Hiljadama kilometara daleko od porodice, mnogi ljudi iz siromašnijih djelova svijeta odlaze tamo gdje pokušavaju poštenim radom da obezbijede bolji život. Među njima je i Dauda iz Senegala, koji svake godine obilazi zemlje Balkana pokušavajući da zaradi dovoljno novca za suprugu, troje djece i ostatak porodice koja živi u rodnom Dakaru.
U Senegalu, državi na krajnjem zapadu Afrike, prosječna mjesečna plata iznosi manje od 200 eura, zbog čega je, kako kaže Dauda, teško obezbijediti normalan život za porodicu. On upravo zbog toga dolazi u Crnu Goru, gdje godišnje provede oko šest mjeseci radeći različite poslove i prodajući ručno izrađene suvenire i nakit.
“Život u Senegalu je jako težak, zato dolazim ovdje da se borim za zaradu i šaljem im novac”, kaže Dauda za portal RTNK.
Ovaj tridesetsedmogodišnjak već pet godina dolazi na Balkan, a sve je počelo od Novog Sada u Srbiji.
“Ručno pravim suvenire i nakit koji prodajem, a po potrebi radim i druge poslove, samo da zaradim za svoju porodicu. Imam ženu i troje djece u Dakaru, a tamo su i majka i sestra. Sada već dvije godine dolazim u Crnu Goru i tu provedem oko šest mjeseci, a ostatak godine u Africi”, pojašnjava Dauda.
Prema studiji Evropske komisije „Imagining Europe from Outside”, troje od četvoro Senegalaca želi da emigrira, a upravo je Stari kontinent najpoželjnija destinacija. Iako je život daleko od porodice težak, Dauda ostaje vedrog duha. Kaže da je na Balkanu pronašao mnogo dobrih ljudi i mjesta zbog kojih se rado vraća svake godine.
“Volim cijeli Balkan, ali najviše volim Crnu Goru. Tokom ljeta sam često u Herceg Novom i Budvi, generalno po primorju, a to mi je plan i za ovu godinu“, navodi Senegalac.
Ipak, među svim gradovima koje je obišao tokom godina provedenih na Balkanu, kaže da posebno mjesto za njega ima Nikšić, gdje je stekao prijatelje i, kako ističe, uvijek se osjećao dobrodošlo.
„Nikšić je super. Ovdje imam prijatelja i ljudi su generalno jako dobri prema meni, baš zbog toga i dolazim ovdje svake godine da živim i radim“, kaže Dauda.
Uz to, dodaje da su cijene u Nikšiću značajno niže nego na primorju ili u Podgorici, a naročito smještaj. U skladu sa tim, Dauda šarmantno zaključuje razgovor – i to na našem jeziku: „Nikšić je moj grad“!




Zato mu sunarodnici srecu i radost sire po kucama na granici put Hercegovine
šta je ovo, reklama boravka na crno i bez radne dozvole?