati i na moguću povezanost potresa u različitim dijelovima Jadrana, uključujući i ove kod Palagruže”, kaže Stipčević.

Jesu li u Jadranu mogući cunamiji?

Postoje neka istraživanja u sedimentima na italijanskoj strani Jadrana koja su pokazala da su se u istoriji u Jadranu nakon potresa znali formirati cunamiji, ali oni nikada nisu bili posebno veliki.

“Italijanska obala je položenija od naše pa je ondje lakše vidjeti prodore morske vode dublje u kopno. Pronađeni su određeni dokazi postojanja takvih prodora koji se mogu povezati s potresima i posljedično s cunamijima. Tu govorimo o sedimentima starim nekoliko hiljada ili nekoliko desetina hiljada godina. Ali teško je reći o kojim tačno poremećajima se tu radi i vrlo ih je teško vezati uz potrese. Postoje neki istorijski zapisi iz kojih bi se moglo zaključiti da je i dubrovački potres u 17. vijeku uzrokovao cunami. Ali iz zapisa nije jasno je li to stvarno bio cunami ili neka druga popratna pojava vezana uz potres. Potres takve snage zasigurno može uzrokovati cunami, no on bi bio relativno mali zbog relativno male dubine Jadrana i relativno malih dimenzija rasjeda”, kaže Stipčević.