U Crnoj Gori, u kojoj se psihološka pomoć i dalje često doživljava kao znak slabosti, chatbotovi postaju neočekivani sagovornici u trenucima tuge, anksioznosti i usamljenosti. Psihološkinja Adriana Pejaković za Portal RTCG govori zašto se to dešava, gdje su granice takve „podrške“ i šta nam ovaj trend zapravo govori o društvu.
Kada im je teško, mnogi građani Crne Gore danas se prije obraćaju ekranu nego drugom čovjeku. U poruci upućenoj chatbotu lakše je priznati da nešto nije u redu, nego to izgovoriti naglas – prijatelju, partneru ili stručnjaku.
Psihološkinja Adriana Pejaković kaže da taj trend sve češće uočava, kako u svojoj praksi, tako i kroz razgovore van terapijskog okvira.
„Ljudi mi govore da im je lakše da ‘nekom tamo’ napišu poruku nego da nekome pogledaju u oči i priznaju da im nije dobro“, kaže ona.
Prema njenim riječima, chatbotovi se pojavljuju kao prvi sagovornik u trenucima unutrašnje napetosti, tuge ili osjećaja usamljenosti – ne samo u Crnoj Gori, već i globalno. Ipak, kod nas je taj fenomen dodatno pojačan kulturološkim otporom prema traženju psihološke pomoći.
Mnogi su, objašnjava Pejaković, odrasli uz poruke da se slabost ne pokazuje i da se problemi „nose u sebi“. U takvom okruženju, chatbot postaje siguran prostor: bez srama, bez osude i bez straha od etikete.
„On ne pita ko ste, čiji ste i zašto vam je teško. Upravo ta neutralnost ljudima djeluje umirujuće“, kaže ona.
Potreba da se govori, ne da se dobije savjet
Iako se često misli da se ljudi chatbotovima obraćaju tražeći konkretne odgovore ili savjete, iskustvo ove psihološkinje govori drugačije.
„Ljudi najčešće ne traže rješenje, već prostor u kojem mogu da izgovore svoju unutrašnju zbrku bez posljedica“, kaže Pejaković.
Razgovor sa algoritmom omogućava im da misli „slože naglas“, bez pritiska da budu jaki, racionalni ili sabrani.
U tom procesu, ističe ona, chatbot ima regulativni efekat – ne zato što razumije, već zato što ne prekida i ne umanjuje ono što osoba osjeća.
„Koliko puta čujemo: ‘Ma, nije ti ništa’, ‘Ajde, glavu gore’. Chatbot to ne radi“, dodaje.
Ali upravo tu leži i opasnost. Takav razgovor može postati privremena zamjena za emocionalni kontakt.
„Riječ privremeno je ovdje ključna – i zavodljiva i opasna“, upozorava Pejaković.
Podrška, ali ne i terapija
Prema njenim riječima, chatbot može imati pozitivnu ulogu u očuvanju mentalnog zdravlja ako se koristi kao pomoćno sredstvo.
Može pomoći osobi da imenuje emocije, da se umiri u akutnom stresu ili da dobije osnovne informacije o mentalnom zdravlju. Za neke, to može biti i prvi korak ka osvješćivanju da im je potrebna stručna pomoć.
Problem nastaje onda kada chatbot počne da zauzima mjesto terapijskog odnosa.
„Psihoterapija nije samo razgovor. To je odnos u kojem se prepoznaju dublje emocionalne dinamike, obrasci i otpori. Ne može robot da ćuti sa vama i da to nešto znači. Ne može da vas pogleda na način koji ima značenje“, kaže Pejaković.
Vještačka inteligencija, dodaje ona, ne vidi tijelo, ne čuje pauze i ne osjeća promjene u tonu glasa. Samim tim, ne može procijeniti rizik kao obučen stručnjak. Zato, naglašava, chatbot ne smije biti terapijski autoritet.
