Šta sve koči posjetu pape Srbiji?

Postoji velika želja svih strana da papa posjeti Srbiju, ali to nije moguće ostvariti tako brzo, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) nadbiskup Beogradske nadbiskupije Katoličke crkve Stanislav Hočevar.

“Između ostalog, i zbog toga što je izabran novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC). On se mora susresti sa svojim kolegama patrijarsima da bi mogao biti uključen jače u čitav svijet pravoslavlja i tu dati svoj veći doprinos. Želja je svih da se više radi na tome da se pronađe najbolji trenutak kako bi ta posjeta mogla svima da donese korist. Ja sam lično optimista”, kaže Hočevar.

U posljednjih nekoliko godina organizovano je više susreta zvaničnika Srbije i Vatikana, a 8. februara održan je sastanak predstavnika parlamentaraca Srbije sa predstavnicima Katoličke crkve.

Susreti zvaničnika Vatikana i Srbije za nadbiskupa Hočevara su razumljivi, s obzirom na to da su diplomatski odnosi dviju zemalja uspostavljeni još 1920. godine, u vrijeme Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, koja je bila preteča Jugoslavije.

Hočevar kaže da, ukoliko Srbija želi da iskoristi cio potencijal svojih mogućnosti na evropskom kontinentu, ona nužno mora biti država većeg dijaloga.

“A to znači i dijaloga sa Svetom Stolicom, koja ima najstariju diplomatiju i najviše zastupa univerzalne vrijednosti”, kaže Hočevar.

Miloš Vulić, doktorant na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i istraživač papske diplomatije u Vatikanu, kaže za RSE da je intenziviranje susreta vatikanskih i srpskih zvaničnika plod diplomatskih aktivnosti dviju država. On podsjeća da je Vatikan za svog aktuelnog ambasadora u Srbiji postavio monsenjora Lučijana Surijanija (Luciano Suriani), koji je bio visoko rangiran u Državnom sekretarijatu Vatikana.

“To njegovo postavljenje je bila poruka Srbiji na koji način Vatikan gleda na srpsku politiku i Srpsku pravoslavnu crkvu”, kaže Vulić.

Vatikan je jedna od evropskih država koja nije priznala nezavisnost Kosova, čiju nezavisnost ne priznaje ni zvanični Beograd. Stav Vatikana je da rješenje u odnosima Beograda i Prištine treba da bude definisano u dijalogu koje dvije strane vode uz posredovanje Evropske unije (EU).

Međutim, između Svete Stolice i zvaničnog Beograda postoji istorijsko-politički jaz, u vezi sa odnosom Vatikana i katoličkog klera prema takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), kvislinškoj tvorevini koja je tokom Drugog svjetskog rata sistematski ubijala i proganjala Srbe, Jevreje i Rome.

Bivši poglavar SPC Irinej je još 2012. godine izjavio da papin put do Srbije vodi preko Jasenovca, ustaškog logora u kojem je, prema istoriografskim podacima, ubijeno oko 90.000 ljudi, mahom srpske nacionalnosti.

“Možda bi izvinjenje Katoličke crkve za zločin u Jasenovcu bila gesta koja bi ulila nadu da se tako nešto više nikad neće ponoviti”, rekao je tadašnji patrijarh za nedjeljnik NIN.

Taj stav Irinej je ponovio i 2016. godine, u intervjuu za agenciju Beta.

“S obzirom da u Srbiji živi veliki broj izbjeglica iz Hrvatske koji još nose traume i rane progona i druge posljedice tog progona, možda nije još došlo vrijeme da do papine posjete dođe”, rekao je Irinej.

S druge strane, ambasador Vatikana u Srbiji Lučijano Surijani je u intervjuu za “Politiku” juna 2020. godine izjavio da je papa Franja “u više prilika pokazao svoju naklonost prema patrijarhu Irineju i ovoj zemlji, ne skrivajući svoju želju da je posjeti”.

“Želio bih da vrijeme za papinu posjetu, za koje neki smatraju da nije zrelo, što prije sazri”, rekao je Surijani.

