Sebi za života podigao nadgrobnu ploču: Ne prepisujte imovinu dok ste živi

Na nadgrobnim spomenicima može se mnogo toga pročitati, a najprije riječi pune vječne ljubavi, tuge i zahvalnosti. Ponekad tu budu uklesane i neke duhovite opaske, ali riječi koje se nalaze na jednom groblju u okolini Užica privlače pažnju, a kad ih izgovorite paraju uši.

Opljačkan, prevaren, iznevjeren i ostavljen – napisano je na ploči koju je još za života sebi podigao Obrad Stefanović. U svoje vrijeme bio je jedan od viđenijih direktora, bogat i uticajan, ali kako kaže, njegovu starost opisuju te četiri tužne riječi.

“Radio sam i dobro zarađivao, a novac ulagao u nekretnine. Devedesetih godina pravio sam kuće na Zlatiboru, vrhunske apartmane u vrijednosti milion eura, ali sve je to nakon razvoda otišlo na doboš. Advokati i sudije su od tada upravljali mojim životom. Najveća moja greška jeste što sam prije smrti djeci prepisao imovinu, zato sam sada bez igdje ičega. Zato svima savjetujem da ne bi prošli kao ja “ne prepisujte ništa nikome dok ste živi, nek se dijele nakon vaše smrti i rade šta hoće”, priča za Rinu Obrad.

Prije deset godina nakon tih životnih udaraca povukao se u vikendicu u selu Bioska, jer mu je to jedino ostalo. Živi od 17.000 penzije. Zbog, kako to Obrad kaže, promašenog života, greške koje je napravio sada bi rado ispravio ne pitajući za cijenu, ali je kasno. Jedino što je mogao da uradi jeste da na svom spomeniku ispiše riječi koje su obilježile njegov život.

“Kada sam stao i analizirao svoju situaciju u koju sam dospio, shvatio sam da sam prvo iznevjeren, zatim prevaren – što je za mene zločinački udružen poduhvat, potom opljačkan jer su mi sve što sam imao uzeli i na kraju kada su sve uzeli, shvatili su da im više nisam potreban i svi su me ostavili, a ta riječ me najviše boli. Niko me ne zove telefonom da pita gdje si, kako si i treba li ti nešto, imaš li šta da jedeš. To što sam ostavljen od svih najteže mi pada”, dodao je Stefanović.

Bolne riječi uklesane na grobnici nekadašnjeg milionera opomenuće mnoge koji dođu na ovo groblje da zapale svijeću, da u životu ništa nije vječno, pa ni milioni.

“Nije svejedno, ljudi kažu da znaju gdje će pasti, tu bi sjeli, ja eto nisam znao. Sve prođe u životu i ništa nije vječno, zato ove riječi sa spomen-ploče nikad neću ukloniti za nauk drugima, ali uvijek ću svima oprostiti”, zaključio je Obrad.