Crna Gora je lijepa zemlja, u kojoj žive lijepi ljudi

Razgovarao

Ljubomir Filipović

Damir Muratov, vodeći sibirski umjetnik, poznat u svijetu kao autor “sibirske autonomije”, došao je u Crnu Goru prošle godine kao učesnik rezidencijalnog umjetničkog projekta, i umjesto jednomjesečne posjete, ostao je zbog pandemije u zemlji skoro godinu dana. Iskoristio je vrijeme i stvorio “Ep o crnogorskoj prirodi”. Dio radova je bio izložen u decembru na Cetinju kao dio godišnjeg Salona. Cijeli njegov projekat biće izložen u Budvi 22. januara u Dukley Gallery. Umjetnik o projektu kaže: “Vizuelni libreto za operu godišnjih doba, kada priroda sama stvara umjetnost. Inspiracija je došla od ljepota crnogorske prirode i hrestomatijskih platana Žerikoa, Delakroe i Goje. Projekat je svijevrsni saundrtek šuma lišća i pjesme crnogorskih drzodova. Muratov u intervjuu za CdM priča kako se snašao u Crnoj Gori, šta je na njega ostavilo najveći utisak, zašto Rusi i dalje dolaze i biraju Crnu Goru za svoju drugu domovinu…

Kako Vam se čini Crna Gora? Osim prirode, koja je tema Vašeg projekta, što je još u našoj zemlji na Vas ostavilo utisak?

Ovo je lijepa zemlja, u kojoj žive lijepi ljudi. Ovdje sve odiše istorijom, svaki kamen. Ovi lijepi prirodni pejsaži, topla i udobna mjesta, za koja se nekad trebalo biti i boriti, stoje kao napomena da oni moji danas ovdje žive treba da budu zahvalni svojim precima, koji su za njih sačuvali ovu zemlju.

Interesantno je kako upravo njeni ljudi sliče po ljepoti ovoj lijepoj zemlji. Priroda je projekcija, mi smo svi projekcija prirode. Na primjer, ljudi koji žive u betonskim blokovima velikih gradova su drugačiji, dok život pored šume ili parka, isto tako utiče na čovjeka.

Jeste li imali priliku da se upoznate sa lokalnim umjetnicima? Kako ocjenjujete crnogorsku art scenu?

Naravno da poznajem crnogorske umjetnike. Tokom prvog boravka u Crnoj Gori, umjetnici sa kojima sam se sretao u projektu Jugooceanija bili su Sonja i Roman Đuranović, Tijana Gordić, Mirsad Đurđević. Crna Gora može biti ponosna na svoj doprinos evropskoj umjetnosti. Prošle godine mi je bila čast da učestvujem u Jesenjem salonu.

Zašto ste baš izabrali Goju, Delakrou i Žerika za Ep o crnogorskoj prirodi?

Oni su umjetnici romantizma, a crnogorska priorad je romantičarksa priroda. I sama priča o tome da je još Bajron, pjesnik-romantičar za Crnu Goru rekao ono o biserima, negdje me je i inspirisala da u crnogorskoj prirodi prepoznam Goju, Delakroa, jer upravo u njima vidim taj romantizam.

Ranije ste tematizirali Sibir. Kritičari su Vas nazivali „genijem mjesta“. Na novoj izložbi tematizirate Crnu Goru. Sibir je za većinu nas asocijacija na hladnoću, beskrajno prostranstvo, što još? I kako bi u dvije riječi opisali Crnu Goru?

Sibir i jeste hladnoća i beskrajno prostranstvo. U pitanju je i u odgovor. Crna Gora je za mene u dvije riječi budi u meni osjećaj djetinjstva u svom domu. Bezbjedno je, udobno, i toplo.

Što se promijenilo u umjetniku Damiru Muratovu za ovih godinu dana?

Odgovoriću citatom iz jednog sovjetskog filma „Što dalje živiš, to su ti tanje linije“. Baš dalje, a ne duže. Za ovih godinu dana naučio sam se da crtam po jednu sliku za mjesec, da me niko ne požuruje. U Rusiji to sebi ne mogu dopustiti, sa mirom sjedjeti i raditi. Ovje su mi upravo kreirani svi uslovi za slobodan i komforan rad.

U Crnoj Gori ste već treći put. Ovdje ste se spremali i za izložbu u Sačiju u Londonu. Sada ovdje provodite cijelu godinu učestvujući u radu Dukley Art zajednice. Koliko je ova zajednica bitna za rusku kulturu, koliko je to vezano sa Rusijom?

Svakako da prisustvo ovdje ostavlja traga. Umjetnici koji borave u rezidenciji, nose nazad toplotu Crne Gore, govore svuda o njenim ljepotama tamo gdje se vraćaju. Oni ovdje sakupljaju snagu, za borbu sa hladnoćom, običnom ali i onom socijalno-političkom. To mora biti sve vezano sa Rusijom, jer je naša zajednice ovdje ruskojezična.

Rusi u Crnoj Gori. Što nam donose? Zašto i dalje dolaze i biraju Crnu Goru za svoju drugu domovinu? Što mislite?

Svi ljudi trebaju udobnost i bezbjednost i toga Crnoj Gori ne nedostaje. I životni troškovi su niži. Takođe, mentaliteti su nam slični, a i jezici. Nego bolje je ipak pitati o tome koji ovdje žive, što su oni donijeli sa sobom, ja sam ipak iz Sibira.