Muzika film i TV

Severina: Da biram muziku po emotivnom stanju, pjevala bih hardkor metal

Severina Kojić jedna je od najitrigantnijih dama muzičke scene regiona. Bilo da snima hitove, provkativne spotove ili nastupa, Seve uvijek privuče pažnju. Ovih je dana aktuelan njen novi, 13. po redu album “Halo”. Publici gotovo svake druge nedjelje pokloni video za neku od pjesama, a kada nije okupirana poslom, posvećena je svom sinu Aleksandru. Pjevačica iz Splita otkriva da u njenom braku sa Igorom Kojićem nema problema i smije se tekstovima u kojima je razvode, a najavila je još jednu regionalnu turneju, prvu nakon “Dobrodošao u klub” koju je organizovala 2013. godine.

Posljednje dvije godine sa publikom ste uglavnom komunicirali preko društvenih mreža. No, distancirali ste se i od medija. Zbog čega?

“Ma, jel’ moguće da je toliko prošlo?! Sad ćemo mi to “lipo” da ispravimo. (smijeh) Imala sam puno koncerata, i to dobrih, od Vardara do Triglava, i uz to snimala album. A da bi CD bio dobar, mora dosta da se promišlja – šta volim i želim, s kim i kako ću da radim, šta me “pali” i tjera da istražujem muziku kako bih otkrila da li mi se još nešto sviđa… To je moj hobi i ljubav, koje ne doživljavam kao posao ili nešto što moram. Muzika i kreacija su moj život”.

Dugo najavljivani album “Halo”, 13. po redu, stigao je sedam godina poslije izdanja “Dobrodošao u klub”. Prilično duga pauza.

“U toj pauzi od sedam godina tokom 2013. i 2014. radila sam turneju “Dobrodošao u klub”, koju je režirao moj prijatelj Tomaž Pandur, najbolji režiser na svijetu. DUK-a je bila moja treća regionalna turneja, koja je u stranim časopisima uvrštena na 13. mjesto liste najboljih na svijetu, rame uz rame sa Rijanom i Bijonse. Moji muzičari i bend bili su vrlo ponosni, pogotovo zbog toga što nijedan ton nisu morali da prepravljaju u studiju. Obišli smo sve veće gradove koji imaju arene, putovalo je 98 članova ekipe i 11 šlepera opreme. U Beogradu smo srušili rekorde prodaje, kao i u ostalim gradovima. Takođe, u istom periodu snimila sam neke od najvećih hitova: “Uno momento”, “Generale”, “More tuge”, “Alcatraz” i “Hurem”. Oni se nisu našli na novom albumu, koji ima 17 pesama i više od dvesta miliona pregleda na Jutjubu. Sa pripremom za “Halo” počela sam prije tri godine, i to je normalno vrijeme da radiš na pjesmama, vidiš da li su ti i dalje dobre ili ti nešto smeta. Spremni smo za turneju koja će biti najbolja, ali ne zbog scene i plesača, kojih će svakako biti, nego zbog pjesama koje ljudi vole. S druge strane, vole i moje muzičke eksperimente. Dobijaju potpuni užitak, jer ja želim da poslije mog koncerta svako ode kući zadovoljan, onako “mrdajući repom”, kao što i ja izlazim na binu”.

“Halo” donosi miks žanrova, od bržih, veselih melodija, do balada. Koja pjesma najbolje opisuje vaše trenutno emotivno stanje?

“Mrtav bez mene”. (smijeh) Ne biram muziku po emotivnom stanju, jer bih u tom slučaju danas pjevala teški hardkor metal. (smijeh) Pjesma koja me pogađa je ona koja dođe do dna duše i dirne staru ranu. Svi smo mi puni starih rana. I prekaljeni roker dignuće ruke na narodnjak kad ga “ubode” pjesma. To su ona mala skrivena mjesta u duši u koja ne zalazimo. Te krhotine emocija u njima jedino pjesma može da izbaci ili da ih bar na trenutak sastavi u nama. Ali, ko želi da se bakće s tim? Zato ja najviše volim veselije ritmove”.

Kada stvarate nove pjesme, trudite li se da više ugodite publici ili sebi?

