Mrzimo se jer budale i cirkusanti vode države

“Na svijetu još uvijek više budala vodi države, nego što ih vode pametni ljudi, što je dovelo do međunacionalne mržnje, mržnje među različitostima, rasama i eksplozije potpuno nebitnih ljudi koji su biološki otpad. Oni ništa ne doprinose osim da su ružni, pa se fotošopiraju, prodaju velike guzice ili svoje jadne živote, i zapravo imaju mnogo više prostora nego čovjek koji će izmisliti vakcinu protiv kovida, ili koji izmisli lijek protiv kancera…”, iskren je u intervjuu za Nova.rs jedan od najpoznatijih kantautora s ovih prostora, Tonči Huljić.

Pored upečatljivog djela i pojave, Huljić se u 40 godina dugoj karijeri nikad nije libio da javno kaže ono što misli, a u opširnom razgovoru za Nova.rs osvrnuo se na aktuelne teme poput koronavirusa, drastičnim promjenama u muzici i u svijetu uopšte…

Koliko su se muzika i javna scena promijenili od vremena kada ste vi započinjali karijeru, pa do danas?

“Muzika se stalno mijenja. To je dinamička vrijednost. Kada bi ostajala ista, onda bismo imali istu robu. Savremeni trendovi svijeta, galopirajući izumi, liberalna ekonomija ne pati od stvaranja vrijednosti, ono pati samo od stvaranja dodatne vrijednosti na kapital, a ne i na kulturu. Svjedočimo o zadnjim epizodama civilizacije kakvu znamo. Mislim da je korona samo uvod u ono što zapravo čeka cio svijet. U svakom slučaju je trebalo da dođe do nekog pročišćenja, a ono će izgleda biti i na zdravstvenom i na ekonomskom polju. Danas se ne isplati raditi muziku na duge staze. Danas prolaze samo kratkotrajne pjesme, pjesme kojih se nećete sjećati za tri mjeseca i one ne smiju da traju duže od toga, za tri mjeseca mora da se izbaci”.

Čini se da danas svi mogu da pjevaju, s obzirom na sveprisutnost autotjuna. Kako gledate na sve to?

“Kad pogledate taj trend tih djevojaka sa napumpanim ustima, grudima, guzicama, kad gledate te nabildovane likove koji pjevaju, koji nemaju apsolutno nikakvu harizmu, nego ludilo, oni su stvoreni da budu dio potrošačkog svijeta. I oni su ništa više nego to – biološki otpad, kao i većina populacije. U vrijeme kada se stvarala nekakva drugačija muzika, na svijetu je bilo milijardu, milijardu i po ljudi, pa onda Mocart, Betoven, informacije su sporije išle i bilo je bolje tako. Ovako smo opterećeni nepotrebnim informacijama, kojekakvim budalastim likovima, tipa Bolsonaro, koji upropaštava civilizaciju, a popularnost u Brazilu mu raste. Prema tome, kad se takve stvari dešavaju u zemljama, kad su vođe budale i cirkusanti, kako očekivati da publika bude drugačija? Sve se to polako privodi kraju, jednom svom pročišćenju, a mislim da ovo sad što se dešava je dio samo tog plana. Neko će ga nazvati svemirskim, a ja volim da nazovem božanskim planom, ali je to zapravo to. Drago mi je što imam godina koliko imam, što sam bar proživio u neka ljepša vremena od ovih koja su sada. Negdje nečemu mora doći kraj. Nisam siguran da će se prolaskom korone završiti problemi koje svijet ima. Mislim da svaka akcija ima svoju reakciju”.

Na muzičkoj sceni ste 40 godina. Koja je tajna uspjeha i trajanja?

“Ja sam se mijenjao u korak sa vremenom, ali zadnjih četiri godine nije tako i drago mi je zbog toga. Nažalost, korona mi je poremetila planove da me publika vidi i u Beogradu sa mojim novim projektom. Žao mi je što cio moj taj materijal ide poprilično usporeno, jer moram da mijenjam planove i saradnike u hodu, jer kao što vidite, jedan dan si dobrodošao iz Hrvatske, drugi dan si na crvenoj listi, treći dan ne može doći ovaj iz Britanije, mora karantin… A moji najbliži saradnici su u Beogradu”.

Mnogo puta se spekulisalo o raspadu grupe Magazin i o prekidu vaše saradnje, zbog čega?

“Iz neke bolesne činjenice, drugi su pričali da je bilo bolje da sam to ja davno presjekao. Možda i jeste, jer onda svi pate za onim čega nema, a onda ako si tu, ne poštuju te onoliko koliko bi te poštovali da te nema. Nedavno je preminuo Rajko Dujmić, koji nam je pravi primjer za to. U zadnjih 20 godina o njemu su se samo pisale koještarije, o životnim problemima. Niko nije postupao prema njemu kao čovjeku kojem je trebala pomoć. Danas su puna usta priča o njemu. U roku od 24 časa se više niko neće sjećati njega, niti ikoga od nas. Prevelika je demokratizacija, internet nije za svakog. Na svijetu još uvijek više budala vodi države, nego što ih vode pametni ljudi, što je dovelo do međunacionalne mržnje, mržnje među različitostima, rasama i eksplozije potpuno nebitnih ljudi koji su biološki otpad. Oni ništa ne doprinose osim da su ružni, pa se fotošopiraju, prodaju velike guzice ili svoje jadne živote, i zapravo imaju mnogo više prostora nego čovjek koji će izmisliti vakcinu protiv kovida, ili koji izmisli lijek protiv kancera”.