Predsjednika Odbora i poslanika Socijalističke narodne partije SNP, Aleksandra Damjanovića, danas je na kontrolnom salsušanju ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, zanimalo da li će država, ukoliko se raskine ugovor sa kompanijom Nega turs, biti u obavezi da isplati određeni novac investitoru.
Gvozdenović je rekao da će o naknadi štete odlučiti pravosudni organi.
Odbor je, osim Gvozdenovića, saslušao i vršioca dužnosti sekretara Sekretarijata za razvojne projekte, Biserku Dragićević.
Dragićević je, odgovarajući Damjanoviću, saopštila da je teško odgovoriti na to pitanje i da su i Vlada i Hotelska grupa HG Budvanska rivijera pretrpjele štetu.
„Kolika će precizno iznositi ta šteta, ne možemo tvrditi. To će biti predmet daljih analiza angažovanja pravnih, finansijskih i ekonosmkih stručnjaka koji će u daljem postupku, sa zahtjevom za naknadu štete, uz raskid ugovora procesuirati tužbu prema sudu“, rekla je Dragićević.
Hotel As je prodat rusko-crnogorskoj kompaniji Nega turs u maju 2002. za pet miliona maraka uz obavezu da uloži 22 miliona maraka i da hotel završi do kraja 2003. godine. Obaveze nijesu ispunjene ni nakon 12 godina, pa je Ministarstvo 2014. godine potpisalo aneks ugovora sa Nega tursom.
Jedan od najbitnijih elemenata u odlučivanju za prihvatanje tog aneksa bila je bankarska garancija naplativa na prvi poziv u iznosu od tri miliona Eeura, kojom je investitor garantovao državi da će do 1. decembra prošle godine uložiti nekoliko desetina miliona eura u završetak objekta.
Gvozdenović je na kontrolnom saslušanju zbog utvrđivanja činjenica i okolnosti u vezi sa validnošću izdate garancije za završetak radova na hotelu As u Perazića Dolu, kazao da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma uz formalnu komunikaciju sa drugim nadležnim institucijama sprovelo sve neophodne radnje u vezi pravilnog formulisanja teksta garancije, provjere boniteta banke i ispravnosti teksta po prijemu garancije.
Poslanik Socijaldemokratske partije SDP, Raško Konjević, pitao je Gvozdenovića ko je u Vladi, imenom i prezimenom, bio zadužen da provjeri garanciju koju je izdala ruska Sberbanka.
„Neko je to morao da provjeri. Tu bankarsku garanciju je izdala Sberbanke, najbolja ruska državna banka, pa je samim tim provjera garancije bila još jednostavnija“, kazao je Konjević.
Konjević je rekao da je bankarska garancija bila jedan od ključnih argumenata da Vlada usvoji aneks ugovora.
„Provjera garancije traje maksimalno nekoliko sati. Na koji način je ta garancija dostavljena Ministarstvu i u kojoj proceduri? Nijesmo provjerili garanciju i tu je greška“, tvrdi Konjević.
Gvozdenović je saopštio da je predsjednik Borda Nega turs, Dejan Gradašević, krajem 2013. godine mejlom obavjestio stručne službe Ministartsva da je postigao dogovor sa Sberbankom u vezi izdavanja garancije.
„Početkom 2014. godine Gardašević dostavlja tekst garancije usaglašen sa Sberbankom. Ministarstvo nakon toga dostavlja tekst garancije Tenderskoj komsiji i Ministarstvu finansija sa zahtjevom da se provjeri rejting banke“, kazao je Gvozdenović.
On je rekao da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma dostavilo tekst garancije Savjetu za privatizaciju uz kompletnu prateću dokumentaciju, koji ga i usvaja.
Kada je utvrđeno da se projekat ne realizuje na način utvrđen aneksom, porenulo se pitanje naplate garancije.
„Niko u tom momentu ne sumnja da li je garancija validna ili nije. Ministarstvo je početkom ove godine angažovalo Amabasadu Crne Gore u Moskvi i uputilo Sberbanci poziv za plaćanje garancije, nakon čega banka dostavlja obavještenje da je ona nije izdala“, saopštio je Gvozdenović.
Ministarstvo je, uz sumnju da se radi o falsifikatu, 8. marta ove godine predalo krivičnu prijavu tužilaštvu, kojom je obuhvaćeno šest osoba koje su posredno ili neposredno u ime investitora bile povezane sa pitanjem garancija.
„Investitor je rekao da je spreman za nadoknadu sume po bankarskoj garanciji uz prihvatljivo rješenje po pitanju ukupnog raskida ugovora“, dodao je Gvozdenović.
Damjanovića je zanimalo i zašto se čekalo dvije godine da se Nega tursu izda građevinska dozvola, iako je, u momentu kada je definisan ugovor, bilo predviđeno da se to realizuje u roku od 30 do 45 dana.
