Region

Ni Tito ne bi sačuvao Jugoslaviju

Knjiga „Tito - vječni partizan“

Tito je bitno označio epohu u kojoj je živio, ali se ne može smjestiti ni u kakve kalupe, kaže njemačka istoričarka Mari-Žanin Čalić. Ona je napisala najnoviju Titovu biografiju: „Tito – vječni partizan“.

“Tito je jedna od najzanimljivijih istorijskih ličnosti 20. vijeka”, kaže njemačka istoričarka Mari-Žanin Čalić obrazlažući čemu danas, 40 godina poslije njegove smrti, pisati o osnivaču socijalističke Jugoslavije Josipu Brozu Titu.

“On je proizvod te epohe ekstrema, ekstremnih ideologija, ekstremnog nasilja, ali i ekstremnih predstava o tome kako je moguće oblikovati društvo u skladu s komunističkim modelom. On je socijalizovan u epohi koja je bila opsjednuta revolucijom”, dodala je ona.

Poslije Prvog svjetskog rata, koji je koštao života milione ljudi, u kojem su čitave zemlje bile opustošene i koji je doveo do raspada carstava, Tito je spadao među one koji su bili uvjereni u mogućnost izgradnje jednog novog svijeta i jednog novog, miroljubivog i pravednog društva – socijalizma. Kao primjer za to je vidio Sovjertski Savez.

No on je bio osoba koja ne paše u šemu velikih diktatora poput Hitlera ili Staljina.

“U Jugoslaviji nije bilo masovnih čistki unutar komunističke partije, nije bilo genocida, Jugoslavija nije vodila napadački rat. To nije bila diktatura”, napominje njemačka istoričarka.

Iznad ideoloških tabora

Naravno, Tito nije bio ni demokrata zapadnog kova.

“Neposredno poslije rata Tito je htio da u Jugoslaviji uvede staljinistički model. Postojala je samo jedna ideologija, stvoren je jednopartijski sistem, mediji su bili pod kontrolom, djelovala je teroristička tajna policija, bilo je političkih ubistava. Ali i tada je Partija više pokušavala da ljude uvjeri nego što im je silom nešto nametala. Kolektivizacija nije sprovođena brutalno kao u Sovjetskom Savezu, a kasnije je i revidirana. Onda je došlo do liberalizacije, najprije partije, potom države. Postojala je izvjesna sloboda medija i pluralizam mišljenja. I naravno sloboda putovanja kao nigdje u Istočnom bloku. No svakako, jugoslavenski sistem nije bio demokratski u zapadnom smislu”, navela je Čalić.

Ali kada se vidi koliki je ugled uživao kada je umro, vidi se, dodaje ona, da je on stajao iznad ideoloških tabora.

“Na sahranu su mu došli brojni svjetski državnici, bilo je tu i demokratski izabranih predsjednika država i vlada i diktatora i kraljeva”, naglašava Čalić.

Politika i glamur

Za života, Tito je bio vrlo popularan u zemlji. Po mišljenju Čalić to se prije svega može objasniti time što je zadovoljavao sasvim različite potrebe ljudi.

“Tu je gotovo za svakoga bilo nešto što ga je ili emocionalno doticalo, čemu se mogao diviti ili naprosto što je racionalno i intelektualno smatrao dobrim. Tito je imao ulogu partizanskog maršala i osnivača države, oca Jugoslavije. Kasnije, s modernizacijom zemlje, došle su i druge uloge, prije svega ona u cijelom svijetu poštovanog državnika koji nosi poruku mira, što je naravno propagandistički bilo jako korišćeno”, kazala je Čalić.

No Tito se i rado okruživao luksuzom, glamurom, volio je skupe automobile i rado se družio s umjetnicima, književnicima, glumcima, često i iz inostranstva, poput Sofije Loren ili Ričarda Bartona.

“To mu je davalo auru slavne osobe, i mnogi su i sami rado bili tu u blizini, ili su se s time mogli identifikovati. Tito je dakle imao te različite uloge, nikada samo jednu, i one su se odlično nadopunjavale. To je sigurno doprinijelo njegovoj velikoj popularnosti koja je djelimično bila inscenirana, ali svakako ne u potpunosti”,  kaže Čalić.

Nakon Tita – raspad

U socijalističkoj Jugoslaviji se sve vrtjelo oko Tita. Iako nije bio diktator, on je vladao autokratski i na kraju je donosio sve ključne odluke.

