Bora Đorđević o nestašlucima i pljačkama u mladosti

Bora Đorđević (65) posljednjih dana ima razloga za slavlje, za svoju zbirku pjesama „Pusto ostrvo“ dobio je nagradu „Ivo Andrić“.

Ipak, frontmen Riblje čorbe nije uvijek bio dobar i uspješan. O svom životnom putu, djetinjstvu u Čačku i roditeljima Nerandži i Dragoljubu Đorđević priča u ispovijesti za Kurir.

Bio sam lijepa beba

“Imao sam lijepo djetinjstvo. Uh, kako to zvuči. A bio sam i lijepa beba. Nažalost, daleko je sad taj period, treba se prisjetiti. Majka i otac su bili vrijedni i radni ljudi, drugačije u Šumadiji i ne može da se živi. Roditelje sam poštovao, ali sam im i zadavao glavobolju. Malo sam više bio vezan za majku, pa je ona i razumjela moje nestašluke. Moram da priznam da jesam bio malo razmažen. Pokojna majka Nerandža, vrlo čudno ime, bila je profesor srpskog i davala mi je da pregledam pismene zadatke njenih đaka. Eto, toliko sam bio razmažen. Ona je uvijek mislila da sam mali i za nju sam uvijek ostao dijete, pa se onda sablažnjavala zbog mojih stihova, a kada opsujem, govorila je: „Bože, sine.“ I dan-danas, kad god mogu, odlazim u Čačak, ponosim se što potičem iz te sredine. Često umijem da kažem da Čačak nije grad nego stanje duha”, kaže Đorđević.

U toku odrastanja i burne mladosti Bora je često pravio probleme. Roker je sa svojim društvom provaljivao u tuđe stanove, a od tako stečenog novca u Beogradu su kupovali instrumente.

“Uh, svašta sam radio. Bio je to buran period, a ja nisam bio nimalo dobar. Pravi đavo, što bi se reklo. Škola me nije nešto zanimala. Iz vrtića nisam, ali sam zato bio izbačen iz čačanske gimnazije. Baš nezgodan tip. Ne mogu više ni da se sjetim šta je tačno bilo, ali roditelji nisu željeli da se maltertiraju sa mnom, pa su odlučili da se presele u Beograd, gdje su me upisali u prilično strogu Petu beogradsku gimnaziju. Ni tamo nisam bio cvećka, ali nekako sam i to završio. Šta da vam kažem, osim da od greške do greške u budućnost crnju išao sam pješke, bosonog po trnju. Eto, tako nekako je to izgledalo to moje mlado i ludo doba”, ispričao je pjevač.

Ostale su uspomene

Sad kada su ostale samo uspomene uživa da o tome priča sa suprugom Dubravkom Milatović.

“Ona je moja inspiracija i ljubav za cio život. Imam ženu kakva se samo poželjeti može. Mi živimo jedan život i često pričamo o našoj mladosti i svemu što smo proživjeli. Ne znam čime sam zaslužio takvu ženu, ali sam srećan što je imam”, zaključio je Đorđević.