Životne lekcije Džeka Nikolsona

Šta je legendarni glumac Džek Nikolson podijelio kao vrijedna saznanja iz svog ogromnog životnog iskustva?

Mrzim da dajem savjete, jer ljudi ne žele da ih prihvate.

Obožavam predavanja. Uživam u tome da mijenjam način razmišljanja. Ja želim da znam, razumijete? Volim da saslušam svakog. To je za mene eliksir života.

Ne smatram da mnogi ljudi na pravi način razumiju dokolicu i ulogu koju ona ima u našim životima. U današnje vrijeme, ljudi su previše takmičarski nastrojeni po pitanju slobodnog vremena, kao da je potrebno da ima neku drugu vrijednost kako bi moglo da se uklopi u naše puritansko shvatanje svijeta. Ukoliko igrate golf da biste dobili pozajmicu, on nema svoju pravu vrijednost, zar ne?

Bio sam naročito ponosan na to kako sam odglumio ulogu Džokera. Smatram ga umjetničkim djelom Pop arta.

Fotografije bilježe stvari onakve kakve jesu.

Poprilično se stidim ovoga, ali čitam samo sportske strane.

Ono što pokreće sportskog fana je sposobnost da ima svoje lične teorije.

Oduvijek sam smatrao da je košarka najbolji sport. Iako to nije bio sport u kome sam ja lično najbolji. Jednostavno je bilo najzabavnije gledati ga. Oduvijek sam govorio: “Betmen i košarka. Večernji sport i večernji strip.” Još kao malom mi se dopala. Košarkaši su izlazili noću. Imali su fantastičnu garderobu. Postojala je u vezi sa tim određena atmosfera maloljetničke delikvencije koja je bila uzbudljiva.

Stare emisije za djecu su sve sadržale lutke. Tako da donekle smatram, simbolično rečeno, da je to doprinijelo generacijskom manjku sposobnosti da prihvatimo ličnu odgovornost. To je razlog što su pripadnici bejbi bum generacije teoretičari zavjere, a ja nisam. To smatram za minornu, simboličnu generacijsku razliku koja se ispoljava kroz masovne pokrete. Ljudi su tako frustrirani. Ne žele da prihvate odgovornost za svoje promašaje. Uvijek postoji neki izgovor, znate? Uvijek je, “ja sam to i to i to je razlog” ili “To mi se dogodilo i to je razlog.” Svi imaju taj nagon da pokažu prstom na nešto drugo. Oni pokažu na lutku i kažu: “Ona je to uradila! A ne ja!”