“Tito je bio uvjereni protivnik višestranačkog sistema. On je smatrao da Jugoslavija kao višenacionalna država može preživjeti samo uz pomoć jedne jedinstvene političke snage, komunističke partije. Njen zadatak je bio očuvanje jedinstva zemlje. Zato se suprotstavljao svim drugim snagama koje su imale političke ambicije, bilo da se radilo o studentskom pokretu 1968, o filozofima Praxis-grupe i drugim intelektualcima koji su zahtijevali više pluralizma, o Hrvatskom proljeću ili sukobu sa liberalima u Srbiji. Tito je bio uvjeren da bi to vodilo do etabliranja nacionalističkih snaga u pojedinim republikama i na kraju do raspada Jugoslavije. Gledano iz današnje perspektive, čini se da ta njegova procjena i nije baš bila pogrešna”, kaže Čalić.

No, s druge strane se treba zapitati, da li se zemljom moglo tako vladati na duge staze? Očigledno nije.

“Jugoslavija se nakon Drugog svjetskog rata razvila u modernu državu. Nastali su novi slojevi, takoreći socijalističko građanstvo, u društvu se etablirao veliki broj intelektualaca. Oni nisu mogli da budu vječno pasivizovni uz pomoć ideologije o zemlji radnika i seljaka, jednostranačkog sistema i kontrole medija. Već 1970-ih godina je taj model bio potrošen”, naglašava njemačka istoričarka.

Ona kaže da je Tito to i sam uvidio, pa je uvođenjem kolektivnog predsjedništva pokušao riješiti pitanje vođstva poslije svoje smrti. No pokazalo se, pogotovo poslije njegove smrti (4. maja 1980), da su problemi postali već toliko veliki, da usklađivanje različitih interesa, koji su i objektivno postojali, više nije moguće – odnosno da ne postoji politička volja za tim. „Tu se poklopilo više stvari i nije problem bio samo u nedostatku jake integrativne ličnosti.”

Nezaustavljiva dinamika

Došlo je do duboke privredne krize koja je postala kriza sistema i cijele države.

“Socioekonomske razlike u zemlji su se poslije Drugog svjetskog rata povećale, a ne smanijle. U Sloveniji su ljudi 1945. bili po glavi stanovnika tri puta bogatiji od onih na Kosovu. A u 1980-im godinama je ta razlika porasla na devet puta. To znači da se i razlika u interesima povećala. Recimo slovenačka privreda, koja je funkcionisala gotovo kao privreda u Austriji, imala je druge potrebe od prvenstveno agrarno orijentisane privrede Kosova i velikog dijela Bosne. Tu je država imala sasvim drugu ulogu. A potreba da se nešto mijenja, da se otvaraju nova radna mjesta, je realno postojala – i to je bilo sasvim nezavisno o toga da li su na vlasti komunisti ili neki zapadni demokratski liberalni sistem”,  kaže njemačka istoričarka.

Njen zaključak: „U istoriji načelno ne postoje nužnosti. Uvijek postoji neka alternativa, postoje različite mogućnosti. No ja ipak mislim da su okolnosti za Jugoslaviju u sedamdesetim i osamdesetim godinama bile vrlo teške i da je tu preživljavanje takve države postalo malo vjerovatno. Socijalizam se raspadao u cijelom istočnom bloku. A više nije postojalo ni vezivno tkivo ideologije bratstva i jedinstva, isto kao ni jedinstvo partije. Istovremeno politička vođstva u republikama više ili nisu vjerovala u kompromis, ili ga nisu ni željela. Mislim da je tih 1980-ih godina nastala jedna dinamika koju, da je bio živ, ni Tito više ne bi mogao tek tako da zaustavi ili da joj promijeni tok.”

Tito među nama

Ni deset godina od njegove smrti Jugoslavija se raspala kao kuća od karata. No to nije moralo završiti u krvavom ratu, smatra Čalić.

“Ja sam duboko uverena da je to moglo biti riješeno drugačije, bez tog strašnog rata. Jugoslavija je jako dugo živjela u miru, a problemi koji su se javljali nisu bili u međuljudskim odnosima. To su pokazala i sociološka istraživanja još u 1980-im godinamna. Ljudi nisu imali problema sa svojim susjedima, bez obzira koje nacionalnosti ili vjere oni bili. Ali bilo je političkih sporova koji su proizlazili iz različitih interesa, prije svega socijalnih i ekonomskih. A njih je bilo sve teže uskladiti”, dodala je ona.

