Učenici i roditelji vide korupciju u školama, privatni časovi označeni kao najveća siva zona

Zapošljavanje preko veze, privilegovanje pojedinih učenika pri ocjenjivanju, uticaj roditelja i poznanstava na školske odluke, ali i privatni časovi kao mogući prostor sukoba interesa, glavni su nalazi opsežnog istraživanja o korupciji i rizičnim praksama u obrazovanju, u kojem je učestvovalo više od 9.200 ispitanika iz svih grupa školskog sistema. Istraživanje pokazuje da učenici i roditelji znatno češće uočavaju nepravilnosti nego nastavnici i uprava škola, dok se privatni časovi izdvajaju kao najosjetljivija siva zona obrazovnog sistema.

Korupcija u obrazovanju u Crnoj Gori ne prepoznaje se samo kroz mito i direktnu novčanu korist, već mnogo češće kroz privilegije, neformalne uticaje i nejednak tretman učenika, pokazuje Izvještaj istraživanja o korupciji i rizičnim praksama u obrazovanju koji je objavio Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija MPNI.

Istraživanje je sprovedeno kroz četiri posebna upitnika, prilagođena učenicima, roditeljima, nastavnicima i direktorima, a obuhvatilo je ukupno 3.848 učenika, 3.013 roditelja, 2.264 nastavnika i 159 direktora i pomoćnika direktora škola.

Rezultati pokazuju da direktori i nastavnici najjasnije prepoznaju određene pojave kao korupciju, dok su učenici i roditelji nešto manje jednoznačni u procjenama.

Najveći stepen saglasnosti među svim grupama postoji oko stava da je zapošljavanje po rodbinskoj, političkoj ili prijateljskoj vezi, umjesto po znanju i kompetencijama, oblik korupcije.

„Posebno se kao problematični prepoznaju zapošljavanje po rodbinskim, političkim ili prijateljskim vezama, bolja ocjena ostvarena preko privatnih ili porodičnih odnosa i korišćenje poznanstava za upis, prelazak ili raspoređivanje učenika mimo jasnih kriterijuma“, navodi se u zaključku istraživanja.

Veoma visoko ocijenjene su i situacije u kojima učenik dobija bolju ocjenu zbog veze, kao i slučajevi kada se koriste poznanstva za upis ili prelazak u drugu školu.

Jedan od značajnih nalaza istraživanja jeste jasna razlika između korisničke i institucionalne perspektive.

Učenici (2,72) i roditelji (2,64) u većoj mjeri opažaju prisustvo koruptivnih i rizičnih praksi u školi nego nastavnici (2,22), a posebno direktori i pomoćnici direktora (1,79).

Kao najprisutnija pojava izdvaja se privilegovanje pojedinih učenika pri ocjenjivanju, naročito iz perspektive učenika.

Čak 33,5 odsto učenika smatra da u njihovoj školi postoje privilegovani učenici kojima se češće izlazi u susret nego drugima, dok dodatnih 23,2 odsto procjenjuje da je ta pojava umjereno prisutna.

„Privilegovanje pojedinih učenika pri ocjenjivanju izdvaja se kao najuočljivija pojava, posebno iz perspektive učenika, što znači da je među njima ova praksa procijenjena kao više nego umjereno prisutna“, navodi se u izvještaju.

Roditelji i učenici relativno visoko ocjenjuju i zloupotrebu poznanstava pri upisu i prelasku, kao i uticaj statusa porodice na školske odluke.

Privatni časovi – pomoć ili sukob interesa?

Posebno osjetljivo pitanje istraživanja bili su privatni časovi, koji su označeni kao najveća siva zona obrazovnog sistema.

Dok direktori i nastavnici ovu praksu češće vide kao ozbiljan etički problem, učenici i roditelji je doživljavaju znatno blaže.

Najizraženija razlika među grupama zabilježena je upravo kod tvrdnje da nastavnik drži privatne časove učeniku kojem predaje isti predmet i potom ga ocjenjuje.

Direktori ovu praksu ocjenjuju sa 4,59, nastavnici sa 4,17, dok učenici daju znatno nižu ocjenu 3,07.

Istovremeno, čak 43,2 odsto učenika navodi da je u posljednjih godinu dana pohađalo privatne časove, dok isto potvrđuje 39,9 odsto roditelja.