Rizik od odlaganja pomoći
Posebno zabrinjavajućim Pejaković smatra oslanjanje na chatbotove kod osoba sa ozbiljnim psihičkim poteškoćama. Privremeno olakšanje može stvoriti lažni osjećaj da je problem pod kontrolom, čime se odlaže susret sa stručnjakom.
„To je naročito osjetljivo kod depresije, suicidalnih misli i trauma“, kaže ona. Vještačka inteligencija nema kliničku odgovornost niti mogućnost intervencije. Ne može prepoznati kada je stanje hitno. „U tom smislu, chatbot može postati saučesnik ljudske sklonosti da izbjegava bol“, dodaje.
Crnogorski zdravstveni sistem u oblasti mentalnog zdravlja funkcioniše uz veliko zalaganje pojedinaca, ali sa ozbiljnim strukturnim ograničenjima, kaže ona.
Nedostaje stručnjaka, liste čekanja su duge, a pomoć je posebno teško dostupna van većih gradova.
„Postoji veliki jaz između potreba građana i kapaciteta sistema“, kaže ona.
Prevencija je slabo razvijena, a ljudi se često javljaju tek kada problem eskalira. U takvom kontekstu, traženje alternativnih izvora podrške nije iznenađenje.
„Mentalno zdravlje nije luksuz, već osnovna potreba“, naglašava Pejaković.
Poruka onima koji traže pomoć na mreži
Onima koji se osjećaju loše, a pomoć prije traže od chatbota nego od psihoterapeuta ili psihijatra, Pejaković poručuje da njihova potreba za razgovorom ima smisla.
„Niste pogriješili što ste tražili olakšanje tamo gdje vam je bilo dostupno“, kaže ona.
Ali, dodaje, važno je znati da chatbot ne mora biti kraj tog puta.
„Postoje ljudi koji su školovani da slušaju, razumiju i pomognu. Stručna pomoć nije priznanje poraza, već čin brige o sebi.“
Ako osjećaj težine traje ili se produbljuje, to je, kako kaže, znak da osoba zaslužuje više od automatskog odgovora.
„Razgovor sa stručnjakom nije mjesto gdje dobijate gotov savjet, već prostor u kojem se zajedno traži smisao. A upravo u tom susretu često počinje pravo olakšanje.“
“Dragi četbote, volim da slušam Željka Bebeka, Gibonnija, Miladina Šobića i Pink Flojd. Pomalo volim Džeja i Metaliku, mada to nikome ne pričam. Danas mi je šef na poslu iskasapio izvještaj i rekao pred svima da sve radi umjesto mene, a ne dolazi na posao nedelju dana i ja vodim odjeljenje umjesto njega. Od smijeha kolega imao sam potrebu da… Više »
Ako AI skroluje i krade iskustva recimo 50,000 iskustava psihoterapeuta ja opet ne bih želio da čujem šta me savjetuje kako da riješim psihološki problem jer smatram da je svako od nas mentalno toliko individualan dok bi me on u određeni box strpao i odredio šta je za mene najbolje. To jednostavno tako ne ide kad je u pitanju mozak,… Više »
Kakva boleština
Kakvi su psiholozi u Crnoj Gori, nije tesko ChatGP-u da bude bolji!
Sreca pa ne može da radja djecu kao i da ima čisto srce kao neki ljudi, već sve podržava jel naravno AI ne bi bio to sto je da nije.
Kao i korona narod je mentalno skrenuo sad se ljeci chat GPt nažalost.
Djevojke su izgubile kopas pojedine kao i momci.
Najviše ga koriste nestabilni ljudu kao i oni koji misle da je on živo biće. Izgubili smo dječiju igru u sumi, stadion sa djecom zamjenili smo ga sa ekranom tel čast izuzecima.
Ljubavi su se svele na chat ljubavnice kako i sto da rade.
Chat je zamijenio i emocije i ljubav i dr i sport.
Kad vidimo mlade i stare motoriku i ponašanje jasno je sve.
