Najveće obmane svjetskih naučnika

Bilo da su to uradili radi slave, novca, ili jednostavno iz čiste zlobe i ljubomore, neki ljudi su uložili sav svoj trud i napor kako bi prevarili čovječanstvo svojim “velikim otkrićima”. Iako ih ima daleko više, ovaj put smo odabrali pet najpoznatijih naučnih obmana.

Beringerovo lažno kamenje

Profesor Johan Beringer, dekan Medicinskog fakulteta na Univerzitetu u Vinzburgu, 1725. godine otkrio je niz dobro očuvanog kamneja sa ustisnutim fosilima životinja, kao što su gušteri, žabe i pauci. Na nekim od njih bili su i natpisi, poput “Bog” na hebrejskom, latinskom i arapskom – zbog čega je Beringer vjerovao da su fosili Božanskog porijekla.

The lying stones of Johann Beringer @geolsoc #geobakeoff pic.twitter.com/xT6YmoY9sK

— Hollie (@HolsShortcake) April 30, 2017

Nakon što je objavio nekoliko članaka na temu, pa čak i knjigu, utvrđeno je da su njegove ljubomorne kolege sa fakulteta podmetnuli fosile kako bi uništili Beringerovu reputaciju.

Otkrića Shinichi Fujimure

Shinichi Fujimura je bio jedan od vodećih samoukih arheologa u Japanu. Ranih 1980-tih godina otkrio je brojne artefekte, a kako su njegova otkrića napredovala, predmeti koje je pronalazio postajali su sve stariji i stariji.

Na kraju, pronašao je predmet star 600.000 godina, odnosno dokaz da je na lokalitetu bilo ljudsko naselje staro više od pola miliona godina. Naravno, ovakvo otkriće bi značajno doprinjelo nauci i promjenilo sve što smo do tada znali o našim precima. Srećom, znatiželjni novinari su potajno pratili rad Fujimure i konačno razotkrili tajnu njegovog uspjeha.

Naime, “arheolog” je sam zakopavao objekte u zemlju koje bi kasnije pronašao, a vrijedni novinari su njegove postupke zabilježili na fotografijama.

Sirena iz Fidžija

Ljudi vjekovima pokušavaju da pronađu sirene. Kroz istoriju, brojne slične sirene su obilazile razne izložbe, ali niti jedna nije bila toliko popularna i uvjerljiva kao Sirena iz Fidžija.

Mnogi ljudi su nasjeli i povjerovali da je ova mumificirana sirena (koja je zaradila gomilu love) stvarna, iako je ona bila samo vješto zašiveni torzo i glava majmuna za rep ribe, sve zajedno prekriveno kaširanim papirom (papier-mâché).

Piltdaunski čovjek

Piltdaunski čovek je zapravo lobanja i ostatak vilice otkriven 1912. godine za koje su tadašnji stručnjaci utvrdili da je nova vrsta ranog čovjeka.

Tek nakon više od 40 godina naučnici su utvrdili pravo porijeklo Piltdaunskog čovjeka – lobanja je bila ljudska (relativno mlada), a vilica majmunska. I do danas se vjeruje da je prevaru smislio i vješto održavao pronalazač kostiju Čarls Doson, po kome je nova vrsta i nazvana.

Velika mjesečeva obmana

Velika Mjesečeva obmana odnosi se na niz od šest članaka koji su objavljeni u New York Sun-u 1835. godine o navodnom otkriću života, pa čak i civilizacije na Mjesecu. Otkrića su lažno pripisana Sir Džonu Hersčelu, možda i najpoznatijem astronomu svog vremena.

Prema članku, površina Mjeseca bila je prekrivena piramidama u lila boji, okeanima i drvećem, uključujući i bizone, koze, jednoroge, dabrove i krilate humanoide (“Vespertilio-homo”) koji su sagradili hramove. Kasnije je utvrđeno da je članak lažan, a uprkos tome, dosta ljudi je nastavilo da vjeruje u jednoroge na mjesecu. Autor priče je navodno dr Endru Grand, koji je sebe opisao kao Hersčelovog saputnika, ali dr Grant je bio izmišljeni lik.