Svaka filmska karijera je puna uspona i padova. Međutim, ne doživi baš svaka “onaj” trenutak, onaj jedan u kojem do tada anonimni, poluanonimni ili ne mnogo cijenjeni glumac iskorači u sasvim novu, zvjezdanu teritoriju.
Na listu koju je objavio magazin Taste of the Cinema uvršteni su baš takvi glumci – oni kojima je jedna uloga preokrenula cijelu karijeru i odvela je u znatno pozitivnijem smjeru. Ta uloga nije nužno i njihova najbolja, ali im je otvorila put ka takvima, i zbog toga na poseban način obilježila njihov filmski rezime.
En Hatavej (Anne Hathaway) – “Brokeback Mountain”
Disney je velika prilika, ali i veliko opterećenje za mlade umjetnike. Često ih zarobi u svom svijetu i zadrži u njemu (Hilari Daf, Arijana Grande), a često navede na to da izrastu u nešto potpuno suprotno (Šaja Labaf, Majli Sajrus).
En Hatavej je od onih rijetkih koji su uspjeli da uhvate neku srednju liniju i njom pređu svoj put do uspjeha. Raskrsnica za nju je, ispostavilo se, bila “Planina Broukbek”, gej-frendli vestern koji je tada uzburkao mnoge vode. En se nije plašila da uskoči u njih, odradila je odlično svoj dio posla, a sva pažnja javnosti koju je film privukao dovela je do toga da i njene mogućnosti mnogi zapaze.
Tako je zauvijek iza sebe ostavila “Dnevnik princeze”, već naredne godine stala pokraj Meril Strip u “Đavo nosi Pradu” , pa u vrijeme kada je stigao Oskar za “Jadnike” to više nikome nije bilo iznenađujuće.
Kristijan Bejl (Christian Bale) – “American Psycho”
Glumac koji je pred kameru (i to Spilbergovu) stao sa svega 13 godina imao je raznovrsnih uloga i prije ove. Međutim, njegov Patrik Bejtmen, bankar koji voli da povremeno muči i ubija ljude, pokazao je sav talenat koji Bejl posjeduje.
Film koji je naknadno stekao kultni status došao je u vrijeme kada je Bejl imao 26 godina – u najbolji trenutak za dovoljno zrelog, a dovoljno mladog glumca. Odatle, stepenicu po stepenicu, Bejl se penjao ka poziciju na kojoj se danas nalazi.
Uslijedili su “Ekvilibrijum”, “Mašinista”, pa “Betmen” i “Prestiž”… i tako sve do nominacija za Oskara i dobijanja istoimenog kipića.
Džejms Stjuart (James Stewart) – “Rope”
Niz onih blagih, šarmatnih i nježnih mladića čija mračna strana će naprasno biti otkrivena otvara Džejms Stjuart. On je 30-ih i 40-ih godina prošlog vijeka bio galantni šarmer koji je donosio neku posebnu svjetlost u romantične komedije tog vremena.
Ali, onda je došao jedan korpulentni gospodin po imenu Alfred i bacio ga pravo na konopce. Uz Hičkoka , Stjuart i gledaoci će otkriti njegovu sposobnost snalaženja na tamnoj strani filmskog spektra, koja je oduševila sve.
Stjuart i Hičkok su nastavili zajedno istim putem, pa sarađivali na današnjim klasicima, kakvi su “Prozor u dvorište”, “Čovjek koji je suviše znao”i “Vrtoglavica”.
Ketrin Hepbern (Katharine Hepburn) – “The Philadelphia Story”
Ketrinina priča je, istini za volju, započela mnogo prije filadelfijske. Štaviše, ona je već u svojim prvim pojavljivanjima na celuloidnoj traci dobila Oskara. Pa kako je onda “Filadelfijska priča” prekretnica karijere?
Tako što je ovaj film bio jedan od onih slučajeva kada publika i kritika nanovo otkriju talenat o kojem su mislili da već znaju sve. Ketrin je svakako i prije pomenutog ostvarenja promijenila Holivud, ali je “Filadelfijska priča” promijenila nju i način na koji je svi gledaju. Potvrdila je da u njoj ima mnogo više nego što su svi mislili i da će baš ona vladati velikim platnom i u decenijama koje dolaze – što se upravo i desilo.
“Filadelfijska priča” je veliki film i za druge na ovoj listi. Pomenuti Džejms Stjuart je za njega dobio Oskara, dok je uz njega i Ketrin igrao i jedan čovjek do kojeg ćemo tek doći.
Natali Portman (Natalie Portman) – “Closer”
Baš kao Bejl, i Natali se već sa 13 godina našla pred kamerom jednog velikana – bio je to Beson i njegov “Leon profesionalac”. Kako se snašla, to je teško riječima opisati, jer je njena gluma bila daleko, daleko ispred njenih godina. Međutim, ostalo je da lebdi pitanje da li će moći da ponavlja takve performanse i kada odraste.
