Zanimljivosti

Alarm za uzbunu: Amazonija na dobrom putu da od prašume postane savana

Amazonija

Prije dvije godine pandemija je usporila sve — sve osim krčenja šuma Amazonije. Te 2020. godine Brazil je izgubio skoro 15 kvadratnih milja vegetacije dnevno, što je oko 24 stabla svake sekunde. Na ovome u velikoj mjeri možemo da “zahvalimo” rančerima i farmerima, koji krče šumu i spaljuju ostatke kako bi napravili mjesto za usjeve i stoku. Na ovaj način može se zapaliti treset, koncentrovana organska materija u zemljištu koja oslobađa ogromne količine ugljenika u atmosferu. Tako Amazonija, poznata kao pluća planete, umjesto kiseonika postaće izvor ugljen-dioksid, štetnog gasa koji je odgovoran za ubrzano zagrijavanje planete.

“Amazonija je sada u vanrednom stanju. Krčenje šuma se povećava iz godine u godinu: 2020. bila je gora od 2019, 2021. od 2020, a sigurni smo da će 2022. biti još gora“, poručuje Lučana Vani Gati, koja proučava prašumu na brazilskom Nacionalnom institutu za svemirska istraživanja.

Sada se naučnici utrkuju da otkriju da li i kada bi Amazonija mogla da dođe do tačke bez povratka, odnosno tačke kada bi najveća prašuma na zemlji mogla da se osuši i pretvori u prostranu savanu. Krajnji rezultat će biti gubitak nezamjenljivog ekosistema i glavnog igrača u globalnoj klimatskoj dinamici.

Rad objavljen u časopisu Nature Climate Change ima za cilj da pruži više jasnoće o toj prelomnoj tački, koja je možda i bliža nego što mislimo. Novo istraživanje je zasnovano na satelitskim podacima koji pokazuju da je 75 odsto Amazona postalo manje otporno na poremećaje poput suše. Naučnici su takođe otkrili da je vegetacija u više od tri četvrtine Amazona gubila otpornost od ranih 2000-ih.

Amazonu je takođe potrebno više vremena da se oporavi od poremećaja kao što su vremenski događaji, koji se odvijaju nedjeljama ili mjesecima, kao i duži vremenski periodi suše.

“Sve ovo sugeriše nam da se sistem usporava i da mu je potrebno više vremena da se oporavi od kratkoročnih fluktuacija koje ga ometaju“, kaže klimatski naučnik Kris Bolton sa Univerziteta u Ekseteru, glavni autor nove studije.

Još jedna velika prijetnja je sječa šuma, uključujući i onu koja se vrši proređivanjem odabranih stabala, ali ostavljanjem drugih. Ali čak i ako drvosječe ne unište potpuno područje, oni i dalje mogu da destabilizuju šumu.

“Ono što je zabrinjavajuće je da pored krčenja šuma, koje je relativno lako pratiti, vidimo veliki porast onoga što se zove degradacija šuma, gdje se biomasa izvlači iz šume. Dakle, oni sijeku drveće, ali ne do te mjere da se zemljišni pokrivač mijenja. Tako da pokrivač zemljišta ostaje šuma, ali sa manje drveća“, kaže naučnik za životnu sredinu Pontus Olofson, koji proučava Amazoniju, ali nije bio uključen u novo istraživanje.

I stočari doprinose suptilnijem slabljenju pejzaža. Oni mogu da ruše drveće, ali ostavljaju komad šume da stoji. Pošto su životinje koje su ostale unutar tog malog dijela sada okružene neplodnom zemljom, ne usuđuju se da napuste svoje ostrvo. Čak ni ptice neće rizikovati. U isto vrijeme, ivice te prašume su sada izložene otvorenom vazduhu i brzo degradiraju. Prašuma bi trebalo da je vlažna, a njeni spoljni djelovi se prže na suncu. Vremenom, vegetacija prašume odumire, a trave savane puze unutra. Ovo se čak može desiti i u manjem obimu kada ljudi sijeku amazonsku biomasu da bi izgradili put ili električne vodove.

Ova nova studija je otkrila da Amazonija gubi otpornost kada se suoči sa ljudskim aktivnostima. Oko 17 odsto jugoistočne Amazonije, gdje je krčenje šuma kontinuirano, nalazi se na 100 metara od jedne od ovih isušenih ivica. To je ogroman problem, jer je Amazonija izuzetno osjetljiva hidrološka mašina: drveće upija kišu i oslobađa vodenu paru tokom fotosinteze – zapravo toliko vode oslobodi da Amazon generiše sopstvenu kišu. „Evapotranspiracija je veoma važna u ciklusu vode za stvaranje padavina“, kaže Gati, piše Wired.

Sva ova ekstra atmosferska voda nastavlja da hidrira svaku drugu zemlju u Južnoj Americi, osim Čilea, gdje Andi blokiraju vlagu. Gubitak Amazonije bi isušio cio kontinent. To je kriza koja se samo pojačava: krčenje šuma znači manje drveća, što znači da se manje vlage šalje u atmosferu, što znači manje kiše, što znači da više stabala umire. Ova evapotranspiracija takođe hladi šumu – ona se u suštini znoji – tako da bez nje Amazon ne samo da se suši, već se i zagrijava. Ako šuma nastavi da gubi vodu i prelazi u savanu, biće to mnogo suvlji, travnati ekosistem koji je daleko zapaljiviji od prašume.

Naučnici još ne mogu da kažu kada bi Amazon u cjelini mogao da dostigne tu strašnu prekretnicu, jer postoji čitav niz varijabli, kao što su stopa krčenja šuma i kako bi se suše mogle intenzivirati. Ali na jugoistoku prašume dobijaju uvid u to kako bi ta tačka mogla da izgleda. Ovdje, kako su djelovi šume i ivice izloženi više sunca, velika stabla kojima je potrebno mnogo vode odumiru. Oni koji imaju tendenciju da prežive su slični onima koje biste vidjeli u savani – mogli bi čak da izgube svoje lišće tokom sušne sezone, za razliku od zimzelenih biljaka u prašume.

Send this to a friend