Predsjednik SAD Donald Tramp otputovao je u utorak popodne za Peking pošto je nedjeljama neuspješno pokušavao da ubijedi predsjednika Si Đinpinga da utiče na Iran da ispuni američke uslove za okončanje rata ili barem da ponovo otvori Ormuski moreuz.
“Iran je u velikoj mjeri pod našom kontrolom”, rekao je Tramp novinarima pred put.
“Ili ćemo postići dogovor (s Iranom) ili će on biti desetkovani. Na ovaj ili onaj način, mi pobjeđujemo”, ocijenio je on.
Tramp je rekao da će razmišljati o sudbini primirja tokom leta za Kinu i “u narednom kratkom periodu”, a “vidjećemo šta će se desiti”.
Predsjednik je rekao da će imati “dug razgovor” o Iranu sa Sijem, ali da će trgovina biti centralno pitanje.
“Mnogo je stvari o kojima treba da razgovaramo. Ne bih rekao da je Iran jedna od njih – da budem iskren, jer Iran imamo pod jakom kontrolom”, rekao je Tramp pred odlazak iz Bijele kuće.
Tramp je rekao da je razgovarao sa Sijem i da se obojica raduju posjeti: “On mi je prijatelj. Slažemo se. I mislim da ćete vidjeti da će se desiti dobre stvari”.
Tramp je pokušao da umanji razlike sa Sijem oko Irana i sjenke koje rat baca na globalna tržišta nafte.
“Dugo ćemo razgovarati o tome” kazao je Tramp i dodao da ima “relativno dobar” planu kako da razgovara o tom sukobu sa Sijem.
Tramp je tokom sukoba lutao između tvrdnje da Kina, najveći svjetski kupac iranske nafte, nije učinila više da dovede Islamsku Republiku u red, i priznanja da je Sijeva vlada prošlog mjeseca pomogla u deeskalaciji sukoba tako što je podstakla Teheran da se vrati na pregovore o prekidu vatre.
Prije posijete, Tramp je pokušao da minimizira potrebu da ubijedi Sija da promijeni stav Kine prema Iranu i njegova administracija izgleda odlučna da ne dozvoli da razlike oko Irana zasjene napore da se postigne napredak u drugim teškim pitanjima u tom komplikovanom odnosu.
To su pitanja od trgovine, do saradnje uopšte i sprečavanja kineskog izvoza hemikalija – “prekursora fentanila” – izuzetno jakog sintetičkog opioidnog analgetika koji se koristi za liječenje jakih bolova, ali je u SAD, kao droga, glavni uzročnik smrtonosnog predoziranja.
Peking javno insistira da želi kraj rata, a diplomatski radi iza kulisa da bi pomogao svom savezniku Pakistanu da posreduje u postizanju mirovnog sporazuma.
Takođe je poslao “suptilnu poruku nezadovoljstva Iranu” zbog zatvaranja Ormuskog moreuza, a i poruku SAD zbog blokade iranskog brodarstva, rekao je Ahmed Abuduh, specijalista za uticaj Kine na Bliskom istoku iz londonskog tink-tenka Čatam Haus.
“Kinezi su veoma oprezni, izbjegavaju rizik i ne žele da budu uključeni ni u šta što bi ih uvuklo u nešto što ne smatraju svojim problemom”, rekao je on.
Posljednjih dana državni sekretar SAD Marko Rubio i ministar finansija Skot Besent pojačali su pozive Kini da iskoristi svoj uticaj kako bi pomogla u ponovnom otvaranju moreuza, kroz koji je prije početka rata teklo oko 20% svjetske sirove nafte.
Stejt department je u petak objavio da sankcioniše četiri entiteta, uključujući tri firme sa sjedištem u Kini, zbog davanja Iranu osjetljivih satelitskih snimaka koji omogućavaju iranske napade na američke snage na Bliskom istoku.
Ranije je Ministarstvo finansija SAD usmjerilo sankcije na kineske rafinerije optužene za kupovinu nafte od Teherana, kao i na pošiljaoce nafte.
