Svijet bez Fejsbuka?

Fejsbuk je onlajn već 15 godina. Neki teško mogu da zamisle svijet bez te društvene mreže. Mladi su, međutim, odavno emigrirali na Instagram. Kakva je uopšte budućnost Fejsbuka?

Društvene mreže su promijenile naš način života i način na koji komuniciramo. Kako tačno – time se bave brojni naučnici, uključujući i psihološkinju Sabinu Trepte.

DW: Fejsbuk je počeo sa radom prije 15 godina. Kada razmišljate o njegovim počecima, šta vam prvo pada na pamet?

Sabina Trepte: U Njemačkoj je Fejsbuk počeo sa radom nešto kasnije. Najprije je proradio Studi-VZ. To je bila prva društvena mreža, a za mnoge ljude to je bio prvi kontakt sa internetom. To ih je zapravo i navelo da koriste internet.

Fejsbuk je najprije počeo da se koristi u SAD. A kada je došao u Njemačku, ljudi su već znali šta se događa. A neki su, kao ja na primjer, počeli prvo da koriste Fejsbuk u SAD. Na kraju krajeva, Fejsbuk je imao mnogo više novca i to ga je učinilo mnogo profesionalnijim. A bio je i mnogo više internacionalan od Studi VZ.

Kada se u Njemačkoj razvila snažna svijest o zaštiti podataka?

Na Otvorenom univerzitetu u Hamburgu organizovali smo skupove na tu temu tokom 2010. i 2011. godine. Naišli smo na nevjerovatno interesovanje javnosti. Pitanje je bilo: kako mogu da nastavim da održavam kontakte na internetu koji me ispunjavaju, a da u isto vrijeme zaštitim svoju privatnost? Mislim da je u to vrijeme počela da se formira svijest o tome.

Šta mislite, gdje će Fejsbuk biti za 15 godina?

Dakle, kada pogledam svoje studente, moj utisak je da oni jednostavno nisu zainteresovani da dijele tekstualne informacije s drugima. Oni više vole da razmjenjuju informaciju zasnovanu na slici, jer se time otvara veći semantički prostor i stvara više prostora za interpretaciju. Drugim riječima, svi su još prije nekoliko godina emigrirali na Instagram. Oni od 25 godina pa naviše još imaju adrese na Fejsbuku, ali Fejsbuk najviše koriste kako bi mogli da komuniciraju sa starijim ljudima, na primjer sa članovima porodice i da čitaju vijesti.

Zapravo, današnji studenti više nisu na Fejsbuku. Oni koriste Instagram i Mesindžer. Zato mogu da zamislim da u budućnosti Fejsbuk više neće postojati, da je to model koji izumire, i da se i sada više koristi iz sentimentalnih razloga, kao nekakav lijep dnevnik koji služi da održi sjećanje o tome šta sam radila između 2008. i 2015. To će biti tako ako Fejsbuku ne bude uspjelo da se redefiniše i ponovo pronađe. Fejsbuk se već mnogo promijenio posljednjih godina – napravio je put od komunikacione, do informacione platforme, i to je upravo ono na šta ta kompanija želi još više da se koncentriše.

Da li smatrate da je to nekakav problem?

Ne. To sve postaje alarmantno samo ako ljudi misle da je to jedina platforma za informacije. Ljudi su svjesni da poruke dobijaju preko Fejsbuka i mogu da kažu: ovo je previše jednostrano za mene. Kao korisnik, znam da sam dobio ono što sam prethodno odabrao. Problem nije u Fejsbuku, problem je kada ljudi koriste samo jedan kanal vijesti.

Da li je onda potrebna nekakava medijska edukacija?

Da. Mora biti jasno da se moraju pogledati različiti izvori, i trebalo bi znati kako se određeni medij, odnosno onlajn-portal finansira. Mnogi studenti, kada otvaraju stranicu lista „Bravo“, ne znaju da razlikuju uvodnik od plaćenog teksta. Malo studenata čita časopise ili novine, oni jednostavno nisu u djetinjstvu i mladosti razvili medijsku percepciju. Smatram da je to mnogo gore od toga što se Fejsbuk redizajnirao kao portal za vijesti.

Da li je to onda nekakav Vaš apel školama?

Ne, to je više apel djeci i roditeljima. To ne može da bude samo zadatak škole. Ono što škola još može da učini, jeste da ponudi fleksibilne formate nastave koji omogućavaju nastavniku da ponekad čita novine sa učenicima. A to trenutno nije moguće. Nastavnici imaju takav program da nisu fleksibilni u izboru didaktike. Kada bi imali više vremena i fleksibilnosti, ponovo bi donijeli novine i diskutovali o tome sa svojim učenicima. I to bi trebalo da se praktikuje, ne samo u predmetima iz društvenih nauka, već i u osnovnoj školi, u nižim razredima, u svim predmetima.