Najava subvencija za produženi boravak djece predstavlja pozitivan korak i priznanje da roditelji, posebno zaposleni, imaju ozbiljne probleme u organizaciji i finansijama vezano za brige o djeci. Ipak, ostaje pitanje prioriteta socijalne politike u državi u kojoj se većinski broj porodica suočava sa egzistencijalnim problemima, saopštila je predsjednica Banke hrane Crne Gore Marina Medojević.
“Prema podacima sindikalne potrošačke korpe, porodici sa dvoje maloljetne djece potrebno je oko 640 eura mjesečno samo za hranu, dok je linija siromaštva 695 eura. Istovremeno, nemali broj zaposlenih građana prima zarade od oko 600 eura, uključujući i dio visokoobrazovanih radnika koji su prijavljeni na niže kvalifikacije. Posebno zabrinjava položaj nezaposlenih i građana koji su prinuđeni da rade u sivoj zoni, bez zaštite sistema”, navela je Medojević.
Kako dodaje, materijalno obezbjeđenje porodice (MOP), kao jedino socijalno davanje namijenjeno najsiromašnijima, iznosi između 100 i 200 eura mjesečno, što jasno pokazuje odnos države prema socijalno ugroženim građanima.
“U takvim okolnostima, zabrinjava činjenica da ni školska užina za djecu barem iz porodica koje žive ispod linije siromaštva nije među prioritetima socijalne politike, iako bi upravo takva mjera imala direktan uticaj na zdravlje i dostojanstvo djece”, rekla je Medojević.
Prema njenim riječima, kriterijumi koji su javnosti predstavljeni o subvenciji za produženi boravak, po kojima će se odluka Glavnog grada primjenjivati, na kojem Banka hrane insistira već 16 godina, su pohvalni.
“Posebno je važno što će socijalno ugroženim porodicama troškovi biti pokriveni u potpunosti, kao i djeci sa smetnjama u razvoju i osobama sa invaliditetom. Međutim, ostaje otvoreno pitanje statusa samohranih roditelja, posebno samohranih majki koje same brinu o djeci i čija mogućnost zaposlenja direktno zavisi od dostupnosti vrtića i produženog boravka. Smatramo da upravo ove porodice moraju imati posebne olakšice i jasno definisanu podršku”, dodala je Medojević.
Kako je ukazala, pozitivno je i to što je najavljeno da će procedura prijavljivanja za subvencije za produženi boravak biti jednostavna i dostupna svim građanima koji ostvaruju pravo na subvenciju.
“Isti princip trebalo bi primijeniti i u oblasti stanovanja. Subvencije za podstanare moraju biti dostupnije, kontinuirane i prilagođene realnim životnim okolnostima građana. Podsjećamo da je za subvencije podstanarima opredijeljeno svega 150 hiljada eura godišnje, dok je za produžene boravke izdvojeno dva miliona eura. Za koji trošak porodice je mjesečno potrebno više novčanih sredstava (za kiriju ili produženi boravak) koji od njih traje duže vrijeme a koji od njih teže pogađa socijalno ugroženije porodice u Crnoj Gori?”, upitala je Medojević.
Takođe, kao što je najavljeno da će prijave za produženi boravak biti moguće tokom cijele godine, isti model, smatra Medojević, treba primijeniti i za podstanare, jer se podstanarski odnosi zasnivaju tokom cijele godine, a ne samo u periodu trajanja kratkih konkursa.
“Socijalna politika mora biti zasnovana na stvarnim potrebama građana, uz poseban fokus na djecu, stare, samohrane roditelje, podstanare i porodice koje žive na ivici siromaštva”, zaključila je Medojević.
Isto kao sto je lijepo da Pljevlja od 25 000 stanovnika dobiju novu bolnicu, vazda bolje nova, nego stara.
Ali je od mnogo, neuporedivo veceg znacaja da Podgorica od 300 000 stanovnika dobije gradsku bolnicu.
Ko donosi odluke?
Na osnovu kakvih parametars, procjena, istrazivanja, objektivnih pokazatelja?
A, pa to ne postoji.
Moja volja, tvoja zapovijest.
Taj princip rules.