Koliki je zapravo ljudski životni vijek?

Zvanično najstarija osoba u istoriji ljudskog roda Francuskinja Žana Kalmen nije imala 122 godine kada je umrla, jer je njena biografija faksifikovana, tvrdi čuveni ruski matematičar Nikolaj Zak.

Ona je, smatra Zak, imala “samo” 99 godina i uopšte nije bila Žana Kalmen jer je prava Žana umrla 1934. godine kao pedesetdevetogodišnjakinja, a onda je njena ćerka Ivona uzela njen identitet kao bi izbjegla plaćanje poreza na nasljedstvo.

To bi značilo da najstarija žena na svijetu nije imala ni 100 godina kad je preminula 1997. godine.

Ova hipoteza ruskog matematičara otvorila je veliku naučnu polemiku o dužini ljudskog života – na jednoj strani su oni koji tvrde da niko ne može da preživi 115. godinu, a na drugoj oni koji tvrde da granice nema.

Naučni časopis “PLOS bajolodži” objavio je tekst u kojem se tvrdi da su neki zanimljivi zaključci istraživanja starenja plod statističkih grešaka, odnosno loših podataka, ako ne i direktne prevare.

U 20. vijeku osjetno je povećan broj dugovječnih, a mogućnost tačnog predviđanja koliko će ljudi doživjeti duboku starost postalo je važno društveno pitanje.

Biolog Sok Njumen, sa Australijskog nacionalnog univerziteta, dovodi u pitanje tvrdnje o dugovječnosti.

On napominje da lažna dugovječnost može biti posljedica i pogrešno zabilježenih datuma rođenja, posebno ako se uzme u obzir da su današnji stogodišnjaci i oni još stariji rođeni u vrijeme slabije pismenosti i neuredne evidencije.

Statističke greške potkopavaju nalaze poznatih istraživanja o dugovječnosti.

Prvo istraživanje, objavljeno 2016. godine u časopisu “Priroda”, sugeriše da je maksimalni životni vijek oko 115 godina.

Drugo, objavljeno 2018. godine u časopisu “Nauka”, tvrdi da maksimuma vjerovatno ni nema, odnosno da postoji pravilo da sa životnom dobu raste i vjerovatnoća umiranja.

Ovo drugo istraživanje, nastalo na osnovu proučavanja 4.000 Italijana starijih od 105 godina, ukazuje da je nakon te dobi šansa za umiranje – stoodstotna.

Dimitri Jodanov, matematičar sa Plank instituta za demografska istraživanja u Rostoku smatra da dvije strane nisu neophodno kontradiktorne.

Demografi su odavno svjesni da pogrešni podaci mogu analizu učiniti neupotrebljivom.

Postoji nekoliko knjiga o temi dugovječnosti koje se bave metodološkim problemima.

Prema Jodanovu, masovne greške postoje u podacima o populaciji, ali su malo vjerovatne u višestruko provjerenim podacima o stogodišnjacima.