U Portugaliji živi oko milion i po stranaca. Tačan broj niko ne zna, a broj neprijavljenih vjerovatno je visok. Radikalna desnica huška protiv njih, ali bez stranaca u toj zemlji mnoge kompanije morale bi da se zatvore.
„Imigranti ne smiju da žive od socijalnih davanja“, poručuju plakati ekstremno desničarske partije Chega („Dosta“), koji su i nakon posljednjih izbora i dalje vidljivi širom Portugalije. Zemlja uvodi nove, znatno strože zakone o strancima, a sve više građana smatra da je to ispravno.
Iako u Portugaliji živi najviše oko milion i po stranaca, gotovo svi su radni migranti. To je oko 14 odsto ukupnog stanovništva.
Ipak, strah od stranaca, pa čak i mržnja prema njima, sve su prisutniji. Pritom, kako pokazuju podaci, zemlja bez njih više ne može da opstane: imigranti procentualno ne primaju više socijalnih davanja od samih Portugalaca, a istovremeno, da nije njih, socijalni sistem zemlje bio bi u finansijskim problemima. Mnoga radna mjesta ostala bi nepopunjena – od konobara u kafićima, do radnika na farmama koji beru borovnice, kupine i drugo bobičasto voće za izvoz, na primjer u Njemačku.
Jedna studija, koju je objavila zvanična portugalska imigraciona agencija AIMA, a sastavila Migraciona opservatorija Portugalije, pokazuje koliki je doprinos stranih radnika socijalnom sistemu zemlje – prošle godine oko 1,1 milion stranaca legalno je radilo u zemlji i uplaćivalo doprinose za socijalno osiguranje. To je čak 447 odsto više nego prije deset godina. Ukupne uplate porasle su čak za 763 odsto – na skoro 4,2 milijarde eura. To je 14 odsto svih doprinosa.
Imigranti održavaju zemlju
Portugaliji su doprinosi stranih radnika neophodni, naglašava sociolog Eliziu Estanke. On se već dugo bavi temom radnih migracija:
„Portugalija je jedna od zemalja u Evropskoj uniji koja najbrže stari. Socijalni sistem mora da isplaćuje sve više penzija, a rastu i troškovi za zdravstvo. Strani radnici svojim doprinosima tu igraju ključnu ulogu.“
I ne samo to – oni doslovno, kako kaže, pokreću zemlju:
„Najveća grupa imigranata, Brazilci, uglavnom su zaposleni u trgovini i uslužnom sektoru“, objašnjava Estanke. „Oni voze Uber, dostavljaju hranu i gotovo da nema radnje u kojoj ne rade Brazilci.“
Jedna od njih je Brazilka Veronika Santos. Prije tri mjeseca došla je u Portugaliju i radi u jednom restoranu u gradu Leiriji. Tu je i njen muž. On radi kao pomoćni radnik na gradilištu. Oboje su bez problema našli posao.
„Ovdje zarađujemo dobro“, kaže Veronika i dodaje da je odluka o dolasku bila ispravna. U Brazilu bi zarađivala manje – ali postoji i drugi razlog:
„U Brazilu je nesigurnost velika, ima mnogo kriminala. Portugalija je mnogo bezbjednija.“
Ona i njen muž dobro se osjećaju u novoj domovini. Na pitanje o sve jačem neprijateljstvu prema strancima Veronika odgovara diplomatski:
„Rasista ima svuda, i u Portugaliji i u Brazilu. Tu vjerovatno ništa ne može da se promijeni.“
Imigranti kao žrtveni jarci
Krajnje desničarske partije poput Chege pretvaraju imigrante u žrtvene jarce za trenutnu klimu nesigurnosti, kaže Žoao Neveš, profesor ekonomije na Visokoj školi u Leiriji.
Međutim, populistički slogani, kako kaže, nemaju nikakve veze s realnošću:
„Bez radnika iz inostranstva čitave privredne grane morale bi da se ugase. Nedostaju portugalski radnici. Problem ne bi bio riješen ni kada bi plate značajno porasle.“
Turizam, na primjer, koji čini oko 20 odsto portugalskog BDP-a, zavisi od jeftine radne snage iz inostranstva. Bez njih bi mnogi hoteli morali da zatvore vrata.
Slično važi i za poljoprivredu: mnoge farme koje uzgajaju bobičasto voće za izvoz ne bi imale radnike bez sezonaca iz Azije.
I socijalno osiguranje imalo bi veliki problem: 2025. godine višak između uplata i isplata kod stranih osiguranika iznosio je čak 3,3 milijarde eura. Taj novac, koji dolazi od uglavnom mladih radnika, koristi se za isplate penzija, naknada za nezaposlene i zdravstvene troškove starijih portugalskih građana.
Nema dugoročne migracione politike
Iako strani radnici donose očigledne koristi, u Portugaliji rastu predrasude i netrpeljivost.
„Posljednjih godina bilo je veoma lako doći u Portugaliju i raditi. To je bio nekontrolisani talas, bez ozbiljne integracione politike. To je dovelo do socijalnih problema i sve većeg straha od stranaca“, ukazuje sociolog Eliziu Estanke.
Pritom su, kako kaže, greške iz prošlosti dovele do novih grešaka:
„Predlozi krajnje desnice, kojima se vlada sve više približava, nehumani su, pogrešni i ne nude rješenja.“
Pokušaji da se boravak stranaca vremenski ograniči, na primjer na šest mjeseci, stvaraju dodatne probleme:
„Spremnost na eksploataciju raste. To je zato što imigranti žele da zarade što više novca u što kraćem roku kako bi obezbijedili bolji život u domovini iz koje su došli. Zato postaju ranjiviji.“
Nedostaje dugoročna i održiva migraciona politika, smatra i ekonomista Žoao Neveš iz Leirije:
„I sami smo nekada bili zemlja iz koje se emigriralo. Mnogi Portugalci iz ovog regiona odlazili su da rade širom Evrope. To je bilo prije samo 60 godina, i očigledno ništa nijesmo naučili.“
To, međutim, nije sasvim tačno: strani radnici koji se vrate u svoje matične zemlje ne mogu da traže povraćaj doprinosa koje su uplaćivali za penzije u Portugaliji – za razliku od, na primjer, Njemačke. Taj novac tako ostaje portugalskom sistemu socijalnog osiguranja.
