Kad je jedan đak u školi, učitelj mu je i drug i saigrač

Područnih ustanova sa po jednim učenikom u ovoj školskoj godini ima 15, od toga pet pripada osnovnim školama na području Nikšića, a jedna manje pljevaljskoj opštini. Učitelji tih područnih jedinica, sa kojima su DN imale priliku da govore, naglasili su da jeste nedostatak to što učenik nije okružen vršnjacima, dok je prednost što pored redovnog programa rada ostaje vremena za šire obrazovanje.

O socijalizaciji tih đaka, koji nemaju druga iz klupe, niti mogu imati sjećanja na zajedničke sitne nestašluke i razgovore sa vršnjacima na putu do škole, za Dnevne novine pričali su profesori razredne nastave Područnog odjeljenja Negobratna bjelopoljske Osnovne škole “Milomir Đalović”, Rifat Beganović i Područnog odjeljenja Broćanac nikšićke Osnovne škole “Janko Mićunović” Ljiljana Žugić.

Beganović više od 12 godina radi u područnoj jedinici škole koja je preko 40 kilometara udaljena od Bijelog Polja.

“Mještanin sam ovog područja i bivši učenik ove škole. Kada sam počeo da radim bilo je upisano sedam učenika”, prisjetio se početaka Beganović, koji u posljednje dvije godine prenosi znanje i stvara osnovu za nastavak školovanja samo jednom đaku.

Davna su vremena kada je ta škola bila puna đaka, kao i uostalom većina škola u ruralnim područjima sjeverne regije. Četvrt vijeka unazad, prema riječima Beganovića, u područnom odjeljenju Negobratina bilo je mnogo više učenika. Nego, područna jedinica, na njegovu veliku radost ima perspektivu, nastaviće da radi, jer već od septembra očekuje se polazak u školu dva učenika.

“Ovo je ruralno područje odakle mladi ljudi mahom odlaze. Ulaganjem u infrastrukturu poboljšali bi se uslovi života i na taj način zadržali mladi ljudi”, smatra Beganović.

Ističe da su prednosti rada sa jednim učenikom u tome što se može posvetiti više pažnje i više vremena učeniku realizujući nastavni plan i program iz pojedinih oblasti, pa i izaći iz njegovih okvira.

“Takođe, imamo više vremena za šire obrazovanje. Ono što nedostaje je društvo učeniku, vršnjačka razmjena ideja i zajednički rad. Socijalizacija djeteta kao jedinke je od izuzetnog značaja. Potrebno je učenje kroz igru i međusobno druženje, pa se kroz igru postiže i bolja socijalizacija”, kazao je Beganović. Naglašava da je uloga učitelja u ovom procesu veoma bitna, kako bi dijete moglo da se uklopi u vršnjačke krugove u budućem periodu.

“Jer pored vaspitno-obrazovnog rada učitelj mora biti i drug i saigrač i da u svakodnevnom razgovoru ohrabruje učenika za ono što ga očekuje u daljem školovanju”, zaključuje Beganović.

U područnoj jedinici Broćanac, nikšićke Osnovne škole “Janko Mićunović”, Žugić je učiteljica 16 mjeseci.

“U posljednjih deset godina u ovoj područnoj jedinici najviše je učilo po tri učenika. Prednosti rada sa malim brojem učenika su veća posvećenost, kontinuirano praćenje učenika, brže savladavanje gradiva”, istakla je Žugić.

Iz Ministarstva prosvjete je saopšteno da 245 područnih ustanova na teritoriji države pohađa 4.047 učenika. Najmanje učenika ima u nekoliko područnih ustanova na teritoriji Bijelog Polja, Danilovgrada, Kolašina, Nikšića, Pljevalja, Plužina, Šavnika –
po jedan učenik. Najveći broj učenika, 303, pohađa PU Škaljari, Osnovne škole “Njegoš”, Kotor.