Odgovor se nije jasno ukazivao sve do “Bliskih odnosa”, jer je mladoj Portman uglavnom pružana prilika u lepršavim ostvarenjima (sa izuzetkom “Ratova zvijezda”, koji to ipak nisu uspjeli da promijene). Tek tada, kada je ekran podijelila sa Džulijom Roberts, Džudom Loom i Klajvom Ovenom, postalo je svima jasno da može da ponovi svoju Matildu – pa i Američkoj akademiji, koja ju je nominovala u kategoriji sporedne ženske uloge.
Pisati o tome šta je uslijedilo je sasvim izlišno. Možda je bolje podsjetiti da je Portman nedavno navršila tek 36 godina.
Stiv Karel (Steve Carell) – “Foxcatcher”
Najskoriji primjer na ovoj listi je Karelov prelaz iz komedija u drame. Čovjek koji je već decenijama na sceni ima iza sebe dobrih filmova (“Little Miss Sunshine” se mora pomenuti) i flertovanja sa dramom, ali je “Fokskečer” zaista iznenadio svijet.
Tačnije, Karel je iznenadio. Njegov performans u ulozi manijakalnog bogataša Džona di Pona bio je sjajan i donio mu niz nominacija – napokon i za onu najvažniju nagradu, glavnog glumca po izboru Američke akademije – ali i otvorio vrata nekog drugačijeg Holivuda.
Na Karelu je sada koliko će ovu priliku uspjeti da iskoristi.
Keri Grant (Cary Grant) – “Suspicion”
Glumio je džentlmena i šarmera u romansama, zajedno sa Ketrin Hepbern bio u “Filadelfijskoj priči”, a njegovu znatno drugačiju stranu smo upoznali kada ga je pod svoje uzeo Alfred Hičkok. Zvuči poznato?
Ne, ipak ne ponavljamo dio o Džejmsu Stjuartu, već govorimo o Keriju Grantu. Grant je iste godine kada je snimljena “Sumnja” prvi put nominovan za Oksara, ali za drugi film. Ipak, njegova prava prekretnica te godine je bio upravo Hičkokov psihološki triler.
Njegov šarm je tada dobio novu, neodređeno uznemirijuću notu, koja će ga pratiti dalje kroz “Drž’te lopova” , “Sjever-sjeverozapad”, “Šaradu”… Upravo u “Sumnji” je Grant postao Grant kakav su svi željeli da budu, pa i on sam.
Džesika Častejn (Jessica Chastain) – “Zero Dark Thirty”
Dvije godine prije ovog filma, Džesika Častejn je bilo ime i prezime od kojeg nijedan filmofil nije mogao da pobjegne. Potpuno niotkuda, anonimna glumica se pojavila u čak šest filmova 2011. godine, i mnogim glavnim glumcima otkinula dobar komad divljenja.
O njoj je Holivud tada znao vrlo malo, jer je svoje rane filmske godine provodila u malim TV ulogama i pozorišnim predstavama. Ubrzo će saznati sve, jer je nakon sjajnih pomoćnih, Častejn dobila i glavnu rolu, hvatajući Bin Ladena za rediteljku Ketrin Bigelou.
Nakon što je svoju misiju na Zemlji obavila i više nego uspješno – Bin Laden mrtav, ona nominovana za Oskara – poslata je u svemir, gdje je podjednako oduševila, tako dokazavši da je Bigelou definitivno bila u pravu kada joj je širom otvorila vrata velikih uloga.
Metju Mekonahi (Matthew McConaughey) – “Mud”
Naravno, broj jedan na ovoj listi morao je da bude čovjek za čiji preporod je čak skovan i poseban termin – “mekonesansa”. Mekonahi je te 2012. odjednom, kao iz blata, izronio u neočekivanom izdanju. Tačnije, ne “kao”, već doslovno iz blata.
Sve do tada, Mekonahi je bio oličenje tipskih rom-koma, u kojima je njegov nepresušni šarm bio sasvim dovoljan, pa mu nije bilo potrebno mnogo truda da obavi posao koji mu je povjeren. Tek ponekad bi zašao u neki ozbiljniji žanr, ali bi se brzo povukao na dobro poznatu, bezbjednu teritoriju. “Mekonesansa” je počela kada je zaigrao bjegunca i osobenjaka Mada (eng. “blato”) i pokazao da može mnogo, mnogo više.
Holivud je to jedva dočekao, pa na sto počeo da mu nabacuje “Magičnog Majka”, “Poslovni klub Dalas, “Vuka sa Vol Strita” , “Prave detektive”… Kad su filmske renesanse u pitanju, zaista se teško nalazi slikovitija i uspješnija od Mekonahijeve.
