Srpsko-hrvatska sukcesija bez kraja

Ni 25 godina nakon završetka rata, a gotovo tri decenije od raspada bivše Jugoslavije, proces sukcesije nije okončan. Hrvatska je čak prošle godine odlukom Sabora omogućila da se sporna imovina može unajmiti na 30 godina.

Nedavno je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, kome se obratila turistička organizacija “Mladost turist” iz Beograda zbog imovine koju bezuspješno potražuje u Hrvatskoj, odbio da odlučuje o tome uz zaključak da najprije dvije države treba da sklope ugovor o imovinsko-pravnim odnosima.

Zašto se ne sprovodi segment Sporazuma o sukcesiji koji su 2001. godine potpisale države nastale raspadom Jugoslavije, a koji se odnosi na vraćanje imovine, odnosno privatne svojine i stečenih prava?

Desimir Popović, direktor turističkog preduzeća “Mladost turist”, preko koga su generacije mladih u bivšoj državi jeftino ljetovali na Jadranu, kaže da su u Hrvatskoj tri njihova omladinska odmarališta.

“Omladinski centar u Tijesnom od 11 hiljada kvadratnih metara, zgrada sa 90 ležaja sa opremom i upotrebnom dozovolom. Ona je srušena i tamo je podignut srednjoškolski i sportski centar. Sad je vlasništvo škole. Bilo je i 120 kamp prikolica koje su odmah poslije rata sklonjene.

Objekat u Baškoj Vodi radi. Bungalovi, 460 ležaja. Priča se da je kupio neki Rus. Teško je doći do istinitih podataka. I treći objekat u Makarskoj. Tamo su bile kamp prikolice, one su odvezene, ne koristi se, slobodan je prostor, niko to ne dira. Zemljište je bilo u vlasništvu ‘Mladost turista’“, kaže Popović.

Iz fabrike nameštaja Simpo Vranje, koja je svoju robu prodavala širom bivše Jugoslavije, dobili smo sljedeću informaciju o tome šta potražuju u Hrvatskoj: poslovni prostor u Zagrebu ukupne površine 1.548,19 m2, poslovni prostor u Zadru ukupne površine 266,30 m2, poslovni prostor u Splitu površine 796 m2 i poslovni prostor u Samoboru, površine 2.100 m2.

Industrija mesa BEK u sastavu bivšeg velikog zrenjaninskog kombinata “Servo Mihalj” je jedna od firmi koja takođe potražuje imovinu u Hrvatskoj.

“Poslovni objekat-stovarište u Rijeci u Istarskoj 88. Tu nepokretnost nismo uspjeli nikada da vratimo. Tri hiljade metara je od centra Rijeke i ima oko 800 m2 u okviru koga je i dvoiposoban stan kupljen za našeg šefa stovarišta”, kaže bivši direktor Žarko Milidragović koji je kao dioničar pravdu potražio u Ženevi, od Komiteta Ujedinjenih nacija (UN) za ljudska prava.

To je samo dio imovine koju preduzeća iz Srbije potražuju od Hrvatske.

U aneksu G o privatnoj svojini i stečenim pravima Sporazuma o sukcesiji među bivšim republikama SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) koji je potpisan 2001. a stupio na snagu 2004. godine utvrđuje se da svim građanima i pravnim subjektima moraju biti vraćena prava koja su imali na dan 31.12.1990. godine, a svi ugovori sklopljeni pod pritiscima i prijetnjama, moraju biti proglašeni ništavnim.

Srbija je direktno primenjivala taj sporazum i vraćala imovinu hrvatskim preduzećima, dok je stav Hrvatske bio da se imovina može vraćati samo na osnovu ugovora dvije države o imovinsko-pravnim odnosima. Hrvatska je takve ugovore potpisala sa Makedonijom i Slovenijom i okončala taj proces, a sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom nije.

Prošle godine je odlukom Sabora zakonski omogućila da se sporna imovina da u zakup na 30 godina.

Advokat Ivan Simić, savjetnik nekoliko firmi koje potražuju imovinu u Hrvatskoj podsjeća da je Srbija vratila imovinu mnogim preduzećima. Među njima su Varteks, Rade Končar, Borovo, Elektropromet Zagreb, Jugoton, Jadran nameštaj, Vatrotehna Zagreb, Opskrba…

“To je potpuna disporporcija u postupanju. Znači, pravosuđe u Srbiji je primenjivalo direktno Sporazum o sukcesiji kao međunarodni sporazum, kao akt više pravne snage u odnosu na lokalno zakonodavstvo, odnosno lokalne zakone i vraćao nepokretnosti ili obeštećenje, za razliku od pravosuđa u Hrvatskoj”, kaže Simić koji smatra da Srbija treba da preispita svoje odluke o vraćanju imovine i da obavijesti evropsku javnost o postupanju Hrvatske.

Advokat Zoran Ristić, predsjednik udruženja „Oduzeta imovina“, u kome su 28 srpskih preduzeća i dva preduzeća iz BIH, navodi da su hrvatske vlasti 1992. donijele uredbu po kojoj je sva imovina Srbije prešla u vlasništvo Republike Hrvatske. A nakon odluke Evropskog suda u Strazburu, Udruženje nije obeshrabreno. Obratilo se Ministarstvu za državnu imovinu Hrvatske, Ministarskom savjetu Evropske unije (EU) i Komitetu za prava čovjeka UN u Ženevi. Od države Srbije, kaže Ristić, nema nikakve pomoći.

“Niko od državnih organa Srbije, iz meni nepoznatih razloga, ovo ne stavlja na tapet. Bosanci stavljaju. Bosna i Hercegovina je na Savjetu ministara prije 15 dana donijela odluku o tome da se uputi zahtjev Evropskoj unijii. Nakon toga ići će na arbitražu suda u Hagu”, kaže Ristić.

I “Mladost turist” se nakon odgovora Suda u Strazburu obratio Direkciji za imovinu Republike Srbije, ali nisu dobili odgovor kad će biti sklopljen ugovor sa Hrvatskom.

“To je jedinstveno u svijetu da država Hrvatska potezom olovke izbriše 30 godina postojanja objekata”, kaže Desimir Popović, direktor “Mladost turista”.

Jovan Vorkapić, direktor Direkcije za imovinu Srbije, je u novembru prošle godine za domaće medije rekao da je Srbija još prije deset godina dostavila Hrvatskoj nacrt bilateralnog sporazuma ali da nikada nije dobila odgovor.

Državna sekretarica u hrvatskom Ministarstvu spoljnih i evropskih poslova i koordinatorka hrvatske Vlade za pitanje sukcesije bivše SFRJ Andreja Metelko-Zgombić je Radiju Slobodna Evropa rekla da je Srbija „u nekoliko navrata dala određene prijedloge koji po našem mišljenju zaista nisu bili pravi način kako se trebaju rješavati imovinsko-pravna pitanja, i to nam ostaje za pregovaranje u budućnosti”.

Komitet UN za prava čovjeka u Ženevi će u oktobru, kaže advokat Zoran Ristić, otvoriti proces monitoringa sprovođenja ljudskih prava u Hrvatskoj. On se sprema za tu sesiju.

“Staviću žutu jevrejsku traku i reći da sam ja slabiji čovjek, obespravljen u odnosu na Makedonce i Slovence”.

Radio Slobodna Evropa se obratila Republičkoj direkciji za imovinu Srbije sa pitanjem šta je preduzeto da se postigne dogovor sa Hrvatskom, ali do trenutka pisanja ovog teksta nismo dobili odgovor.