„Ta dozvola je izdata tek nakon dvije godine i investitor to navodi kao prvi razlog za kašnjenje“, rekao je Damjanović.
Gvozdenović je objasnio da je građevinska dozvola izdata šest dana nakon dostavljanja kompletne dokumentacije.
„To je bio decembar 2006. godine. Tada je formirana nova Vlada i to je bila jedna od prvih dozvola koje sam potpisao“, kazao je Gvozdenović.
Damjanoviću je sporan i aneks ugovora koji je potpisan početkom 2014. godine, odnosno odredba člana 7 koja je vezana za izmjenu člana 12 osnovnog ugovora.
„Taj član 12 osnovnog ugovora je definisao da u slučaju raskida ugovora Nega turs ima pravo da od Vlade zahtijeva povraćaj dijela sredstava u visini od 70 odsto onih koja su uložena“, rekao je Damjanović.
Taj član je izmijenjen aneksom koji sada glasi da u slučaju da ugovor bude raskinut Vlada zadržava pravo naplate punog iznosa garancije kao ugovornu kaznu, dok će obaveza povraćaja datog i naknade štete biće određene u skladu sa zakonom.
„Čega datog, kakve naknade štete i kojim zakonom“, pitao je Damjanović.
On je pitao da li je Vlada aneksom dovoljno zaštitila interse države u slučaju raskida ugovora.
Dragićević je objasnila da je izmjena člana 12 osnovnog ugovora potpuno u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima.
„Na ovaj način smo i dodatno zaštititli državu, jer smo omogućili da se naplati i bankarska garancija od tri miliona eura“, rekla je Dragićević.
Nezavisnom poslaniku, Mladenu Bojaniću, sporan je ukupan iznos realizovanih investicija.
„Prema izvještaju radnog tima Savjeta za privatizaciju, 2010. godine, navodi se da je evidentno da se u rekonstrukciju objekta utrošeno značajno više sredstava od ugovorm definisanog iznosa. Naredne godine u još jednom izvještaju se navodi da je realizacija investicija 400 odsto, odnosno 45 miliona eura“, rekao je Bojanić.
On je pitao Gvozdenovća da li su te informacije tačne.
Za Bojanića je sporno i što postoji mogućnost da hotel ponovo biti uknjižen u vlasništvo Budvanske rivijere, što je, kako smatra, šteta za državu.
„Budvanska rivijera nije pretrpjela štetu. Oni su dobili pet miliona maraka od prodaje hotela. Otvoreno sumnjam da se nekome ovdje namiješta vrijedna imovina, a da država trpi štetu i da se radi o korupciji“, naveo je Bojanić.
Hotel As, ukoliko se raskine ugovor, kako je naveo, mora doći u vlasništvo države.
Gvozdenović je rekao da se Bojanić koristio podacima iz izvještaja koji nije onaj zvanične komisije.
Poslanik Demokratske partije socijalista DPS, Zoran Jelić, pitao je kakva je bila uloga Sekretarijata u čitavom tom procesu, kao i da li je investitor bio natjeran da potpiše aneks ugovora.
Dragićević je rekla da je prvobitni ugovor je predvidio investiciona ulaganja od 22 miliona maraka, dok je aneksom ugovora ta investiciona obaveza utvrđena na iznos od 15 miliona za prvu fazu i dodatnih 35 miliona za drugu fazu ugovora.
„Uvedena je i bankarska garanacija koja nije postojala u osnovnom ugovoru u iznosu od tri miliona eura. Aneksom je definisan dodatni mehanizam zaštite Vlade u slučaju raskida ugovora, obaveza dostavljanja bankarske garancije, podignuta kategorija hotela i značajno povećana investiciona obaveza“, kazala je Dragićević.
Ona je navela da investitor nije bio natjeran da potpišu takav aneks.
„Inicijativa za potpsivanje takvog aneksa je i potekla od investitora“, rekla je Dragićević.
Poslanik SNP-a, Srđan Milić, tražio je da mu se objasni ko je od čitave investicije imao koristi, s obzirom da se samo čuju navodi da su svi pretrpjeli štetu.
Poslanik Pozitivne Crne Gore, Goran Tuponja, rekao je da od potpisivanja ugovora do danas, kada je u pitanju hotel As, postoji samo „jedan nedovršeni monstrum“.
„Imamo stanje koje obećava da neće biti riješeno ni narednih pet godina. Odavno je trebalo raskinuti ugovor. Kada je u pitanju garancija, vama je podmetnut falsifikat. To nema u kriminalnim filmovima, da se cijela jedna država prevari na takav način“, smatra Tuponja.
Nezavisni poslanik, Damir Šehović, rekao je da je, po pitanju garancija, očigledno da je neko napravio krivično djelo i da to treba utvrditi.
