Sabajle je riječ koju nerijetko koristimo kada želimo da opišemo ustajanje rano ujutru.
“Sjutra ustajem na sabajle, i počinjem da vježbam”, “Imam sjutra ispit na sabajle”.
Ova riječ, kao i mnoge u našem jeziku, potiče iz turskog.
Abdulah Škaljić u djelu “Rječnik turcizma”, navodi imenicu sabah u značenju jutro, zora, a sabahile kao prilog nastao dodavanjem postpozitivnog člana „ile“ na tu imenicu u značenju „sa“, pa sabahile zapravo znači sa jutrom ili ujutru, zorom.
,,Dok cekas sabah sa sejtanom.”