Danas, 40 godina od njegove smrti, i dalje se lome koplja oko toga da li je Tito bio diktator i oličenje zla, ili heroj antifašističke borbe, vizionar i najsvjetlija zvijezda cijelog regiona. Po mišljenju Mari-Žanin Čalić, to je zatošto je Titopostao metafora za probleme današnjice.

“Tu se manje radi o tome kakav je Tito zaista bio, koje su bile njegove zasluge a što su bile greške ili za koje je zločine odgovoran. U osnovi se uvijek radi o raspravama o sadašnjosti, o današnjem društvu. To je pitanje identiteta: Ko smo mi? Kako želimo da živimo”,  navela je ona.

Uz to dolazi frustracija sadašnjom situacijom, smatra Čalić.

“Mnogi ljudi imaju osjećaj da danas lošije žive. I onda se prošlost idealizuje. “Zlatne šezdesete”, kada su ljudi bez problema mogli studirati, kada je bilo dovoljno radnih mjesta, a Jugoslavija uživala veliki ugled u svijetu, upoređuju se sa sadašnjom situacijom u kojoj sve ove zemlje nemaju ugled, gdje je prosječni prihod za dvije trećine manji od prosjeka EU, gdje je nezaposlenost velika a mladi, kvalifikovani ljudi napuštaju zemlju. I onda se mnogo toga projektuje na prošlost – na jedan ili drugi način”,  kaže njemačka istoričarka Mari-Žanin Čalić u razgovoru za Dojče Vele.

Mari-Žanin Čalićje njemačka istoričarka koja predaje Istoriju istočne i jugoistočne Evrope na Univerzitetu Ludvig Maksimilijan u Minhenu. Autorka je knjige Istorija Jugoslavije u 20. vijeku. Radila je i kao politička savjetnica specijalnog izaslanika UN za nekadašnju Jugoslaviju i kao vještakinja Haškog tribunala. Knjiga „Tito – večni partizan” objavljena je u septembrru 2020. na nemačkom jeziku, u izdanju C.H.Beck.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Atlas1985
Gost
Atlas1985

Partijama sa nacionalnim ili vjerskim prefiksima zabranit rad u državi,makar što se Balkana tiče. Nismo mi za demokratiju drugačije je tumačimo.

expert123
Gost
expert123

Tito je tokom sedamdeseti godina dao intervju jednom zapadnom listu u kojem je rekao da uvodjenje visepartijskog sistema u Jugoslaviji dovodi do gradjanskog rata . Bio je u pravu jer je poslije nesto vise od 10 godina od njegove smrti izbio ra u JUgoslaviji i krvavi raspad drzave. Najvise je za raspad bio kri velikosrpski nacionalizxam koji je htio da… Više »

Gastos
Gost
Gastos

@expert123
Naravno kad je znao kakva je frankenstajnska tvorevina bila i da si samo diktaturom i represijom mogao da je drzis na okupu.

Gastos
Gost
Gastos

@expert123 Da, raspala se zbog Srbije ? Ko se otcepio od Jugoslavije uz pomoc Zapada. Ipak, nije trebalo biti rata Nije ni Rusija ratovala sa ovim novim nazovi drzavama tipa Kazakhstan. Kralju su velike sile ‘prodale’ Jugoslaviju kao nacin da svi Srbi zive u jednoj zemlji. A mozda je bio i malo megaloman. U svakom slucaju, Hrvati i Slovenci su… Više »

Rašo
Gost
Rašo

Nebi niko ni uspio da drži Jugoslaviju toliko dugo u zajednici kao Tito, jer je to suludan narod kome treba čvrsta ruka.

vesko
Gost
vesko

Tito je sa svojim saradnicima ucinio sve da razbije Jugoslaviju Ustavom iz 1974.

PG CG
Gost
PG CG

Skrajnuli bi i ovakvog čovjeka ovi regionalni ludaci.

Rozaj
Gost
Rozaj

Jok nego bi je sacuvali nacisti. Tito je bio dika i ponos svih naroda i narodnosti.!!

KPJ
Gost
KPJ

Bravo za komentar
Istina ziva

Rozaj
Gost
Rozaj

E ona mi mnogo zna o Titu, pa on se borio protiv Nemaca i ona bi sada da procjenjuje druga Tita. To je bio kralj covjek.!