“Evo, dok razgovaramo, ide pjesma Alke Vuice. Družila sam se s njom kad sam došla u Zagreb i uvijek me je gledala kao sebi ravnoj, mada je ona tada već bila poznati tekstopisac, a ja “mala iz Splita”. Bodrila me je da sama pišem pjesme, smatrala me kantautorom. Mnogi ne znaju da sam ja pisala muziku i tekst za “Djevojku sa sela”, “Ja samo pjevam”, “Prijateljice”, “Mili moj”, “Pogled ispod obrva”, “Moja štikla”… Što bi “reka” jedan barba – ili jesi ili nisi. Držim se te njegove. Ako jesi, ne treba da se trudiš, samo radiš. Tako da između fanova i sebe biram nas. Zajedno ugađamo sebi na mojim koncertima”. (smijeh)

Da li u vašem braku sa Igorom Kojićem češće ima romantičnih ili komičnih scena?

“Zaljubila sam se u Igora i volim ga, jer je od prvog dana divan čovjek, suprug, sin i predivan očuh. On je moja duša. Stalno smo zajedno i najljepše mi je kada vodimo neki svoj “sladak život”. On je moj najbolji prijatelj, strašno mi je zgodan i “lip”. Romantični smo jako, a ni komičnih scena ne nedostaje. Kad me je prvi put doveo kući, nisam mogla da kažem “ne”, jer nisam mogla da se odvojim od njega, da ne objašnjavam zašto, a bilo me je sramota da idemo kod njegovih. Mene je šarmirao, a svojima je rekao da mu nova djevojka igra folklor i da će je dovesti kući. Oni nisu mogli ni da pretpostave da sam to ja, mada dobro igram folklor, ali možda to i nije prva asocijacija na Severinu. “Din-don” i eto nas kod Kojića! Kad me je Dragan vidio, mislio je da je u pitanju skrivena kamera. Međutim, nije mogao da nađe kamere, pa je stalno zapitkivao jel’ neko snima. Onda je Igor rekao: “Mi ćemo se vjenčati”. Svi smo se nasmijali, posebno Dragan. Malo jer ga je Igor ranije stalno tako zezao, a malo i što mu je bilo drago. Ipak, ovog puta se nije šalio i mi smo se, na našu i radost naših najbližih, vjenčali. Srećna sam jer sam već doživjela bajku. Imam divnog supruga koji, kao i njegova porodica, Aleksandra vole najviše na svijetu”.

Mnogo puta vas je javnost razvodila od Igora, a bilo je i drugih “loših vijesti”. Kako reagujete kada takve informacije dođu do vas?

“Kao da smo mi neki glupaci koji treba da se objašnjavaju sa svijetom, u stilu “jel’ to istina šta su ovi natrabunjali laž za vrijeme kiselih krastavaca”. Bilo je bezbroj informacija koje nisu imale veze s vezom. Neki tekstovi su bili takvi da ti bude žao ljudi izbombardovanih tim mrakom i zlom. S druge strane, ponekad su silno duhoviti, da umreš od smijeha šta sve neće smisliti, jer je to na granici mogućeg. Ali, pojedine vesti nisu bile novinarski tekstovi, već plaćeni oglasi u kojima svako može da vas predstavi onakvima kakvi apsolutno niste iz nekog ličnog interesa. To nema veze sa bilo kakvim problemom u društvu, niti je od javnog značaja. Tužiti ih ne možeš, jer nema zakona. Jednostavno to prihvatiš kao dio ovog društva, razvučeš osmijeh i briga te. Što se mene tiče, moja ljubav je ista za sve. Pjevam svima, a moju publiku ne zanimaju laži, samo dobre pjesme. Vodim se filozofijom da treba uvijek pružati ljubav i imati vedre i pozitivne misli. Svijet je ljepše mjesto nego što nam to serviraju pojedini tabloidi. Naravno, ima i odličnih novina i televizija, sjajnih emisija, ali ja gledam samo serije i dječje filmove. Prihvatam samo lijepe, radosne i afirmativne vijesti, knjige i filmove”.

Prije sedam godina postali ste mama, vaš dječak već je školarac. Kako sada doživljavate roditeljstvo?

