“Mi smo dvije super sile”: Tramp i Si “oči u oči” u Pekingu posle gotovo deset godina

Ovonedjeljna zvanična posjeta Donalda Trampa Kini, prva jednog američkog predsjednika u posljednjih gotovo deset godina, dolazi u trenutku geopolitičkih potresa, novog i teško rješivog sukoba na Bliskom istoku, kao i povremeno napetog odnosa između dvije najveće svjetske supersile, ukazuju agencije.

Dugo očekivani samit američkog predsjednika, koji je stigao danas u Peking, i kineskog lidera Sija Đinpinga vjerovatno će biti obilježen i pitanjima o, između ostalog, trgovini, vještačkoj inteligenciji, kao i Tajvanu.

“Mi smo dvije supersile”, rekao je Tramp novinarima prilikom jučerašnjeg polaska iz Bijele kuće.

Dodao je da su oni najjača nacija na Zemlji u smislu vojske, te da se smatra da je Kina na drugom mjestu.

Iako Tramp nastoji da projektuje snagu, ova posjeta je uslijedila u osjetljivom trenutku njegovog predsjedništva, pošto je njegova popularnost u zemlji opala zbog rata SAD i Izraela sa Iranom, kao i rasta inflacije koji je posljedica tog sukoba.

Predsjednik pokušava da ostvari uspjeh potpisivanjem sporazuma sa Kinom o kupovini više američke hrane i aviona, navodeći da će sa Sijem razgovarati o trgovini “više nego o bilo čemu drugom”.

Trampova administracija želi da započne proces uspostavljanja “Odbora za trgovinu” sa Kinom da bi se premostila neslaganja između zemalja. Taj odbor bi mogao pomoći u sprječavanju trgovinskog rata koji je izbio prošle godine nakon Trampovog povećanja carina, na šta je Kina odgovorila kontrolom nad rijetkim zemnim mineralima. To je dovelo do jednogodišnjeg primirja u oktobru, podsjeća AP.

Međutim, Tramp dolazi u Peking u trenutku kada Iran i dalje dominira njegovom unutrašnjom agendom. Rat je doveo do efektivnog zatvaranja Ormuskog moreuza, što je blokiralo tankere za naftu i tečni gas i izazvalo skok cijena energenata koji bi mogao da ugrozi globalni ekonomski rast.

Tramp je izjavio da Si ne mora da učestvuje u rješavanju tog sukoba iako je ministar spoljnih poslova Irana Abas Aragči bio u Pekingu prošle nedjelje.

“Imamo o mnogo čemu da razgovaramo. Ne bih rekao da je Iran među njima, iskreno, jer imamo Iran prilično pod kontrolom”, rekao je Tramp juče novinarima.

Uoči samita i SAD i Kina su saopštili da su njihovi odnosi u proteklim mesecima uglavnom bili stabilni, te da planiraju da to tako i ostane.

Međutim, AP ukazuje da malo ko očekuje velike pomake kada je riječ o dugotrajnim tenzijama između Kine i SAD, a koje se kreću od tehnološke konkurencije do osjetljivog pitanja Tajvana, čiji su SAD glavni neformalni saveznik. Kako se navodi, završetak rata sa Iranom takođe bi mogao biti dodat na dnevni red, pri čemu je Kina jedan od nezvaničnih posrednika u tom sukobu.

“Na obije strane postoji konsenzus da je stabilnost odnosa SAD-Kina važna”, rekla je Henrijeta Levin, viša saradnica za Kinu u Centru za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu.

“Kada se pređe preko pitanja stabilnosti, ono “šta dalje” u odnosima postaje znatno komplikovanije i zato je najvjerovatniji ishod sastanka da će rezultati biti minimalni.”

Kina vidi Tajvan kao “najveći rizik” u odnosima sa SAD

Dvije nedjelje prije samita Trampa i Sija kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji rekao je u razgovoru sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom da su bilateralni odnosi uglavnom ostali stabilni, ali da Tajvan predstavlja “najveći rizik” za veze dvije zemlje. Peking je u četvrtak ponovo nagovestio da će Tajvan biti jedan od glavnih prioriteta za razgovor.

Kina želi da pojača pritisak na SAD kada je riječ o Tajvanu, pri čemu je Tramp rekao da je spreman da pokrene pitanje prodaje oružja ostrvu, koje Kina smatra otcijepljenom teritorijom iako nikada nije bilo pod njenom kontrolom.

Tramp je u decembru odobrio paket naoružanja za Tajvan vrijedan 11 milijardi dolara, što je najveća prodaja oružja toj ostrvskoj teritoriji do sada, ali isporuke još nisu počele.

Si Đinping bi mogao da traži promjene u načinu na koji se SAD odnose prema Tajvanu. Iz perspektive Kine idealno bi bilo da Vašington kaže da se “protivi” nezavisnosti Tajvana umjesto da “ne podržava” njegovu nezavisnost.