Peking je te sankcije nazvao “nezakonitim jednostranim pritiskom” i stavio na snagu odluku iz 2021. godine nekorišćenu nikada do sada korišćen, koja zabranjuje bilo kojem kineskom entitetu da prizna sankcije ili da ih poštuje.
Prije Trampovog dolaska, kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji je prošle nedjelje ugostio svog iranskog kolegu, Abasa Aragčija, u Pekingu. Kineski ministar spoljnih poslova iskoristio je to da brani pravo Irana na razvoj civilne upotrebe nuklearne energije.
Si je takođe implicitno kritikovao SAD zbog rata. Rekao je da je zaštita međunarodne vladavine prava od najveće važnosti, dodajući da se ona “ne smije selektivno primjenjivati ili zanemariti”, niti bi trebalo dozvoliti svijetu da se vrati “zakonu džungle”.
Kao i Tramp, Si takođe ima mnogo razloga da ne dozvoli da razlike oko Irana utiču na druge aspekte odnosa, kažu analitičari.
Peking želi da se zaštiti od daljeg pogoršanja odnosa SAD i Kine što bi dodalo izazove njegovoj privredi.
Ipak, otkako su SAD i Izrael pokrenuli napade na Iran krajem februara, bilo je teških trenutaka između Trampa i Sija koji su prijetili da ponište relativnu stabilnost u njihovim odnosima.
Kina je dugo podržavala iranski program balističkih raketa i podržala ga industrijskim komponentama dvostruke namjene koje se mogu koristiti za proizvodnju raketa, po navodima američke vlade.
Prošlog mjeseca Tramp je zaprijetio da će Kini uvesti carinu od 50 odsto poslije izvještaja da se Peking sprema da isporuči pošiljku novih sistema protiv-vazduhoplovne odbrane Iranu, ali je odustao od te prijetnje, tvrdeći da je dobio pisanu garanciju od Sija da neće Teheranu dati to oružje. Nekoliko dana kasnije, Tramp je rekao da je američka Ratna mornarica presrela kineski brod koji je nosio “poklon” za Iran. Nije ponudio objašnjenje.
I Tramp i Si možda žele da izbjegnu stvaranje mračnih ekonomskih oblaka, kao što su učinili prošle godine, kada su se dvije sile pojavile na ivici masovnog trgovinskog rata.
Tramp je postavio carine na kinesku robu na 145 odsto, a Kina je najavila dalje pooštravanje kontrole izvoza rijetkih ruda što bi naštetilo američkoj industriji, a potom su obje vlade odustale od međusobnog nametanja maksimalističkih kazni. Dvije strane su u oktobru postigle krhko primirje u svojim dugotrajnim trgovinskim sporovima.
Tramp i drugi zvaničnici administracije SAD su iznijeli stav da je iranski sukob, a posebno zatvaranje moreuza, nanio veću štetu Kini i njenim pacifičkim susjedima nego Sjedinjenim Državama, koje su daleko manje zavisne od nafte sa Bliskog istoka i imaju ekonomiju vođenu izvozom.
“Ne možete kupovati od njih, ako ne možete da tamo isporučite, i ne možete kupovati od njih ako vam ekonomiju uništava ono što Iran radi”, rekao je Rubio novinarima prošle nedjelje, tvrdeći da je u interesu Kine da Iran dozvoli nastavak saobraćaja kro Ormuz.
Ali za sada, Kina je pokazala malo interesovanja da se dublje upusti u taj tuđi sukob i činilo se da nerado staje na stranu Vašingtona.
“Biće teško duboko uključiti Kineze pod bilo kojim okolnostima”, rekao je Kurt Kembel, bivši zamenik državnog sekretara tokom demokratske administracije predsjednika Džoa Bajdena i predsjednik Azijske grupe.
“Kinezi žele da budu oprezni jer i oni, kao i svako, vide da je to politički živi pijesak”, kazao je on.