Jad i čemer
Gost
Jad i čemer

Zato se i desio raspad tek poslije njegove smrti

Gastos
Gost
Gastos

Prva Jugoslavija je bila greska, a druga jos veća.

PG CG
Gost
PG CG

Prva je bila greška, a druga je bila sjajna. Ali nacionalisti isfrustrirani sa svih strana je uništiše. A otkud toliko negativne energije odjednom? Pa zbog pada standarda, koji je u 70im bio mnogo bolji, a tokom 80ih se kvario da bi na kraju došlo i do ekonomskog kraha komunizma.

KPJ
Gost
KPJ

Sansa je bio Ante Markovic
Ali nije imao niciju podrsku
Zalosno

Aha
Gost
Aha

Srbi i Hrvati su je rasturili sa svojim sebicnim planovima i zeljama.

amo
Gost
amo

TITO je bio CAR za ove danas koji se bave politikom na balkanu,nisu mu ni za cipele polizat.

Tivat
Gost
Tivat

Ko je smjenio Titive komuniste u Crnoj Gori, da nije Dps.
Znači one koji su stvarali Jugoslaviju smenili du Dps Majbah i onda da ne trepnu hvale se Anrifamizmom koji viđeli nisu, a istovremeno napadaju Krivokapića “da se ne kiti tuđim perjem” haha.

Fendi
Gost
Fendi

Tito je možda ne bi sačuvao, možda bi… Ali je ne bi krao…

Miki
Gost
Miki

Koliko puta bio u Jasenovcu?

Podgoričanin NL
Gost
Podgoričanin NL

Pojma ali baš pojma nemamo kakvu smo državu imali, da je opstala danas bi bili jedna od vodećih zemalja u evropi.

Црна_Гора
Gost
Црна_Гора

SFRJ je bila velika ugledna suverena clanica UN.
Rasturena je silom protivpravno nelegalno.
Jer je Zapad-Nato tako planirao a domaci separatisti dobili instrukcije..Smrt FASIZMU.

Radule
Gost
Radule

Živjeli smo pristojno i imali svi približno isto, bili sigurni da nas i sjutra čeka posao. Sada u to nije siguran ni gazda firme u kojoj radim, a ni ja. Eto, tako je bilo, a ovako je sada. Obećavana su brda i doline kad oborimo socijalizam, a dobili smo megalopove, a poslije njih vjerske fanatike na vlasti.

Dula
Gost
Dula

Treba ustati kad mu se ime pomene. Slava mu!

Црна_Гора
Gost
Црна_Гора

SRBI su bili vecinski narod,zato su smetali.
Srbija i Crna Gora su stvorile Jugoslaviju kao pobjednici.
Porazeni su samo iskoristili priliku i cekali novu..
Zapadu je kao smetao Komunizam ali NE Avnojevske granice.
“Hitler-demokratija”

tuga
Gost
tuga

takvo razmisljanje je srusilo sfrj…

Zarija
Gost
Zarija

Stari je znao da stvori i održi ono što je stvorio a ništa nije ukrao i famelji ostavio!
A ovi danas…..

Miki
Gost
Miki

tito zlocinac

Brkubrk
Gost
Brkubrk

Miki magarac.

Virus
Gost
Virus

Zlikovac

Kotor
Gost
Kotor

T I T O jedan jedini, neka ti je vjecna slava marsale!

Eto tako
Gost
Eto tako

Možete vi da pričate šta hoćete,pa čak i da smo mi svi kolektivno samo sanjali Jugoslaviji i da smo vječno bili samo zapadne kolonijalne države..Ali znajte jedno,dok je bilo Tita, bio je i vas na zapadu strah od tog izgovorenog imena i te sanjane Jugoslavije.

Eto tako
Gost
Eto tako

Eto tako

KLM
Gost
KLM

Tito
Genije

marsal
Gost
marsal

tito legenda…

Bernini 🇮🇹
Gost
Bernini 🇮🇹

Najveći sin naših naroda je bio neponovljiva istorijska ličnost. I sa istorijske distance od 40 godina vidimo kako je lijepa zemlja bila Titova Jugoslavija!

Miro
Gost
Miro

Imali su ovi narodi vecih sinova! Recimo Tesla i Njegos za pocetak.

marsal
Gost
marsal

tito je b.1

Send this to a friend