Još jedna prepreka na papinom putu ka Srbiji je i pokušaj Katoličke crkve da proglasi za sveca Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa tokom Drugog svjetskog rata, koji je poslije rata osuđen na 16 godina kućnog pritvora zbog političke saradnje s nacističkim okupatorom i ustašama, prisilnog prevođenja pravoslavaca na katolicizam, i pomaganja ustaškoj emigraciji da se vrate u Jugoslaviju i oružano bore protiv novih vlasti.

Za SPC je sporna ideja o Stepinčevoj kanonizaciji, zbog toga što se nije značajnije usprotivio politici NDH.

Uprkos istorijskim okolnostima koje opterećuju odnose Srbije i Vatikana, Miloš Vulić naglašava da je Sveta Stolica povukla nekoliko pozitivnih poteza koji se mogu tumačiti kao znak dobre volje da se zatvore sporna pitanja. Vulić podsjeća da je papa Franjo inicirao formiranje katoličke i pravoslavne komisije kako bi se ispitala uloga Alojzija Stepinca u NDH, te da je poglavar Katoličke crkve 2020. otvorio vatikanske arhive.

Mješovita katoličko-pravoslavna komisija formirana je na inicijativu pape Franja 2015. godine. Nakon više sastanaka koji su se odvijali daleko od očiju javnosti, Stepinac ipak nije kanonizovan u sveca.

Dvojaka uloga pape

Papa ima ulogu vjerskog poglavara, ali i zvaničnika vatikanske države, stoga njegova posjeta ima i religijski i politički karakter. Miloš Vulić podsjeća da su zvaničnici Srbije u nekoliko navrata uputili papi poziv za dolazak, ali napominje da Vatikan u svojim nepisanim pravilima ima uslov da saglasnost mora dobiti i od većinske vjerske zajednice zemlje koju bi posjetio.

To pitanje je, dodaje on, vrlo kompleksno, pošto takvu odluku ne donosi jedna osoba u SPC, već se o njoj odlučuje na Saboru SPC.

“Moje mišljenje je da SPC ima kapaciteta da shvati realnost u kojoj živimo. Međutim, ono što je ključno za Crkvu jeste reakcija koju bi to izazvalo kod vjernika SPC”, smatra Vulić.

On dodaje da u istoriji nije bilo boljeg trenutka od ovog da se to dogodi.

“Prije svega zbog ličnosti pape Franje i velikih iskoraka koje je napravio”, kaže Miloš Vulić.

Prethodne posjete zvaničnika Svete Stolice

Novembra 2021. godine nadbiskup Pol Ričard Galager (Paul Richard Gallagher), sekretar Svete Stolice za odnose sa državama, je na odvojenim sastancima u Beogradu razgovarao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i premijerkom Anom Brnabić. U saopštenju koje je objavilo Predsjedništvo Srbije se navodi da je vatikanski zvaničnik poručio da Zapadni Balkan ostaje prioritet za Svetu Stolicu.

Uoči doslaka, sekretar Svete Stolice je, na pitanje da li će papa Franjo doći u Srbiju, rekao da papa uvijek želi da pruži pozitivan doprinos svakoj zemlji koju posjeti i da je zbog toga potrebno da postoji generalni konsenzus među različitim elementima društva da bi posjeta bila pozitivna i pružila doprinos.

Osim sa državnim vrhom Srbije, Galager je prošle godine razgovarao i sa prvim čovjekom Srpske pravoslavne crkve patrijarhom Porfirijem koji je izrazio radost zbog posjete gosta iz Vatikana.

“Mi smo naravno razgovarali o svim izazovima sa kojima se suočavaju naše Crkve, a to su izazovi modernog čovjeka, kao i o potrebi zajedničkog svjedočenja Jevanđelja modernom svijetu”, istakao je Porfirije nakon sastanka.

Polovinom 2018. godine prethodni patrijarh Irinej se sastao sa državnim sekretarom Vatikana Pjetrom Parolinom (Pietro) u Beogradu.