Među učenicima koji pohađaju privatne časove, njih 15 odsto kaže da časove drži nastavnik zaposlen u njihovoj školi.

„Privatni časovi nijesu po sebi nužno koruptivna praksa, ali u odsustvu jasnih pravila i nadzora mogu postati izvor nejednakog tretmana, pritiska na porodice i narušavanja profesionalnih granica“, upozorava se u zaključku.

Najčešći razlog za privatne časove su priprema za ispit, test ili maturu, savladavanje gradiva i poboljšanje ocjene, ali dio učenika i roditelja otvoreno navodi da redovna nastava nije dovoljno kvalitetna.

Strah od prijavljivanja i nepovjerenje u sistem

Iako većina učenika deklarativno kaže da bi prijavila situaciju u kojoj nastavnik traži poklon, uslugu ili novac radi bolje ocjene, povjerenje u sistem prijavljivanja ostaje slabo.

Na pitanje da li bi prijavili nastavnika koji traži poklon za bolju ocjenu, 53,2 odsto učenika odgovorilo je potvrdno, ali gotovo polovina ili ne bi prijavila ili nije sigurna.

Još slabija spremnost postoji kada je riječ o prijavljivanju koristi koju je drugi učenik ostvario „preko veze“ i to samo 33 odsto kaže da bi to prijavilo.

Kao razloge za neprijavljivanje učenici najčešće navode strah od posljedica, nepovjerenje da bi škola reagovala, lojalnost prema vršnjacima i odbijanje da budu percipirani kao “drukare”.

„Kod učenika je najniža prosječna ocjena zabilježena za tvrdnju da bi imali povjerenja da će prijava biti shvaćena ozbiljno, što sugeriše da je upravo povjerenje u institucionalni odgovor najslabija tačka iz njihove perspektive“, navodi se u izvještaju.

Značajno je i to da bi se gotovo polovina učenika u slučaju sumnje na korupciju prvo obratila roditelju ili staratelju, a ne školi ili institucijama.

Istraživanje pokazuje da ni nastavnici nijesu pošteđeni pritisaka.

Čak 27,6 odsto nastavnika navodi da je barem jednom bilo izloženo pritiscima kolega, uprave ili roditelja da izmijene ocjenu, opravdaju izostanke ili drugačije postupe.

Polovina nastavnika kaže da je makar jednom odbila poklon, uslugu ili privatni aranžman jer ga je smatrala neprimjerenim.

Kao najrizičnije oblasti za korupciju nastavnici izdvajaju pritisak roditelja (25,9 odsto), ocjenjivanje (21 odsto) i zapošljavanje (17,1 odsto).

Istovremeno, više od polovine nastavnika nije upoznato sa procedurom zaštite podnosilaca prijave, a čak 50,5 odsto ne zna da li škola uopšte ima procedure za poklone, sukob interesa i prijavu nepravilnosti.

Za razliku od učenika i nastavnika, direktori i pomoćnici direktora pokazuju znatno veće povjerenje u institucionalne mehanizme.

Čak 90,6 odsto njih smatra da bi podnosilac prijave u školi bio zaštićen od negativnih posljedica.

Ipak, više od polovine škola nema anoniman kanal za prijavu nepravilnosti, a samo 31,4 odsto direktora navodi da škola ima usvojena pisana pravila za sve oblasti – poklone, sukob interesa, prijavu nepravilnosti i zaštitu prijavilaca.

„Formalni okvir djelimično postoji, ali još nije dovoljno vidljiv, operativan ni internalizovan među ključnim akterima“, konstatuje se u zaključku.

Autori istraživanja zaključuju da se korupcija u obrazovanju prije svega vezuje za favoritizam, uticaj veza, subjektivnost u odlučivanju, privatne časove i pritiske na nastavnike, a mnogo manje za otvoreno podmićivanje.

„Unapređenje integriteta u obrazovanju ne zavisi samo od kažnjavanja pojedinačnih nepravilnosti, već od sistemskog jačanja pravičnosti, transparentnosti, profesionalne autonomije, zaštite prijavilaca i kulture neprihvatanja sivih praksi“, poručuje se u izvještaju.

Naime, problem nije samo u tome da li neko daje mito, već u tome koliko je školski sistem pravedan za sve učenike pod jednakim uslovima.

Aleksandra Obradović