Tri decenije od Miloševićeve najave krvavog rata

Prije 30 godina (28. jun 1989.) tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević je poručio na Gazimestanu, u govoru povodom šest vjekova od Kosovskog boja, da nisu isključene ni oružane bitke, što su mnogi protumačili kao najavu rata i početak borbe za teritorijalno proširenje i prekrajanje granica tadašnje Jugoslavije, koju je već potresala duboka kriza međunacionalnih odnosa.

Ovim nastupom je Milošević od borca za Jugoslavije postao neosporni srpski nacionalni lider, što je označilo kraj jugoslovenske ideje.

“Šest vjekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene. Ali bez obzira kakve da su, bitke se ne mogu dobiti bez odlučnosti i hrabrosti. Bez tih dobrih osobina koje su onda davno bile prisutne na Kosovu. Naša glavna bitka danas se odnosi na ostvarenje ekonomskog, političkog, kulturnog prosperiteta”, rekao je tada Milošević.

Tada je dodao:

“Na ovom mjestu u srcu Srbije, na Kosovu Polju, pre šest vjekova, pre punih 600-na godina dogodila se jedna od najvećih bitaka onoga doba… Sticajem društvenih okolnosti ovaj veliki šeststogodišnji jubilej Kosovske bitke dogodio se u godini u kojoj je Srbija, posle mnogo godina, posle mnogo decenija, povratila svoj državni, nacionalni i duhovni integritet. Nije nam, prema tome danas, teško da odgovorimo na ono staro pitanje: “Sa čim ćemo pred Miloša”. Igrom istorije i života izgleda kao da je Srbija baš ove 1989. godine povratila svoju državu i svoje dostojanstvo da bi tako proslavila istorijski događaj iz daleke prošlosti koji je imao veliki istorijski i simbolički značaj za njenu budućnost”, dodao je Milošević.

Na kraju je poslao poruku i svijetu.

“Pre šest vjekova Srbija je ovde, na polju Kosovu, branila sebe. Ali je branila i Evropu. Ona se tada nalazila na njenom bedemu koji je štitio evropsku kulturu, religiju, evropsko društvo u cjelini. Zato danas izgleda ne samo nepravedno već i neistorijski i sasvim apsurdno razgovarati o pripadnosti Srbije Evropi. Ona je u njoj neprekidno, danas kao i prije. Razumije se, na svoj način. Ali takav koji je u istorijskom smislu nije nikad lišio dostojanstva”, rekao je Milošević.

Raspad Jugoslavije i krvavi rat

Nakon skupa na Gazimestanu ubrzana je kriza u Jugoslaviji koja se raspala u krvavom ratu.

Pomenuti Miloševićev govor, Haško tužilaštvo podnijelo je kao dokaz o njegovim ratnim namjerama. Tako je tužilac Džefri Najs istakao da “oružana borba, nije bila isključena, čak i u tom momentu”, odnosno te, 1989.

Milošević je izjavio u Hagu početkom 2000-ih da je njegov govor na Gazimestanu pogrešno protumačen.

“Neću da citiram cio govor, ali sam ga citirao u djelovima, da se vidi koliko je zlonamerno izvučen iz konteksta, jer upravo kažem da nam predstoji glavna bitka za ekonomski oporavak. Ni danas ne bih promijenio u njemu nijednu reč”, rekao je Milošević, koga je tadašnja Vlada Srbije na čijem je čelu bio Zoran Đinđić, izručila Haškom tribunalu 2001. godine, takođe na Vidovdan.

Proslava 600-te godišnjice od Kosovskog boja održana je neposredno po odluci Miloševića da ukine autonomiju Kosova.

Šofinistička manifestacija

Tada je lider kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova izjavio da je Gazimestan jedna šovinistička manifestacija.

“Nisu se samo Srbi borili protiv Turaka, u bici su učestvovali i Albanci, i Hrvati, i Bosanci. To je događaj od značaja za sve jugoslovenske narode. Moj utisak je da u Jugoslaviji postoje snage koje gotovo priželjkuju terorističke akcije na Kosovu. Mogu samo da upozorim Srbe da uvijek kada je neki mali narod, a i Srbi su mali narod, pokušavao da nametne svoju prevlast na Balkanu, to se završavalo njegovom ličnom tragedijom”, rekao je Rugova.

Nekadašnji predsednik Predsedništva Srbije Dušan Čkrebić izjavio je prošle godine za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Miloševiću nakon Gazimestana više nisu vjerovali.

“Milošević je tada bio na vrhuncu moći. U govoru na Gazimestanu koji je kasnije često pominjan, napravio je grešku rekavši da se stvari u Jugoslaviji mogu rješavati i uređivati demokratskim putem a, bogami, i oružjem ako zatreba! E, to mu nije trebalo, jer mu posle toga više nisu vjerovali čelnici drugih republika koji su bili na pola puta izlaska iz Jugoslavije. Milošević se zalagao za očuvanje Jugoslavije kao moderne zemlje ali nije imao osjećaj da procijeni situaciju, da to više nije realno, s obzirom na zahtjeve Slovenije i Hrvatske”, kazao je Čkrebić, čija je inače podrška Miloševiću na Osmoj sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije 1987. bila ključna za njegovu pobjedu i uspon ali se kasnije sa njim razišao.