Maja 2015. godine Srbiju je posetio kardinal Kurt Koh, predsjednik Papskog savjeta za unapređenje hrišćanskog jedinstva, koji se tom prilikom sastao i sa gradskim čelnicima Subotice, grada na krajnjem sjeveru Srbije, u kojem živi značajan broj građana katoličke vjeroispovesti.

Iz SPC i Ambasade Vatikana u Beogradu nisu odgovorili na upit RSE u vezi sa ovom temom.

Hočevar: Sve bolji odnosi Katoličke crkve i SPC

Dok se o eventualnoj posjeti poglavara Katoličke crkve još uvijek govori samo kao o mogućnosti, Stanislav Hočevar u razgovoru za RSE ocjenjuje da su odnosi Beogradske nadbiskupije i SPC sve bolji i da se u saradnji sa patrijarhom Porfirijem radi na osmišljavanju platoforme na kojoj bi se uspostavio “stalni strukturalni dijalog”.

“Postoji veoma dobra klima. Njegova svetost patrijarh Porfirije, kao i svi novoimenovani episkopi imaju integralniji, pozitivniji odnos i mi se često viđamo, bilo na liturgijama ili u nekim drugim prilikama, tako da su ti odnosi u usponu”, kaže Hočevar.

Hočevar dodaje da Beogradska nadbiskupija nastoji da kroz dijalog sa predstavnicima vlasti u Srbiji riješi neka od otvorenih pitanja u radu te vjerske zajednice. Prema njegovim riječima, Katolička crkva ima dobru saradnju sa Upravom za odnose sa crkvama i vjerskim zajednicama, ali dodaje da je šteta što ne postoji kontinuirani dijalog.

“Prije svega jer u samoj državi Srbiji postoji relativno veliki procenat manjina – nacionalnih ili konfesionalnih – i još nismo došli do zajedničkog stava o dijalogu između svih crkvava i vjerskih zajednica, između države kao takve i manjina. Potrebno je osnažiti taj dijalog na svim razinama”, smatra Hočevar.

On kaže da će tek nakon aprilskih izbora u Srbiji i konstituisanja novog saziva parlamenta biti nastavljen dijalog.

Hočevar napominje da je istorija srpskog naroda prilično kompleksna, što, prema njegovom mišljenju, utiče i na današnji odnos države Srbije i Katoličke crkve. Zbog toga, dodaje on, postoje različite interpretacije istorijskih događaja, a odnosi sa Katoličkom crkvom se “prečesto svode isključivo na konflikte”.

“U samoj zemlji, po mom skromnom sudu, ima previše selektivnog pristupa istoriji. Dok se neki događaji jako naglašavaju, drugi se često ni ne spominju. Recimo, nećete u udžbenicima naći objektivan opis prisutnosti Katoličke crkve tokom istorije. Premalo je razgovora i studija o prošlosti”, kaže Hočevar.

Hočevar navodi da je u pravnom smislu uloga Katoličke crkve jasno precizirana, ali da to baš nije tako na razini društvenog i političkog života, te na razini različitih nivoa praktičnog života.

Prema njegovim riječima, Katolička crkva u Srbiji očekuje da država prizna crkvenu organizaciju “Karitas” kao tipičnu crkvenu službu. Ta katolička humanitarna organizacija u Srbiji ima status udruženja građana.

“Poznato je na svjetskoj razini da je to tipična institucija Katoličke crkve i očekujemo da će kao takva biti registrovana od strane države, kao što su registrovane neke monaške zajednice, biskupije ili župe – parohije”, kaže Hočevar.

Prema podacima Beogradske nadbiskupije, u Srbiji se trenutno nešto više od 385.000 ljudi izjašnjava da pripada katoličkoj konfesiji. Stanislav Hočevar kaže da se u javnosti često Katolička crkva identifikuje samo sa hrvatskom zajednicom, iako brojne druge nacionalne manjine pripadaju toj konfesiji.