Jedna sesija sa psihoterapeutom je obicno bar 50-60e. ChatGPT je $20 mjesecno, covjek moze da prica sa njim bez ogranicenja. Dobrog psihoterapeuta je jako tesko naci, previse je kursista, NLP-ovaca, life coach-eva i slicnih sarlatana, kojima je pomoc zapravo potrebnija od njihovih pacijenata. AI pak u sebi ima sazeto iskustvo miliona seansi sa kojima je treniran. Psihoterapeuti obicno rade jednu… Više »
Vidi se po pisanju tvom da si pod njim, dobro ti je ovo nedje prije ispisao.😂😂😂😂
Druze, ja radim na razvoju tih sistema, pa znam principe, sta AI jeste i sta nije, za sto je (u ovom trenutku) upotrebljiva a za sto ne. To sto vecina (reklo bi se, i po ovim komentarima) ima luditski stav prema tim tehnologijama nista ne mijenja – da parafraziram jednoga, za koga bi nam svima bilo bolje da je na… Više »
Cujes ovoga pitaj ga da ti da neku terapiju F.
Informacije o medikamentima su takodje jedna od stvari koju AI moze pruziti daleko sveobuhvatnije od ljudskog psihoterapeuta; ali naravno, prema propisivanju terapije bice jos dugo rezervi. Generalno, jedina stvar sa kojom bi se slozio sa sagovornicom iz teksta jeste oprez koji je, zasad, potreban u koriscenju AI za terapiju ozbiljnijih psihickih stanja, tj. tzv. F dijagnoza. Ali za nase prostore… Više »
@savo. Neka ti ispiše AI ti copy.😂😂😂😂
Tebi treba dosta dijagnoza, AI nikad prirodni mozak ne može zamjenit sto još on je sve pokupio iz biblioteka, farmacije i još dosta toga a ljudi su ucili puno za to.
Sto još ona knjiga koja je napisana ručno ni jedan AI ne može zamjenit onaj papir.
Kako da ne, chatbot ne može imati iskustva o kojima ti pričaš, jer to nisu pisana iskustva koja on prije svega krade sa interneta. Sa psihologom se priča, ne piše se na papir. Na kraju krajeva, AI kad nema podataka, on počinje da izmišlja i slaže ti priču kao neki trgovac, uključujući i plaćenu verziju o kojoj pričaš.
@ProblemosNo: Ako neki psihoterapeut ne vodi biljeske o pacijentu, onda ja stvarno nemam rijeci: drzati u glavi sve informacije o 10-15, ili i vise, pacijenata je za divljenje. Tako da ozbiljni terapeuti vode biljeske, i u nekim slucajevima te biljeske su pod odredjenim uslovima (saglasnost pacijenta, depersonalizacija itd.) dostupne. Kao i svaki drugi tip medicinskih podataka – kako bi inace… Više »
Nije dobar kao kvalifikovani psiholog, ali nista gori od gomile priucenih savjetnika, certifikovanih ‘nlp practitioners’ , ‘life coaches’, i slicnih.
To da se uvjek slaze sa vama i govori sta zelite da cujete ne mora da bude tacno. Mogu se prompovi kintrolisati da bude vrlo realan i grub.
Lijepo napisano ali bez ljudske komponente, čovjeku je potreban čovjek i uglavnom ne ono što on govori već emocija, osjećaj da si ,,vidjen,, i empatija. Depresija, anksioznost nastaju kod onih koji osjećaju više na neki način, zato AI nije ono što im može donijeti pomirenje sa emocijama.
Savo, reklo bi se da ste odlični za pitch proizvoda što je za biznis odlična stvar. Međutim, konkretno ovo polje, ako se vodite samo biznisom vam može donijeti više problema nego koristi-novčane. Petljanje u bit, unutrašnjost čovjeka a nemati emocionalnu inteligenciju je rizična rabota na duge staze.
@Savo Dao Bog da je više u društvu tih ludista koje pomenuste i da se njihov glas više čuje, to bi značilo da je snaga promjene zaista na strani naroda i običnog čovjeka a ne na strani sistema koji nameće pravac razvoja.