Tajvan pažljivo prati situaciju. Prije samo dvije nedjelje, kineski ministar spoljnih poslova u telefonskom razgovoru sa Markom Rubiom pozvao je SAD da “donese ispravne odluke” po pitanju Tajvana.

S obzirom na to da je Tramp poznat po odstupanju od unaprijed pripremljenih izjava, podsjeća Gardijan, bivši portparol Stejt departmenta i Pentagona Džon Kirbi upozorio je: “Moraju biti izuzetno precizni kada se govori o Tajvanu, jer su, iskreno, ulozi izuzetno visoki.”

Rat u Iranu

Tramp želi da Kina izvrši pritisak na Iran kako bi se unaprijedili mirovni pregovori i ponovo otvorio Ormuski moreuz. Do sada je Kina uglavnom posmatrala kako se SAD suočavaju sa Iran, barem javno. Međutim, pošto oko polovine kineskog uvoza sirove nafte prolazi kroz Ormuski moreuz, Si ima interes da taj prolaz ponovo bude otvoren. Kina je svjesna da bi njen izvoz mogao da trpi ako globalna recesija nastane zbog krize u snabdijevanju naftom.

Situaciju dodatno komplikuje to što su SAD ove nedjelje uvele sankcije za nekoliko kineskih firmi koje su optužene da pomažu u izvozu iranske nafte i da obezbjeđuju satelitske snimke, navodno korišćene u iranskim vojnim operacijama, što su optužbe koje je Kina negirala.

Trgovina

Tramp je više puta prijetio Kini trgovinskim merama, uvodeći carine i preko 140 odsto prošle godine. Ali Si nije popustio, umesto toga, Kina je ograničila izvoz retkih zemnih minerala i magneta u SAD. Popustio je na kraju Tramp. SAD su pritom potrošile značajne količine zaliha oružja u ratu sa Iranom, pri čemu mnoge komponente naoružanja zavise od kritičnih minerala iz kineskih lanaca snabdijevanja.

Očekuje se da će Kina najaviti kupovinu aviona Boeing, američkih poljoprivrednih proizvoda i energenata, navode američki zvaničnici. Zauzvrat, Kina želi da SAD ublaži ograničenja na izvoz naprednih poluprovodnika. Takođe želi da smanji prepreke za ulaganja u SAD i nada se uspostavljanju “Odbora za investicije”, po uzoru na Trampov „Odbor za trgovinu”.

Vještačka inteligencija

Kina i SAD nalaze se u trci u oblasti vještačke inteligencije koja sve više liči na tehnološki hladni rat.

U aprilu je Bijela kuća optužila Kinu da krade intelektualnu svojinu američkih AI laboratorija u industrijskim razmjerama, što je Kina negirala. Istovremeno, Kina je frustrirana zbog toga što Vašington ne dozvoljava kompaniji Nvidia da izvozi svoje najmoćnije čipove u Kinu. U januaru je Bijela kuća saopštila da Nvidia može da izvozi svoj drugi najjači čip H200, ali do sada nijedna isporuka nije realizovana.

Analitičari i stručnjaci za etiku nadaju se da će Tramp i Si razgovarati o neobavezujućim AI smjernicama, uključujući razmjenu informacija o zloupotrebama vještačke inteligencije i bezbjednosti, što se smatra važnim „zaštitnim mehanizmima” u eri razvoja AI oružja i vojne primjene.

BBC u svojoj analizi ukazuje da se od prethodne Trampove posjete 2017. godine mnogo toga promijenilo, te da sada dolazi u „jaču i znatno asertivniju Kinu“.

Kako se navodi, ambiciozni Si, kojem sada teče treći mandat, sprovodi planove za „nove produktivne snage”, uz velika ulaganja u obnovljive izvore energije, robotiku i vještačku inteligenciju.

Ako američki predsjednik i njegova administracija žele da vide u kojem pravcu ide budućnost kojoj Kina teži posljednjih deset godina, moraju da pogledaju dalje od impozantnog centra prijestonice gdje će provesti veći dio vremena.

Na udaljenom, surovom sjeveru solarna i energija vjetra sada dominiraju ogromnim prostranstvima, piše BBC. Na industrijskom jugu automatizacija preoblikuje fabrike i lance snabdijevanja, a megagradovi poput Čongćinga postali su predmet popularnih objava na društvenim mrežama.

Kina je još 2017. pokušavala da dokaže da je ravnopravna sa SAD, kaže Ali Vajn, viši istraživač za odnose SAD–Kina u Međunarodnoj kriznoj grupi.

„Mislim da je kineska delegacija tada uložila ogroman diplomatski napor da prikaže predsjednika Sija Đinpinga kao geopolitički ravnopravnog predsjedniku Donaldu Trampu. Ono što je sada zanimljivo jeste da ta tvrdnja više nije potrebna sa kineske strane.”

Vašington sada priznaje Kinu kao „gotovo ravnopravnog konkurenta”, kaže Vajn, koji opisuje Peking kao „vjerovatno najmoćnijeg rivala sa kojim su se SAD ikada suočile u svojoj istoriji”.