U velikoj ljubavi je snaga

U velikoj ljubavi je snaga i ona je jaka. Slaba ljubav je mekana, nije u stanju da izdrži patnju, prenosi BebaMur.

Ponekad čovjek nije u stanju da izdrži intenzitet velike ljubavi i počinje da plače. Tada neko ko ne izdrži, ode kod tog čovjeka i pokušava da ga utješi. On ga tješi, ne zato što je to potrebno tom čovjeku. On ga tješi, jer je to potrebno njemu samome.

Takva ljubav je slaba. Ona se miješa u dušu drugog, ne obazirujući se na to šta je potrebno njegovo duši. Moramo da naučimo da izdržavamo patnju drugih, bez miješanja.

U Bibliji postoji jedan prelijep primjer za to. Bog je zadao težak udarac Jovu. Sva njegova djeca su umrla. Njegovo tijelo je bilo prekriveno ranama, a on je sjedio na gomili đubriva. Tada, da bi ga utješili, došli su mu prijatelji. Šta su oni uradili? Sjeli su na određenoj udaljenosti od njega i sedam dana nijesu rekli ni jednu riječ. To je bila ljubav, u kojoj je snaga.

Ako ljekar operiše i pritom brizne u plač, čak i da je plač veoma mali, on ne može više da operiše. Da bi pomogli osobi koja ima velike patnje, moramo izaći na viši nivo. Na tom nivou, smo lišeni emocija, ali smo puni ljubavi. Dobar hirurg ne pokazuje emocije, ali je pun ljubavi. Zato može da operiše. Pomoćnik, koji zaista želi da pomogne, mora da umije da izdrži bol, ne dozvoljavajući sebi da bude uvučen u njega. Ako on može da izdrži patnju, on daje drugome snagu, iako se ne miješa.

Onaj ko ima problem, može da se nosi sa njim, pritom on sam. Ako drugi želi da ga nosi za njega, on tada postaje slab. Možemo, na primjer, uočiti to kod sebe: ako vidimo kod drugog nešto i naravno želimo to da mu kažemo, ali se uzdržimo i ne kažemo, to nas košta snage. Snaga, koja nas je koštala za tu uzdržanost, postala je snaga za njega. Odjednom mu pada na pamet to što smo željeli da mu kažemo. Pošto je ta misao sama došla do njega, on može da je podnese.