“Ma, on je najslađi dječak na svijetu! Biti mama znači biti tu, biti prisutna, osluškivati i ulivati sigurnost djetetu. Ono treba da bez straha i sa dobrim, sigurnim temeljima ide kroz svijet, da vjeruje da je to predivno mjesto. Nekad možda nije tako, ali jednog dana, kada odraste i postane svjestan svega, znaće da se nosi sa životom. Krenuo je u školu i važno mi je što umije da razmišlja i sam donosi zaključke, kakve god, bez potrebe da mu sufliram. Mnogo pričam s njim i tražim njegovo mišljenje. Imamo puno povjerenje jedno u drugo, ali mu postavljam i granice, uvijek kroz igru. Granice su važne poput vazduha, jer čini mi se da, ukoliko to ne naučimo u ranom uzrastu, kasnije često druge optužujemo za svoju nesreću, a uvijek smo bar pola sami sebi naštetili. Zato moramo da prihvatimo i tu odgovornost. Sve povlači jedno drugo. U tri riječi – uživam u njemu. Stalno trčim za njim, malo sam i dosadna, ali ne mogu sebi da pomognem. Presladak je”.

Poznato je da priželjkujete da proširite porodicu. Jeste li Igor i vi možda uzeli u razmatranje opciju da usvojite dijete?

“Nadam se da ćemo dobiti dijete, želimo to i vjerujemo da hoćemo. Vječiti sam optimista i nadam se djevojčici. Mogućnost da se usvoji i usreći dijete takođe je fenomenalna”.

Nedavno je virtuelni svijet zaludio “10 year challenge”. Šta biste sa ove životne pozicije poručili deset godina mlađoj Severini?

“Rekla bih joj: “Mala, samo ti po svom!” Biti svoj najveći je stepen “uljuđenosti”. Bez straha, bez predrasuda, bez ega, bez obrazaca… To znači da ste apsolutno informisani, ali ne o onome što se događa u svijetu, nego u vama. Od toga šta i koliko znate o sebi zavisi kako će vas drugi prihvatati. Ali, morate biti iskreni prema sebi. Tada će vas shvatati pravilno i više nećete biti buntovnik bez razloga, ako me razumijete”.

U drugoj ste polovini pete decenije, ali vaš izgled ne može da potkrijepi tu činjenicu. U čemu je tajna?

“Živim normalan život, preko nedjelje vodim dijete u školu i rješavam ostale obaveze. Igor mi mnogo pomaže, iako ima svog posla. Vježbam, ali bez obaveze, samo kad sam odmorna i kad mi to prija. Jednom nedjeljno idem na masažu lica, koja je fantastična”.

Odajete utisak snažne, samosvjesne žene, ujedno krhke i emotivne. Kako pronalazite balans?

“Trudim se, i jeste teško, ali mislim da se dobro snalazim. Život se odvija brzo, toliko brzo da bih najradije otišla da živim na selu, bez interneta. Dok se snovi o selu ne ostvare, trudim se da se u ovom svijetu osjećam dobro u svojoj koži i budem zahvalna za sve što sam proživjela i dobila kao dar, prije svega sina i supruga. Više puta u toku dana osjećam se kao izbalansirana osoba, koja voli “Malog princa” i vjeruje u ljubav. A to je veliki uspjeh za jednu, kako ste rekli, snažnu i samosvjesno-krhku ženu. Nismo li sve mi negdje u traženju tog balansa? Srećno nam bilo u potrazi”.

5

avatar
1000
5
0
0
 
5
kokoloDejo 821 bankaBobaAnarhistaNHM
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
kokolo
Gost
kokolo

Seve, pukla si ko sijalica

Dejo 821 banka
Gost
Dejo 821 banka

Mene se sviđa njena pjesma štikla sad cu da je pustim a dobra je i djevojka sa sela. Volim ja severinu da čujem a i zgodna je severina.

Boba
Gost
Boba

Znamo znamooo… pokazala si to onako bas realno… sve ti vjerujemo 😂

Anarhista
Gost
Anarhista

Volis ti hardcore

NHM
Gost
NHM

Potpuno ti vjerujem. Svi smo viđeli da ti je blizak hardcore.

Send this to a friend